'Nova studija pokazuje kako je svako smanjenje količine dubokog spavanja od 1 posto povezano s povećanjem rizika od demencije za 27 posto.' - uvodna je rečenica koju je nedavno na svom 'zidu' stavio dr. Alen Juginović, 30-godišnji splitski liječnik koji već više od tri godine boravi na Harvardu, američkom 'Ivy League' sveučilištu, na mjestu postdoktoranda u Zavodu za neurobiologiju Medicinskog fakulteta prestižnog sveučilišta.
'Demencija je često povezana s lošim spavanjem, posebno dubokim (sporovalnim) spavanjem. Duboko spavanje ključno je za potpuni odmor organizma kao i za proces nazvan glimfatički sustav, koji je važan kod čišćenja otpadnih proteina i metabolita iz mozga. Neki od ovih proteina su upravo implicirani kod demencija kao što je Alzheimerova bolest. Stoga, optimalno provedeno vrijeme u dubokom spavanju moglo bi smanjiti rizik od demencije upravo putem kvalitetnog odvoda otpadnih tvari iz mozga.' - konstatira dr. Juginović u svom Facebook statusu, citirajući novo istraživanje u JAMA Neurology koje je proučavalo upravo povezanost dubokog spavanja i demencije.
Istraživanje je uključivalo 346 sudionika s polisomnografskim zapisima iz Framingham Heart Study, s prosječnom dobi od 69 godina, od čega je 52% bilo ženskog spola. Postotak dubokog spavanja opažen je kako opada s godinama, s prosječnim smanjenjem od 0.6% godišnje. Tijekom 17-godišnjeg praćenja, prijavljena su 52 slučaja demencije.
Nakon detaljnih analiza koji uključujući dob, spol, status alela APOE ε4 (važnog u Alzheimerovoj bolesti) i upotrebu lijekova, utvrđeno je da je svaki postotak smanjenja dubokog spavanja godišnje povezan s povećanjem rizika od demencije za 27%.
S obzirom na to da gubitak dubokog spavanja može biti čimbenik rizika za demenciju na koji možemo barem u određenoj mjeri utjecati, ovo bi moglo biti novo područje potencijalnih preventivnih mjera kod smanjenja rizika za razvoj demencije. (Članak: https://jamanetwork.com/.../jama.../article-abstract/2810957).
Unatoč brojnim obavezama, na nekoliko naših pitanja vezano za ovu studiju, ali i važnost 'kvalitetnog' sna, mladi splitski liječnik i znanstvenik odgovorio je nevjerojatno brzo...
Vezano za istraživanje, je li daljnje smanjenje postotka količine dubokog spavanja dodatno povećava rizik od demencije, u istom postotku, ili za to nema podataka?
- Ovo je dobro pitanje, no nažalost u studiji nije ovo proučavano. Ono što su promatrali u studiji je pojava demencije kod osoba koje su između dva polisomnografska mjerenja (maksimalni razmak od oko 7 godina) imali manje od 2.5% pomaka u svom dubokom spavanju u odnosu na prvo mjerenje (kategorizirani kao “grupa sa stabilnim dubokim spavanjem”) i oni koji su imali smanjenje dubokog spavanja veće od 2.5% (“grupa sa smanjenjem dubokog spavanja”). Generalno se iz drugih studija zna da je količina dubokog spavanja važna za smanjenje rizika od demencije u starijoj dobi, ali se rijetko prije gledao baš postotak smanjenja i učestalost demencije.
Studija je trajala u dva 'stinta' , od 1995. do 2001. godine te su podaci analizirani čak tri godine (od 2020. do 2023. godine), a obuhvatila je u finalnom rezultatu 346 ispitanika. Može li se smatrati preciznom?
- Često ovakvi tipovi studija uzimaju podatke iz neke velike baze podataka koja ima ogromnu količinu podataka, u ovom slučaju Framingham baza podataka iz 1995-1998 i 1998-2001. Dobro ste primijetili da su podaci analizirani čak tri godine, iako je u konačnici uključeno “samo” 860-ak ispitanika i ovo jest malo neobično dugo trajalo. Što se tiče preciznosti, bilo bi jako važno iz neke druge baze podataka napraviti isti dizajn studije i vidjeti jesu li rezultati konzistentni kako bi se utvrdila pouzdanost ove studije koja je prva ovakvog tipa. Iako su rezultati zanimljivi i obećavajući, ipak su druge studije potrebne kako bi potvrdile rezultate.
Nadalje, koliko manjak sna utječe na ostale procese u tijelu te zdravlje ostalih organa, postoje li i rade li se studije i o tome?
- Da, loša kvaliteta spavanja je često povezivana s povećanim rizikom za brojne zdravstvene probleme. Kad pričamo o kvaliteti spavanja, važno je naglasiti kako to ne obuhvaća samo trajanje spavanja (preporuka minimalno 7 sati za odrasle ljude), već i da li svi stadiji spavanja imaju optimalnu dužinu i da li se izmjenjuju jedan za drugim pravilno. Ako bilo koji od ova dva faktora nije dobar, spavanje se ne može smatrati kvalitetnim, a dugoročno loše spavanje (godinama) povećava rizik za povećani krvni tlak, dijabetes, psihijatrijske poremećaje (depresija, anksioznost), neurološke poremećaje (demencije, neurodegenerativne bolesti), te čak i rak, primarno debelog crijeva, ali i dojke.
Kao ugledni svjetski znanstvenik smatrate li da se kod nas u Hrvatskoj još uvijek zapostavlja utjecaj dubokog spavanja na opće zdravlje, da se manjak sna ne doživljava ozbiljno?
- Generalno minimalno trećina odraslih ljudi u svijetu ima ili kliničke poremećaje spavanja ili spava loše (kratko ili nekvalitetno). Rekao bih da je jako važno, ne samo u Hrvatskoj, već u brojnim zemljama svijeta naglasiti kako spavanje nije gubitak vremena niti neko pasivno stanje. Spavajući u mlađoj ili odrasloj dobi 7-8 kvalitetnih sati, osoba “kupuje” sebi povećane šanse za kvalitetnije zdravlje u starijoj dobi. Često ovo nije dovoljno objašnjeno, jer svi smo upoznati kako loše spavanje djeluje na nas doslovno idući dan, ali ne razmišlja se koliko tijelo “pamti” godine lošeg spavanja i kako to može imati negativne posljedice na dugoročno zdravlje. Samo bih nadodao da loše spavanje ne znači da će netko definitivno za 20-ak godina imati jedan od zdravstvenih poremećaja koji su povezani s lošim spavanjem, ali se šanse da se to dogodi itekako značajno povećavaju s lošim snom.
