Tri filmska ostvarenja, pregršt prekrasnih glazbenih brojeva, dašak 1930-ih, očaravajuća Dalmacija, zvuk kao metafora vremena – sve je to stalo u večer filmske glazbe Ive Tijardovića u najljepšem eksterijeru Ljetnog kina Bačvice. O specifičnosti, snazi i važnosti Tijardovićeve glazbe za filmove koje je publika imala priliku gledati prije projekcije su govorili Alen Munitić, direktor Kina Mediteran i Festivala mediteranskog filma Split, Herci Ganza, koordinatorica Organizacijskog odbora manifestacije Godina Ive Tijardovića i Jakova Gotovca te povjesničar filma i redatelj Daniel Rafaelić.
Uvertira u zanimljivu filmsku večer bio je kratki animirani film „Revija na dvorištu“ Andre Lušičića iz 1952. godine, u kojemu je Tijardovićeva (ali i Gotovčeva!) glazba sjajno gradila humor i oblikovanje simpatičnih likova. Uslijedila je projekcija kratkog filma „Pjesma Jadrana“ („Lied der Adria“) koji je svojevrstan dalmatinski odgovor na Romea i Juliju – protagonisti su nemoguć ljubavni par: privlačni, ali siromašni Marko i lijepa Anka, djevojka iz višeg društvenog sloja. Marko preživljava roneći školjke, ali cilj mu je izroniti antičko blago da bi pokazao da je vrijedan Ankine ljubavi. Tijardović se ovdje mogao srčano razmahati u uglazbljivanju voljenog kraja i ljudskih emocija, što je i učinio mudrim korištenjem idiličnih melodija za krupne kadrove prirode, prpošnih i pomalo raskalašenih kola za druženja (i zaljubljivanja) domaće omladine, a vidljiva je i njegova sklonost približavanju narodnom melosu ondje gdje likove upravo distingvira njihova samostalna ljubavna tužaljka ili kolektivna regionalno obilježena pjesma.
Vrhunac je večeri bio najkonkretniji Tijardovićev uradak, filmska glazba u „Princezi koralja“ (Die Korallenprinzessin), filmu redatelja Victora Jansona. Zanimljiva jugoslavensko-njemačka kombinacija donosi priču u kojoj se vide tragovi pastorale, putopisa, pustolovine, intrige i romantike. Glavni je ženski lik bogata nasljednica Didi Orsić, a njezin kratkotrajni antijunak – a kasnije središte ljubavne čežnje – odgovorni i hrabri hidropilot Marko Vuković. Didi nestaje sa svoje rođendanske proslave i odupire se ugovorenom braku s kicošem Nikom, a Marko je tijekom slučajnog spašavanja s pustog otočića „preodgaja“ u bolju verziju sebe, sve dok se ne upletu obiteljske dužnosti i poslovne kombinacije u kojima ostaje malo mjesta za samostalnost, ljudskost i ljubav.
U filmu oduševljavaju kadrovi dalmatinske obale, pjesma domaćih djevojaka pri pranju rublja, vrlo moderan element zborske glazbe, Tijardovićevi pjevni i pamtljivi operetni ulomci, ali i svekoliki šarm karakterizacije likova koji, iako u naglim raspletima pomalo banalni, ne ostavljaju dojam nerealnih. U njima se bore želja i mogućnost, ambicija i moral, otvorenost i skučenost. Zlarin, otok koralja koji su predmet žudnje i sredstvo preživljavanja, poprište je dviju ljubavnih priča koje se mogu ostvariti samo ako likovi prihvate odgovornost za svoje ljudske propuste i slabosti, a Tijardovićeva glazba iznimno vrijedan umjetnički doprinos cjelokupnom pozitivnom dojmu.
Večer filmske glazbe Ive Tijardovića u Ljetnom kinu Bačvice uvod je u koncert „Pjesma Jadrana“ u subotu, 19. srpnja, na kojem će Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Berislava Skenderovića izvoditi najljepšu Tijardovićevu filmsku glazbu.
