Na današnji dan 1924. godine umro je Franz Kafka
Na današnji dan, prije točno 101 godinu, svijet se oprostio od Franza Kafke – pisca čija je proza duboko obilježila europsku književnost, iako je za života bio gotovo nepoznat široj publici. Umro je 3. lipnja 1924. u 40. godini života, ostavivši iza sebe rukopise koje je želio spaliti, ali koji su – zahvaljujući njegovom prijatelju Maxu Brodu – pronašli put do čitatelja diljem svijeta.
Rođen u Pragu 1883. godine, u židovskoj obitelji srednje klase, Kafka je cijeli svoj život proveo na rubu – između jezika (njemačkog, češkog i jidiša), između kultura (židovske, češke i njemačke), i između želje da piše i nužnosti da radi. Danju činovnik u osiguravajućem zavodu, noću pisac, Kafka je izgradio opus koji zapanjuje svojom proročanskom snagom.
Autor apsurda i tjeskobe
Djela poput Procesa, Preobražaja i Dvorca postala su simboli ljudske otuđenosti, bespomoćnosti pred moćnim i nerazumljivim sustavima, te tragične potrage za smislom. Njegov Gregor Samsa, koji se budi pretvoren u kukca, i Josef K., koji je uhićen bez objašnjenja, danas su univerzalne metafore suvremenog čovjeka.
Kafka nikada nije vidio uspjeh svojih djela. Bio je skroman, povučen i duboko samokritičan. U pismima i dnevnicima opisivao je vlastitu nemoć pred pisanjem, ali i vlastitu potrebu da piše kao da je riječ o fiziološkoj nuždi. "Pisanjem sam iz sebe izvukao sve", napisao je 1913. godine.
Kafka danas
Više od stoljeća nakon njegove smrti, Kafka je postao ne samo književna nego i kulturna figura. Pojam "kafkijanski" ušao je u svakodnevni govor, opisujući situacije obilježene besmislom, paralizom pred sustavima, i egzistencijalnim užasom. Njegova djela prevode se na desetke jezika, proučavaju na sveučilištima, a njegova soba u Pragu pretvorena je u mjesto hodočašća za ljubitelje književnosti.
No Kafka nije samo simbol tjeskobe. U njegovim tekstovima postoji i tihi humor, nježnost prema ljudskoj ranjivosti, i stalno prisutna čežnja za smirenjem. Bio je pisac bez iluzija, ali ne i bez nade.
Za kraj
Kafka nas uči da ponekad nije potrebno razumjeti svijet da bismo ga osjetili – dovoljno je otvoriti knjigu, zakoračiti u njegove rečenice i dopustiti da nas vode. U vremenu kada se ponovno osjećamo izgubljenima u birokraciji, informacijama i tjeskobi svakodnevice, njegove riječi i dalje djeluju – ne kao utjeha, nego kao istina.
