Sjajna sezona je iza Sandre Perković, ponajbolje hrvatske sportašice u povijesti. Europsko zlato njena je deseta najsjajnija medalja u karijeri i šesta uzastopna na prvenstvu starog kontinenta.
No, ne misli tu 32-godišnja Zagrepčanka stati. Ova sezona zapravo je samo predstavljala njen veliki povratak, a rekapitulirala ju je u razgovoru za Dnevnik Nove TV, s novinarom Vladom Bobanom.
Deseto zlato s najvećih natjecanja
"Sezona je zaista bila duga i naporna. Počeli smo u ožujku s mitingom u Splitu i trajala je sve do sada. Završila je na najljepši mogući način. Da sam sama iscenirala, ne bih to napravila tako dobro. Posljednji hitac ove sezone moj je najbolji rezultat sezone. Bačen je u Zagrebu, pred sjajnim navijačima koji su tome pridonijeli. Tu je šesto uzastopno europsko zlato i vraćanje na svjetski tron, vraćanje na velike daljine. Tu je i srebro sa Svjetskog prvenstva u Eugeneu, gdje sam pobijedila olimpijsku pobjednicu Valerie Allman. Mislim da se vraćam na prave staze. Zdrava sam, sretna sam i ispunjena sam", u gotovo jednom dahu rekla je Sandra.
Nakon toliko odlična, gdje se ističu dva olimpijska zlata, upitana je gdje još uvijek pronalazi motivaciju za lov na nova odličja.
"Moj je motiv taj da želim rušiti granice i biti najbolja. Imam veliku čast da mogu predstavljati Lijepu našu. Mi smo zaista sportska nacija, veliki smo i mislim da moj doprinos sportu također to pokazuje. Dok me zdravlje služi, dok imam motiva i želje te nisam srušila sve svoje granice, gledat ćete me", potvrdila je ono što je najavila već pri osvajanju ovogodišnje velike dvije medalje.
Rivalitet s Allman je sjajna stvar za atletiku
Sad ima i zanimljivu konkurenticu, spomenutu Amerikanku Valerie Allman. I taj rivalitet u prvom je planu svjetske ženske atletike, čak unatoč tome što je svjetsko zlato u Eugeneu uzela Kineskinja Feng Bin. Spomenuti rivalitet je naravno prokomentirala.
"Posebnost kod Valerie Allman je ta da je ona došla poslije korone i nakon što nije bilo diska u Dijamantnoj ligi. Prošle godine je osvojila olimpijsko zlato i preuzela olimpijski tron od mene. Nakon moja dva olimpijska zlata iz Ria i Londona. No, ne zaboravimo da sam ja već imala rivale. Tu su bile Kubanke pa još jedna Amerikanka koja me također pobjeđivala. Zanimljivo je da bacamo sličnom tehnikom, iako ona ima taj izbačaj gdje radi preskok. Mislim da je zapravo zanimljivo jer je nakon nekoliko godina netko svrgnuo kraljicu, kako su me nazvali, s trona. Mislim da je to doprinijelo popularnost, takvo rivalstvo", iznijela je svoje viđenje.
Mariju Tolj čeka sjajna budućnost
Dokaz da hrvatska atletika raste su europsko zlato Filipa Mihaljevića u bacanju kugle te srebro Mateje Parlov Koštro u maratonu. Znak je to kako Sandra više nije usamljena perjanica hrvatske atletike. Čak to više nije niti u disku, budući da je mjesto u finalu Europskog prvenstva imala i 22-godišnja Marija Tolj.
"Marija Tolj u finalu je nešto najljepše što mi se moglo dogoditi. Da imamo još jednu diskašicu u finalu, nikad nismo imali to u povijesti. Marija je cura koja ima svjetlu budućnosti i svu sreću. Želim da jednog dana, možda ne tako skoro, ali zašto ne bismo u Rimu 2024. obje zajedno zasjale na europskom tronu. Naravno da sebi priželjkujem najsjajniju medalju, ali voljela bih nju uz sebe", potvrdila je Sandra kako će njena kolegica u njoj imati veliku podršku, vjerojatno i svojevrsnog mentora.
