Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Katalinića brig.
Današnji Katalinića brig spominje se od davnine pod imenima Boticelle, alias Ripa Magna (što bi označavalo obalu uz more, koji su naziv Mlečani često koristili označavajući obale uz luke), a imao je sakralno značenje zbog crkve sv. Marije de Boticelle i groblja na kojem su se ukapali preminuli od kolere i kuge.
Tragovi kuge i vješala na rubu grada
Još tridesetih godina 20. stoljeća mogao se tamo vidjeti kameni križ s natpisom Ob Pestem. Na zemljištu trgovca Mosettiga, uz željeznički prolaz, u veljači 1930. godine prigodom radova otkriveni su na tome mjestu ljudski kosturi. Bili su to ostaci žrtava posljednje splitske kuge u 18. stoljeću, ali i posmrtni ostaci obješenih zločinaca. Na tome mjestu su se nalazila stalna vješala za “njihanje" uhićenih razbojnika.
Još 1448. godine navodi se ime Basuize i Basuice supra terreno Sti Petri de Butis ad Basuize, a u oporuci Marka Marulića iz 1521. godine navode se i nazivi: Bacvize i Bazuize. U montanejima (Liber montaneorum) iz 1576. godine spominju se i imena: Bacuice, Butis. Latinski naziv Butis nalazi se samo uz beneficij sv. Petra.
Ponovno u 17. stoljeću u opisu zemljišta kao in campo loco vocato Bacvice, u kasnijim zapisima donosi se uz opis poluotoka i utvrde na njemu kao Botiselle i la ponta delle Boticele (1675.), zatim opet kao Bacuize u Cosmijevim tzv. komendama kroz 18. stoljeće, a u zadnjem katastiku zemljišnih posjeda splitske crkve iz 1793. godine u zapisu Boticcelle. Taj naziv od mletačkog ne opisuje stvarne bačve već oblik terena - niz manjih uvalica udubljenih u obalu.
Vrtovi i vila obitelji Katalinić
U vrijeme Kandijskog rata poluotok je bio zatvoren visokim bedemima. U 19. stoljeću tu su sagrađene vile od kojih je svakako najljepša u cijelom gradu bila ona u vlasništvu obitelji Katalinić s prekrasnim vrtom sa staklenicima zasađenim egzotičnim biljkama i cvijećem, primjerice orhidejama. Tu je bilo raslinja svakakve vrste, pa se putnicima preporučivalo kada dođu u Split da uz Dioklecijanovu palaču obavezno posjete Katalinićev vrt. O njegovom uređenju brinuo se i profesionalni vrtlar.
Cijeli brijeg je tada prozvan imenom te obitelji, Katalinića brig.
Ratna razaranja i svjetionik Pomorac
Početkom studenog 1943. godine bombama je uništena prekrasna vila na Katalinića brigu. Današnjom panoramom briga dominira monumentalni svjetionik Pomorac podignut 1957. godine. Nalazi se na 14 metara nadmorske visine, a toranj mu je visok 36,70 metara sa svjetionikom na vrhu. Uz njega je spomenik kojeg je izradio kipar Andrija Krstulović.
Na Katalinića brigu se svojevremeno nalazio i zloglasni zatvor.
https://www.dalmacijadanas.hr/rubrika/specijali/kako-su-nastali-splitski-kvartovi/
