- Snimi me, prijatelju, daj, neka se vidi da smo i mi sportski djelatnici u prisilnoj karanteni, jer su tako medicinski djelatnici odredili. I neka su, kakav trening, kakvo zujanje po terenima... pa ljudi zbog muvinga obolijevaju, neki su u teškom stanju, a ima i mrtvih. Ima bolesnih i u sportu, kao što znaš – kazao nam je nogometni trener i sportski dužnosnik iz Parka mladeži Marko Unušić s prozora stana na prvom katu u Ulici Hrvatske mornarice, blizu križanja s Ulicom Domovinskog rata.
– Samo neka se ovo završi, a vjerujem da hoće, jer mi Splićani znamo red i disciplinu, kad treba, kad je frka – kazao nam je Marko, te dodao na kraju:
– Kad će završiti, teško je kazati, ali siguran sam da hoće, da ćemo ovu utakmicu mi Hrvati pobijediti – za kraj će kratkog razgovora Marko Unušić.
Krećemo dalje, Ulicom Domovinskog rata. Stotinjak metara dalje srećemo bojnika HOS-a Miću Ćuka, veterana Domovinskog rata. I on je optimističan.
– Možda će mi neki s desnice na ovome zamjeriti, ali kategorički tvrdim – samopouzdanje mi ulijevaju ljudi iz Plenkovićevog tima, na čelu s ministrom zdravstva Vilijem Berošom i ravnateljem Nacionalnog stožera civilne zaštite Krunoslavom Capakom. Treba otvoreno kazati, ljudi su uveli reda. Malo kritike Splitu nije bilo naodmet, pa pogledajte danas, red je na svakom kantunu – kaže nam Miće Ćuk.
Zbog zdravstvenih razloga svaki dan napravi pješice đir od Kocunara, pa sve do Rive i natrag. Bez zadržavanja, i bliskih kontakata s ljudima s kojima kratko popriča. Kao s nama. Bravo, Miće, tako treba! Na ovakav način se može pobijediti konoravirus.
Mićinim putem idemo pješice put središta Grada. Kod Županije skrećemo put Kliške ulice i Kruševića gumna, gdje su također rijetki prolaznici. Kako Splićani i njihovi stanovnici imaju dokazani smisao za humor, pokazuje natpis na jednoj trgovini u Kliškoj, na kojem je s unutarnje strane natpis: "Zatvoreno dok se ne otvori!" Uz dodatak - preko kojih se web stranica mogu naručiti njihovi proizvodi.
Poslušali policajku
Nastavljamo Marmontovom i uvjeravamo se da je i u samom središtu grada red. Nema više od dvoje ljudi u prolazu. Mahom su maske na licu, pa čak i rukavice… Ispravak – samo na par mjesta je pokoji roditelj s dvoje djece, ili dvoje roditelja od kojih jedno nosi klinca. Zaista red. Uz sve veći promet biciklima, s kojima i mnogi odrasli prolaze niz Marmontovu. Bez jurnjave, ali i bez zaustavljanja. Ne ugrožavaju nikoga.
Dosta je ljudi izvelo na zrak i svoje pse. Na uzicama, bez lajanja i režanja...
Red je i na Rivi. Srećemo policajku, s maskom na licu, koja taman ureduje kod klupe dvojicu sredovječnih muškaraca koji sjede na klupi:
– Gospodo, molim vas, ustanite i krenite dalje, gdje ste namjerili.
– Pa vidite da smo dvojica, kratko ćemo, samo da malo stanemo na ovome suncu, pa ćemo dalje.
– Ne, gospodo, krenite odmah – ne da se umilostiviti policajka u odori. Sekundu iza, obojica ustaju i kreću gdje su i namjerili.
"Zaista je red"
– Pa, gledajte, takva su pravila, i njih se treba pridržavati. Ja razumijem ljude, htjeli bi malo ostati, dan je prekrasan. Ali, da dvojici pustimo, za tren bi Riva bila puna ljudi koji sjede na klupama. A zapovijed je da sjedenja na Rivi i sunčanja nema – kaže nam policajka. I dodaje za kraj:
– Od kada sam u ophodnjama centrom grada, Rivom, Marmontovom, Narodnim trgom, Prokurativama, velika većina ljudi se pridržava uputa. Ovdje u Splitu je zaista red – zaključuje ugodna policajka.
Putem natrag iz centra preko Marmontove, pa Ulicom Domovinskog rata, ista slika. Pješaci su disciplinirani, ulice su skoro puste, nema zadržavanja. Uvjerili smo se: Split je odlučio pobijediti koronu!
