Iz Hrvatskog narodnog kazališta Splita oprostili su se od značajnog kazališnog redatelja, komediografa i publicista Ante Jelaske koji je danas preminuo.
Evo što su povodom toga napisali:
"Napustio nas je Ante Jelaska, kazališni redatelj, komediograf i publicist, čovjek visokih etičkih principa kojih se nepokolebljivo držao čitavog svog života. Do samog je kraja bio uvjereni antifašist, beskompromisno i hrabro se zalažući za svoja uvjerenja.
Kada je prije dvije godine na sceni svog Hrvatskog narodnog kazališta Split primao nagradu Grada za životno djelo, Ante Jelaska je svoj umjetnički ali i životni kredo sažeo ovim riječima: „Utjehu sam tražio ne u fragmentima teatra koji juri za novcem, slavom ili politikom već teatrom koji istražuje, koji okuplja kojemu se vjeruje, koji je stvaran i koji najavljuje promjene“. O tome koliko je dubok trag ostavio u našem kazalištu dovoljno govori popis od čak 74 predstava, mahom dramskih, koje je kao redatelj postavio u splitskoj nacionalnoj kazališnoj kući.
Rođen u Splitu 20. srpnja 1925. u gimnaziji u rodnom gradu maturirao je 1943. a diplomirao 1950. pri Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Nakon angažmana u zadarskom i šibenskom kazalištu u kojima radi kao tajnik, od 1952. pa sve do umirovljenja 1988. radi u Narodnom kazalištu u Splitu, poslije HNK Split. U matičnom se kazalištu predstavlja 1952. kao dramski pisac komedijom Daje na kišu, a potom i groteskom Konkurencija koju sam režira 1953. Velika popularnost postigle su obje komedije koje su bavile sudbinama običnih, svakidašnjih ljudi koji su govorili domaćim dijalektom. Kao redatelj debitira 1952. režijom drame Osuđenici Ervina Šinka. Brešanovu Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja postavlja dvaput, 1973. i 1988., kao i Ogrizovićevu Hasanaginicu (1954. i 1960.) Zaslužan je za popularizaciju Goldonijevih djelâ u Splitu i Dalmaciji postavama komedija Ribarske svađe (1954), Lažac (1966), Mirandolina (1967) i Pjaceta (1972). Bez ikakve sumnje najveću popularnost kod publike imale su njegove režije Tijardovićevih opereta Spli’ski akvarel (1953) i Mala Floramye (1976), kao i tekstova Marka Uvodića Splićanina koje je u tri navrata režirao i dramatizirao: Libar Marka Uvodića Splićanina (1968), Drugi libar Marka Uvodića Splićanina (1970) i Mali libar Marka Uvodića Splićanina (1971). Posebno ga je odlikovao smisao za lokalni kolorit, često koristeći dijalekt Splita i Dalmacije kao komično sredstvo, sklonost kazališnom eksperimentu i scenskim iznenađenjima. U izuzetno dugom popisu predstava koje je kao redatelj postaljao na scenu ističu se ona istaknutih hrvatskih (kao što su M. Begović, M. Krleža, M. Matković, M. Smoje), i svjetskih autora (primjerice U. Betti, J. Giraudoux, L. Pirandello, W. Shakespeare).
Objavljivao je kazališne kritike, osvrte, eseje, redateljske bilješke i eseje u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija, urednik čijeg je humorističkog priloga Pomet, pod pseudonimom Zenzo, jedno vrijeme bio.
Njegovo kazalište, HNK Split mu je 1993., u povodu 100-e obljetnice kazališne zgrade, dodijelilo priznanje za trajan umjetnički prinos kazalištu, a njegov Split 2019. nagradu za životno dijelo", stoji u propćenju HNK Split.
