S cigaretom u ruci, te vezanih ruku i nogu, izašao je iz pravosudnog kombija 24-godišnji Đ.U. jer je doveden na Županijski sud u Velikoj Gorici na vlastito suđenje zbog povrede djetetovih prava. U drugoj ruci je držao fascikl s kojim si je skrivao lice nakon što je opušak odbacio u travu, a riječ je o muškarcu optuženom da je dvomjesečnog sina energično tresao pa je beba umrla od izljeva krvi u mozak, piše Jutarnji list.
U nastavku suđenja svjedočio je liječnik Siniša G. iz Hitne pomoći koji se prvi ukazao na mjestu intervencije, a okrivljeni je to slušao s dozom nevjerice pa je i sam postavljao pitanja svjedoku. Objasnio je na sudu kako teče zaprimanje poziva u Prijavno-dojavnu jedinicu (PDJ) i s čijim operaterima ekipe Hitne preko UKV veze dalje komuniciraju dok su na putu za mjesto intervencije.
- Prvo je bila dojava da beba ne diše, da bi zatim dobili dojavu da beba diše ali da nije pri svijesti. Te su nam informacije važne dok smo na putu do mjesta intervencije. A kad smo došli u stan, u njemu nitko ništa radio nije po pitanju reanimacije. Dijete je ležalo na krevetu samo. Nije imalo pulsa, nije disalo i bilo je mrtvo praktički. Što se tiče laičke reanimacije, ona se radi sve dok liječnik s Hitnom ne preuzme sam postupak. Ona se ne prekida. Optuženog gospodina sam vidio u stanu i par male djece okolo kako bauljaju. Nitko nije poduzimao ništa, nikakve reanimacije nije bilo kad smo došli. Susjeda odozgo koja nas je vidjela, vikala je da smo stigli prekasno, da smo zakasnili. Pa smo još više trčali navrat-nanos gore sa svom opremom – prisjetio se u sudnici liječnik Siniša G. napominjući da ne bi bili ništa sporiji ili brži u dolasku, da je inicijalna dojava da beba ne diše ostala nepromijenjena.
- Da li je dijete bilo golo ili obučeno kad ste došli? Naime, ja sam pokušavao sve i reanimirao sam sina. Slušao sam što mi gospodin govori na telefon kad sam zvao pomoć. Susjedi sam dao slušalicu fiksne linije kako bi otišao unutra davati umjetno disanje. Bio sam u šoku od svega, a njoj sam prvoj na vrata došao s djetetom u naručju da pomogne s pozivom Hitnoj – pojasnio je optuženi na što mu je doktor odgovorio da se ne sjeća ali da misli da je dijete bilo obučeno.
- Je li bilo golo ili obučeno, iskreno ne mijenja nikakvu stvar. Ja sam na kraju to dijete tako slikao mobitelom jer mi je situacija cijela bila sumnjiva i odmah sam fotografije poslao na pedijatriju KBC Zagreb gdje je dijete i zaprimljeno – kazao je liječnik Hitne.
Sud je potom zanimalo, ako je bio toliko angažiran oko pružanja prve pomoći, zašto ga onda liječnik nije i zatekao u tim radnjama?
- Kad sam čuo Hitnu pomoć, mahao sam im kroz prozor rukom i otvorio im vrata stana – pojasnio je Đ.U.
Ne bi li raščistili nedoumice oko poziva u pomoć na 194, u sudnici se preslušala snimka poziva.
- Jel možete odmah poslati hitnu (govori točnu adresu), dijete je prestalo disati. Smijemo li ga se politi vodom? – govori u slušalicu susjeda optuženika.
Dispečera zanima jel dijete ima puls, koje je dobi te ujedno savjetuje da se djetetu upuhuju manje količine zraka i da ga se polegne na ravnu podlogu.
Susjeda to prenosi Đ.U. koji ju ne razumije te na kraju mu daje slušalicu njemu.
- Ja sam tata djeteta, dođite hitno, brzo. Pošaljite Hitnu na.... (govori adresu), dijete je mjesec i pol staro – uspaničeno kazuje Đ.U. pa mu dispečer ponavlja isto te dodaje da obuhvati prstima djetetova usta i nosić i krene upuhivati.
Nakon što pokušava shvatiti što je upuhivanje, Đ.U. govori da bebi ide krv iz nosa i kao da jeca.
- Krv ide. Jel diše? Ne znam jel diše. Izgleda ko mrtvo! Nemojte me ispitivati historiju nego šaljite Hitnu – povišenim tonom dalje uzvraća Đ.U. te dobiva odgovor da je Hitna već na putu i da spusti ton. Pa dalje nastavlja odgovarati dispečeru da je dijete inače zdravstveno dobro bilo, da se probudilo jer da su ležali popodne.
- Šta, jel se miče? Reko sam da je mlitav! - ponovno je povisio ton pa dispečer mu smireno dalje ponavlja da stavi djetetu ruku na prsa i da provjeri radi li srce.
- Da, radi srce, ali krv ide iz nosa! - dodao je dalje pa mu dispečer savjetuje da dijete u tom slučaju okrene na bok kako mu se krv ne bi slijevala niz grlo, kroz ždrijelo u pluća.
- Kapa krv! Što da radim? Srce sam mu gledao i radi, ali šta to može biti recite mi? - vapio je uspaničeno Đ.U. Nakon posljednjeg savjeta dispečera PDJ-a da gospođa koja je zvala na telefon prva, pričeka vani Hitnu pomoć te da ne prekida telefonsku liniju, telefonski poziv se naglo prekida.
Sve to je slušao u sudnici i doktor Siniša G. pa je konstatirao gledajući u okrivljenog: "Vidite da ipak niste dijete oživljavali do našeg dolaska kao što tvrdite."
Podsjetimo, na jednom od prethodnih ročišta majka preminulog djeteta ispričala je da je kobnog 27. ožujka 2022. iz stana otišla oko 9 sati ujutro te se vratila kući oko 18 sati kad ju je dočekala Hitna i prestravljeni suprug s bebom u ruci i da joj je kazao da je radio djetetu hranu pa je najednom zaplakalo i prestalo disati. Također je dodala i da je on znao premotati pelene i nahraniti bebu jer da mu to nije bilo prvi puta. Tužitelj ju je tad upitao u kakvom je odnosu s optuženim i njegovom obitelji na što je odgovorila da su odnosi narušeni, da joj prijeti njegova obitelj te je čak odustala i od posjeta mu u zatvor nakon što je vidjela bebin obdukcijski nalaz. Shvatila je da se "djetetova smrt nije dogodila slučajno i zna da nije to napravio namjerno ali..."
Vještak dr. Davor Mayer u sudnici je demonstrirao način na koji je dojenče zadobilo ozljede. I malo je reći da je uznemirujući bio prizor kad je Mayer lutku obuhvatio rukama oko trupa i počeo je energično protresati, pa se glava forsirano zabacivala i klatila naizmjenično naprijed nazad. Jer vještačenje je pokazalo da je dijete umrlo nasilnom smrću zbog krvarenja unutar moždane ovojnice i oštećenja mozgovine uslijed energičnog protresanja, pa je došlo do naglih naizmjeničnih trzajnih pokreta glave uz rotacijsko gibanje što za posljedicu ima istezanja tkivnih struktura i pucanja krvnih žila.
Pokojni mališan bio je star svega dva mjeseca i šest dana kad mu je 30. ožujka 2022. godine srce prestalo kucati na Odjelu za pedijatrijsku medicinu KBC Zagreb. U bolnici u komi je završio tri dana prije toga jer je na prividno najsigurnijem mjestu na svijetu – u očevu zagrljaju – najvjerojatnije neutješno plačući pretrpio strahote energičnog protresanja. Naime, Đ.U. je dojenče tresao do te mjere da je izgubilo svijest i prestalo disati. Zbog niza stravičnih posljedica očeva postupanja koje su dječačića odvele u smrt - od krvarenja unutar moždane ovojnice i mozga pa sve do krvarenja u očnoj šupljini - bebin otac je završio pod lupom velikogoričkog tužiteljstva i od tada se, s kratkom pauzom kad ga je sud pustio na slobodu ali je po žalbi tužiteljstva vraćen u pritvor, nalazi u remetinečkom zatvoru.
Više pročitajte ovdje.
