Na današnji dan 1970. godine rodio se Alen Bokšić
Alen Bokšić, jedan od najistaknutijih hrvatskih nogometaša, rođen je 21. siječnja 1970. u Makarskoj. Svojom tehnikom, snagom i osjećajem za gol obilježio je razdoblje 1990-ih i početka 2000-ih godina te ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog i europskog nogometa.
Početak karijere u Hajduku
Nogometni put Alena Bokšića započeo je u njegovom rodnom klubu Zmaju iz Makarske, a 1987. godine prelazi u splitski Hajduk. Tijekom četiri godine igranja za Hajduk osvojio je dva Jugoslavenska kupa (1987. i 1991.), a u finalu 1991. godine postigao je odlučujući gol protiv Crvene zvezde.
Bio je to posljednji pogodak u povijesti tog natjecanja, jer se Jugoslavija ubrzo raspala. U dresu Hajduka odigrao je 174 utakmice i postigao 60 golova, čime je već tada pokazao svoj golemi potencijal.
Marseille i osvajanje Lige prvaka
Nakon kratke i nesretne epizode u Cannesu, gdje je zbog ozljeda odigrao samo jednu utakmicu, Bokšić 1992. prelazi u Olympique Marseille. Već u prvoj sezoni postaje najbolji strijelac francuske lige s 23 gola, a s klubom osvaja Ligue 1 i krunu karijere – UEFA Ligu prvaka 1993. godine, pobjedom nad Milanom u finalu. U toj sezoni, s šest golova u Ligi prvaka, bio je ključni igrač Marseillea. Međutim, klub je ubrzo potresao veliki skandal povezan s financijskim nepravilnostima, zbog čega je Marseille degradiran u niži rang.
Zlatne godine u Serie A
Godine 1993. prelazi u rimski Lazio, gdje nastavlja graditi svoju karijeru. U prvoj polusezoni postigao je četiri gola, a već sljedeće godine Lazio završava na drugom mjestu u Serie A. Napadački trio koji je činio s Giuseppeom Signorijem i Pierluigijem Casiraghijem bio je među najefikasnijima u ligi.
Njegova sljedeća destinacija bio je Juventus, gdje je u sezoni 1996./1997. osvojio tri prestižna trofeja: Serie A, UEFA Superkup i Interkontinentalni kup. U finalu Lige prvaka iste sezone, u kojem je Juventus poražen od Borussije Dortmund, Bokšić je asistirao za pogodak Alessandra Del Piera.
Godine 1997. vraća se u Lazio, ovaj put pod vodstvom Sven-Görana Erikssona. S Lazijom osvaja talijanski kup, Superkup Italije i Kup pobjednika kupova 1999. godine, a kulminacija dolazi u sezoni 1999./2000., kada Lazio osvaja Serie A i talijanski kup, čime Bokšić završava svoju talijansku odiseju na vrhuncu.
Engleska epizoda s Middlesbroughom
Na iznenađenje mnogih, Alen Bokšić 2000. godine prelazi u engleski Middlesbrough. U svojoj prvoj utakmici postigao je dva pogotka i asistirao u pobjedi 3:1 nad Coventryjem, a ubrzo je proglašen najboljim igračem kluba u sezoni. Unatoč čestim ozljedama, u dvije sezone postigao je 20 pogodaka, a njegov posljednji gol bio je protiv Manchester Uniteda u prosincu 2002. godine. Karijeru je završio 2003. godine, nakon uzastopnih ozljeda koje su ga ograničavale.
Reprezentativna karijera
Za hrvatsku reprezentaciju Bokšić je debitirao 1993. godine u utakmici protiv Ukrajine. Ukupno je odigrao 40 utakmica i postigao 10 golova. Sudjelovao je na Europskom prvenstvu 1996., no zbog ozljede propustio je Svjetsko prvenstvo 1998., kada je Hrvatska osvojila broncu. Na Svjetskom prvenstvu 2002. konačno je debitirao, ali nije uspio pomoći Hrvatskoj da prođe grupnu fazu.
Alen Bokšić ostao je upamćen kao svestran i snažan napadač s izvrsnom tehnikom, kreativnošću i sposobnošću otvaranja prostora za suigrače. Iako su ga ozljede pratile tijekom cijele karijere, njegovi uspjesi na klupskoj i reprezentativnoj razini čine ga jednim od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.
Danas se Bokšić pamti kao nogometna legenda koja je svojim talentom i predanošću proslavila Hrvatsku na svjetskoj sceni. Njegovo ime ostaje sinonim za vrhunsku klasu i uspjeh u nogometu.
