Umro je Siniša Fulgosi, nogometaš Hajduka iz šezdesetih godina, a i važan funkcioner iz osamdesetih, kad se već preselilo na Poljud. Trebao je netko kao gospodin Fulgosi da bude spona između kluba, Društva prijatelja i Torcide, na onim burnim sastancima pred derbije krajem osamdesetih, u kino dvorani stadiona ili pak u onoj velikoj dvorani za treninge u utrobi Poljuda.
A sjećamo se kako smo u ona doba čekali da se Fulgosi javi s izvlačenja parova Europskih kupova, koga su bijeli izvukli, pa da onda to Edo Pezzi objavi "urbi et orbi" na valovima Radio Splita, u doba nogometnog romantizma, puno prije interneta i društvenih mreža.
A baš je tih osamdesetih, u doba kada je Hajduk redovito prezimljavao u Europi i bio jedna od najboljih momčadi u ovom dijelu Starog kontinenta, trener Pere Nadoveza htio Fulgosija za vođu puta na gostovanjima. Trebao mu je netko sa stilom, pa i dušom hajdučkom sa Staroga placa, isto kao i Ante Ivković Zonzi, Ferante Colnago, Petar Lovrić, Ante Dorić i ostali koji su u poljudskim kancelarijama visoko podigli ljestvicu nogometne gospoštine.
A šta ima da smo Sinišinoj kćerki Ani, također kao i tata finoj diplomiranoj pravnici, govorili kako ćemo doći napraviti intervju sa šjor Sinišom. Ali eto, smrt je bila brža i ostali smo siromašniji za još jednu priču hajdukologije, jer imao bi pokojni Fulgosi šta reći o krizi šezdesetih, o Starome placu, velikim europskim utakmicama...
Za Hajduk je odigrao 144 utakmice i postigao 24 gola. Pa ako i nije bilo titula i kupova, njegov nogometni i funkcionerski život je svojevrsni trofej koji je poklonio svome Hajduku.
Adio, gospodine Fulgosi, i pamtit ćemo vas...
