Na današnji dan 1979. godine postignut je posljednji gol na Starom placu, tom kultnom mjestu splitskog, a naravno i europskog nogometa, na kojem su padali i nogometni velikani. Doduše, često su u gostima naše domaće pobjede "uprskale", i uvijek bi nedostajao taj jedan jedini gol za napraviti nešto više u tadašnjim europskim kupovima.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Stari stadion, bolje rečeno igralište, mali, ali naš, mjesto gdje su nas ćaće vodile, kako kaže i pisma splitskih "Delfina". Mjesto odrastanja, generacijskog formiranja u ljubavi prema biloj boji.
Podsjetila je na to danas, po običaju, Facebook stranica "Stare utakmice – Povijest Hajduka". Strijelac je bio pouzdani vezist i tadašnji reprezentativac Mišo Krstičević.
Već je Hajduk, i to u punom jeku Mediteranskih igara, počeo igrati na novom stadionu, "Poljudskoj ljepotici", kako su joj tada tepali mediji, a i mi, naravno, ponosni da imamo moderni i novi stadion.
U prvom kolu Kupa prvaka, u premijernom nastupu na Poljudu, pobijedio je turski Trabzonspor sa 1:0.
Oproštaj od Starog placa organiziran je i službeno mjesec dana kasnije, u prvenstvenoj utakmici sa skopskim Vardarom. I kako to obično biva u Splitu s Hajdukom, nije ni tada moglo bez iznenađenja – utakmica je završila bez golova, 0:0. Bila je to stvarno lijepo organizirana priredba za oproštaj od tog kultnog mjesta hajdukologije, kad su se utakmice, moramo priznati, velikih hajdukovih ekipa gledale i sa balkona, zidova, stabala, što je sve skupa davalo poseban kolorit Dalmacije koje više nema.
Na tom oproštaju nastupili su dječji zborovi splitskih škola, kroz špalir "tića i rebaca" iz Hajdukove omladinske škole, Bajdo Vukas i Bukle Hlevnjak, koji su u predigri izveli tadašnje veterane Hajduka. Zajedno s barba Lukom Kaliternom, hajdukovu zastavu po posljednji put spustio je naš kapetan i tada zasigurno jedan od najboljih europskih nogometaša, Ivica Šurjak.
Tako je Mišo Krstičević ušao u povijest kao posljednji strijelac na Starome placu, golom Dinamu iz jedanaesterca u utakmici odigranoj prije one svečane i oproštajne. Dinamu, koji je stigao i malo nabrijan zbog izgubljene titule sezonu ranije u mrtvoj trci s Ivićevim Hajdukom, još uvijek se žaleći raznim forumima i sudovima zbog trakavice sa "Slučajem Tomić".
Mišo, igrač strašnog udarca i velike trke, danas šef Hajdukove Akademije, zabio je Dinamu oproštajni pogodak, koji i nije planiran kao posljednji na našem legendarnom igralištu. Moramo napomenuti i da je prvi gol na tom opjevanom igralištu zabio talijanskom "Calciu" Šime Raunig, i to koljenom, što tom pogotku daje posebnu zanimljivost u povijesnim crticama hajdukologije, koje nas, evo i u nova vremena društvenih mreža, svako malo nečim iznenade.
Mišo i Šime – dva legendarna gola, Šure i barba Luka – naše legende i uspomene za sva vrimena.
