Na današnji dan 1979. godine odigrana je posljednja službena utakmica na Starom placu
Split se danas prisjeća jednog od najvažnijih trenutaka svoje sportske povijesti. Na današnji dan, 5. rujna 1979., odigrana je posljednja službena utakmica na Starom placu – stadionu koji je bio dom HNK Hajduka od 1911. godine.
Tog povijesnog dana Splićani su ugostili Dinamo u derbiju koji je, kako se i priličilo, ušao u anale. Hajduk je poveo golom Miše Krstičevića, čime je on zauvijek upisan kao autor posljednjeg pogotka bijelih na kultnom stadionu pod Marjanom. Ipak, povijest je htjela da posljednji pogodak uopće na Starom placu postigne Dinamov Mile Ćalasan, koji je poravnao rezultat na 1:1.
Bio je to kraj jedne ere i početak nove – Hajduk se ubrzo preselio na Poljud, tada ultramoderno zdanje koje je postalo simbol grada i domaćin Europskog prvenstva 1979. godine. No, unatoč modernizaciji, Stari plac i dalje živi u kolektivnom pamćenju navijača.
Njegove tribine, ulice koje su se za derbije pretvarale u rijeke ljudi i uspomene na generacije hajdukovaca ostali su trajno urezani u splitski identitet.
Prvi gol na Starom placu za Hajduk je postigao Šime Raunig, 11. lipnja 1911. godine, protiv Calcia, a posljednji Mišo Krstičević, 5. rujna 1979. godine u prvenstvenom derbiju sa zagrebačkim Dinamom.
Priča o legendarnom Starom Placu
Prije osnutka Hajduka taj prostor smješten uz staru Gradsku plinaru bio je isključivo vježbalište bivše austrougarske vojske. Stari Splićani upravo zbog toga nazivali su ga Krajeva njiva (u splitskom žargonu ne kaže se kralj nego kraj).
Nakon mnogih zamolbi i peripetija, koristeći i lukava obrazloženja, Hajduku je odobreno da to vježbalište može koristiti za svoju športsku djelatnost. Manjim zahvatima vojničko vježbalište pretvoreno je u igralište dimenzija 100 x 60 metara, a bilo je položeno u smjeru istok – zapad, što je jasno zbog putanje sunca smetalo igračima za vrijeme treninga i odigravanja utakmica. Uz to je bilo i kamenito, pa prema tome i vrlo tvrdo i opasno prilikom pada aktera nogometne predstave.
Zanimljivo je da su za gledaoce na sjevernoj i južnoj strani postavljane bačve od piva, a na njih daska. Nešto kasnije ta su sjedišta «modernizirana», pa su se iz obližnjih restorana, kavana, gostionica, pa i kuća posuđivale prave stolice.
