Glazbenik, poduzetnik, političar. Miroslav Škoro glazbenu je pozornicu nekoliko puta mijenjao onom političkom, a sada je pred još jednim velikim izazovom u karijeri. Ono što Škoro skriva od očiju javnosti, u nastavku serijala otkriva Dnevnik Nove TV.

– Dajte pjesmu da na noge stanem. Dajte jednu da raširim ruke, da bar jednom sretan kući krenem, da te više nikad ne spomenem… – riječi su iz Škorine pjesme Slavonija i ravnica.

– Ja sam uvik mislila – on će pjevati i veseliti narod. Kad dođe tu, uvijek je s dečkima, nađe se sa svima. Nikad nije prošao da se nije javio, on poznaje svakoga… – uz osmijeh govori Radmila Bošnjak iz Višnjevca.

Šaljivac iz Višnjevca – tako u osječkom predgrađu, opisuju Miroslava Škoru. Rodna kuća u kojoj je napravio prve korake odavno je prodana.

– Igrali su se tu po kanalima, pravili kućice, onda kako tko iznese, prave sendviče, jedu. Djeca ko djeca – opisuje Bošnjak.

Ljeta provodio podno Biokova

Miroslav Škoro će za sebe reći i da je dijete imotskih gena. Ljeta je provodio podno Biokova. Školske klupe grijao u Slavoniji.



– Škola je bila rezervirana za Višnjevac i Osijek. A onda opet liti, doli, u dida i čuvat’ kravu… Završio sam ja tu svoju školu, najviše jer je majka oduvik smatrala da je dobro imat’ to obrazovanje, a i teta Jela je meni rekla ‘uči, uči, moj ‘oslave, makar za dotura… – navodi Škoro.

Postao je doktor ekonomskih znanosti. Završio dva fakulteta – građevinu i ekonomiju.

Neopterećen ocjenama

Svestran, i za razliku od sestre, neopterećen ocjenama – kaže njihova razrednica.

– On je bio omiljen u razredu, znate. Spreman pomoći drugima, nije se borio za sebe da ima 5, bilo mu je stalo da taj cijeli razred bude jako dobar. I kad je nekakva cirkusijada bila u razredu on je sudjelovao i u tome, nije on da je sad bio svetac – ne, ali nikad nepristojan, nikad na njega nije bilo primjedbi – opisuje ga razrednica Marija Sikora.

– Ono kako djeca znaju tužakati, njega nikad nitko nije tužakao… – dodaje učiteljica hrvatskog jezika Ana Pintarić.

S bivšim su učenikom i sada u kontaktu. Ispunio je sva njihova očekivanja.

– Zafrkant je bio, ali ovaj slavonski mangup – baja i lola, to nije bio… ali pjesme mu jesu, ima u pjesmama… Meni su te njegove pjesme predivne, iako nije htio biti recitator, a ja sam to priželjkivala… – ističe Pintarić.

Za prvu gitaru se morao pomučiti

Za prvu se gitaru morao pomučiti, prisjeća se 57-godišnji Slavonac.

– Jer sam ministrirao dosta dugo pa smo mi išli sa svećenikom blagoslivljat kuće, onda je bio običaj dat’ nešto svećeniku, nešto malo milodara, a nešto i ovim klincima koji su oko njega hodali, i onda sam ja skupio te neke novce, majka je malo pogurala… Mater je mislila da će bit’ nešto od mene, na kraju je ta gitara povukla na svoju stranu… – objašnjava Škoro.

I više ga nitko nije mogao zaustaviti. Slušao je Hendrixa i Dylana, svirao rock. Pa se dohvatio i tamburice.

– Bolje smo se upoznali na jednoj zajedničkoj turneji, imali smo desetak koncerata iz dana u dan po Hrvatskoj, putovali smo, družili se, sjećam se odličnih atmosfera, ne znaš je li bilo veselije na pozornici ili u publici, dvorani ili backstageu… A koliko vidim on je napisao neke pjesme koje će još dugo ostati – prisjeća se Mladen Bodalec iz Prljavog kazališta.

Četiri desetljeća na estradi

Puna četiri desetljeća pjesmom i dosjetkama punio je dvorane. Na tom je putu upoznao čovjeka kojem i sada potpuno vjeruje.

– Imam apsolutno povjerenje u njega, to nije jednostrana priča. Znam da neće prevariti ono što kaže – to će biti tako. Tko poznaje Škoru, zna da je njemu samo nebo granica. To je čovjek koji brzo misli, ima široke poglede, zna procijeniti situaciju – opisuje ga njegov prijatelj i suradnik Mario Radić.

Krajem ’80.-ih, na američkoj turneji s tamburašima, zaljubljuje se u mladu odvjetnicu.

– U roku od godinu dana na toj udaljenosti na daljinu smo se mi čuli, znali, vidjeli. Poznavali smo se vrlo malo dana. Ja sam se tako oženio i onda sam vrlo uredno prijavio se u američki konzulat ovdje u Zagrebu. Sjeo na zrakoplov i otišao za Pittsburgh – navodi Škoro.

Sa suprugom Kim, koju uglavnom čuva od kamera, ima dvoje djece. Na pitanje čime ju je Škoro osvojio, Kim Ann Škoro odgovara u ožujku 2017.: “Osmijeh i glas!”

– Njegova najveća mana je što njegova supruga Kim dan danas nije naučila hrvatski jezik do kraja dobro, stalno joj govori krive riječi i stalno joj daje krive riječi za ona prava značenja. To mu zamjeram najviše. Mada Kim dobro priča hrvatski, ali mislim da onaj zadnji touch nije uspjela napraviti zbog njegove zafrkancije, nikad nije sigurna je li on u pravu ili nije – objašnjava Škorin prijatelj i suradnik Mario Radić.

Ne srami se svoje prošlosti

Danas se Škoro, uvjerava, ne zamara napadima da u vrijeme najtežih ratnih sukoba, nije bio u Hrvatskoj i s puškom u ruci.

– Gdje sam ja bio ’91. godine, gdje sam bio ’90. se sada povlači, bitno je gdje sam bio ’85. Uvjeren sam da će vrlo brzo postaviti pitanje i gdje sam bio i 1573., 925. – ima tih povijesnih godina. Domovina se brani i voli na puno načina… – navodi Škoro.

Svoje se prošlosti, tvrdi, ne srami.

– A što se tiče Saveza socijalističke omladine, popis učenika i studenata u bivšoj Jugoslaviji je bio popis članova Saveza, nisi to mogao izabrati da budeš ili ne budeš, tako da je to jedan licemjerni pokušaj da se mene prokaže da sam ja bio nešto što nitko drugi nije bio. Kao i mnogi glazbenici u to vrijeme, nastupio sam i vodio mali tečaj gitare, nisam išao na omladinsku radnu akciju Brčko-Banovići – ističe.

Bio hrvatski konzul u Mađarskoj

Na poziv predsjednika Tuđmana, prihvatio je mjesto hrvatskog konzula u Mađarskoj. Prije 13 godina ‘zapjevao’ s HDZ-om. I kao saborski zastupnik.

– Sjećam se toga tu, kao sad, on mi je rekao – gospodine Đapiću ja pjevam ono što vi govorite… – kazao je Anto Đapić.

No, nije imao razloga za pjesmu kada je jurio prema mjestu gradonačelnika Osijeka. Pobijedio ga je Anto Đapić. Pravaši su bili bolji i u miješanju političkih karata s SDP-om i HNS-om.

– Taj pokazatelj da je on želio preuzeti vlast gradonačelnika u Osijeku, a izgubio je izbore govori da će i sada biti jako teško s njim… Sanaderov miljenik. Zaista mu je iza leđa stajao neograničen fond novaca, medija, svega što je trebalo, osječke gradske organizacije, ali na tim izborima se poremetilo… – prisjeća se Đapić.

– Poraz je tada teško podnio – pamti Đapić. Ali, kaže, nije odustao.

– Kao političar se nije izgradio, da – po pitanju lukavosti, on ima i komparativne prednosti, on je vicmaher, on je jedan sofisticirani Mesić. Stipe Mesić je imao svoj stil, koji je jako bio primljen u onom dijelu ja bih rekao antihercegovačkom u Hrvatskoj, a Škoro ima jedan drugi stil – on će sve okrenuti na vic i trik i tu nema ozbiljne politike – dodaje Đapić.

Povlačio se pa vraćao u politiku

Iz politike se Škoro povlačio. I u politiku ponovno vraćao. Na pitanje koliko HDZ-ovih iskaznica ima, Škoro odgovara:

– Imam samo jednu, naravno, al’ sam je vratio, nemam više ni nju.

Dugogodišnji glazbenik, diplomat, broker, poduzetnik, vinar. To što nije skrivao političke afinitete – nekima se i ne sviđa.

– Kada sam bio na koncertima – bio je ugodan pjevač, što sad nije u politici. Slušao sam ja i njega, gledao i Pervana i Dreleta, ali ne mislim da to znači da bi nam Charlie Chaplin bio dobar premijer – smatra Ivan Vrdoljak iz Pokreta za Slavoniju.

Htio postati šef države

U svoj je životopis Škoro htio upisati i titulu šefa države.

– Neću obećati da će Hrvatska biti među najbogatijim zemljama na svijetu. Srž mog programa je savez s narodom, nasuprot vladavini stranačkih elita – kazao je Miroslav Škoro.

Tražio je veće predsjedničke ovlasti. Zazivao referendume. Ali doživio neuspjeh – do Pantovčaka nije stigao. Na pitanje s kim bi radije popio kavu – s Kolindom Grabar-Kitarović ili Zoranom Milanovićem, odgovara:

– Ja ne pijem kavu. Ja pravim vino.

Na pitanje s kim bi radije popio čašu crnog vina, odgovara u istom stilu:

– Pijem samo bijelo vino. Kako bilo, s Domovinskim je pokretom krenuo po još jednu političku zadovoljštinu.

– On je na svoju ruku rekao – ja vas neću ostaviti, mi smo svi ostali malo zatečeni i onda nas je de facto doveo u situaciju da smo morali ići dalje – opisuje ga Mario Radić.

Žestoki tempo izvan zone komfora

– Imam ja žestoki tempo, koji je puno intenzivniji nego kad sam bio u onoj svojoj zoni komfora… U ovih zadnjih mjesec dana recimo, ne znam jel’ spavam tri do četiri sata u danu… – navodi Škoro.

– On je neke stvari prešutio, valjda, sugerirano mu je od savjetnika da je stvorena klima u kojoj može proći dobro, ako samo šuti, jer kad god govori – loše je govorio. Od pobačaja, Tita, antifašizma, što je god govorio – on se umakao pa je puno trebalo da te njegove greške ljudi popravljaju – istaknuo je Anto Đapić.

– On je želio imati utjecaj, biti vidljiv, odlučivati. Samo ono što mi je neočekivano – da je zabrazdio u ideološke rovove. Slavoniji ne treba novi Glavaš. A Škoro je novi Glavaš. On želi sukobe i sve što zna je ideologija – opisuje ga Ivan Vrdoljak.

“Škoro nije ničiji projekt”

Bliski mu savjetnici i pokrovitelji uvjeravaju – Škoro nije ničiji projekt.

– Osoba koju se teško može, ne samo gurati, on je samostalan i na neki način tvrdoglav – ističe Mario Radić.

Ali i ironičan pa na pitanje – vuče li i tko konce umjesto njega – Škoro okreće ploču:

– Ja sam eksperiment i eksponent američke politike, jer mi je supruga iz Amerike. Ja sam eksponent ruske politike, jer ljudi s kojima ja jesam znaju neke ljude koji uvoze iz Rusije. Ja sam čovjek koji ima jako dobre veze s Francuzima, jer letim sa zračne luke u njihovom vlasništvu. Nemojte zaboraviti da sam vjerojatno i dio austrijskog lobija jer imam štednju u austrijskoj banci.

Estradnjaci neće pred kamere

Mnogi kolege estradnjaci koji su ranije bili su uz njega pred kamere neće! I zbog politike se ne žele petljati.

Na sceni se družio, ali i pod glazbenim reflektorima razišao s Markom Perkovićem Thompsonom. Sada o tome tek kaže:

– Ja sam kum Šimunov i to nitko neće moći promijeniti nikada.

Ali nema tog razloga koji bi ga u svemu odvojio od obitelji. Njegov sin Matija Škoro je odavno krenuo očevim stopama. Iako manje nego ikada, ipak nađu vremena za svirku.

– Pa on je to uvijek znao nadoknaditi. Kad je imao nekakve koncerte ili neka druga događanja, nije ga bilo, sad ga nema na političkoj strani. Tako da, uvijek ga čeka glazba ako se to završi na neki drugačiji način… – kaže Škorin sin.

Sada čeka i službenu notu birača, a oni za propuste neće imati sluha. Griješio ili ne, već sada nosi težak politički teret.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime