Nevjerojatno, ali istinito – u 2025. godini Hrvatska se ponovno suočava s problemom azbesta, materijala čija je uporaba zakonski zabranjena još 2006. godine. U Solinu, na području Širine, građevinski radovi doveli su do otkrivanja starih salonitnih cijevi. Umjesto sanacije, cijevi se lome, a opasne čestice azbesta šire se zrakom, predstavljajući ozbiljnu prijetnju zdravlju građana.
Inače znakovi da se uklanja azbest na Širinu su postavljeni tek danas.
Unatoč ozbiljnosti situacije, nadležne institucije šute. Iz splitskog Brodosplita, izvođača radova, poručili su da „zasad neće slati nikakva priopćenja za medije“.
Zaboravljena prijetnja – nikad uklonjena
Podsjetimo, problem azbesta desetljećima je bio koncentriran u Vranjicu, gdje je djelovala bivša tvornica Salonit, nekad jedina u Hrvatskoj koja je proizvodila azbestne proizvode. Nakon zatvaranja tvornice započela je sanacija, ali brojni građani tvrde da je ona bila – nedovoljna.
Kamere Televizije Dalmacije prve su došle na teren i zabilježile stanje.
– Najprije, za ljude je to opasno. Ali što reći – recite vi meni, što učiniti? Svi šute, nitko neće – kazala je zabrinuto Ksenija, stanovnica Vranjica.
Nedavno nevrijeme dodatno je pogoršalo situaciju – vjetar je oštetio krovove, razbacao salonitne ploče i raspršio ih u sitne komadiće.
Ivana Ćubelić, članica građanske inicijative Mjesto koje hoće živjeti, upozorava:
– Golim okom je vidljivo da od sanacije nije bilo ništa. Tvornica Salonit i dalje je puna otpada – ne samo unutar tvorničkog kruga, već i po cesti i svuda okolo. Hale su još pokrivene salonitnim pločama koje je vjetar razmrvio. To su sitni komadi, pravi otrov koji leti zrakom.
Čestice azbesta doslovno ulaze u domove
– Ono što ljudima doslovno stoji ispred vrata i prozora – to su salonit i azbestne čestice. One lete, ulaze u tanjure, sobe, krevete. Ljudi to ne shvaćaju, a mi više ne znamo što učiniti – poručuje Ćubelić.
Grad Solin je, prema njezinim riječima, reagirao i angažirao tvrtku Cian koja je pokupila veće komade salonita.
– Međutim, to je sizifov posao. Manji komadići – oni manji od kovanice od pet kuna – ostali su svuda, a oni su najopasniji – upozorava.
Dodatni problem nalazi se u predjelu Kosica, gdje su, kako tvrde građani, tekućine koje su nekoć sadržavale azbest završavale u moru. I to na području koje je danas otvoreno za građevinske intervencije i turističke koncesije.
Radojka, mještanka:
– Nitko nam ništa nije rekao, a svaki dan smo tu. Ako i ima nešto, sve se to krije, bogati. Je li tako? Ne znam stvarno, ne znam što je tamo.
Milka, druga mještanka, pita:
– Da su sve sanirali, da azbest više nije opasan jer nije u rasutom stanju… A je li to istina ili nije? Mi se ovdje kupamo. Navodno ljudi izbjegavaju jer je navodno azbestna podloga. Sad, što je – tu je. Kako izbjeći, tko će nas zaštititi?
Iako su godinama suočeni s opasnom ostavštinom prošlosti, građani Vranjica ne odustaju. Poručuju da žele živjeti, disati punim plućima i osigurati siguran dom za buduće generacije.
Koliko smo udahnuli azbesta? Pogledajte kako izgleda Vranjic – posvuda su slomljene i otrovne ploče
VRANJIC Uklonjeno više od dvije tone azbesta, ali problem još traje
