[B]aš volim gledati ponašanje ljudi oko sebe, a posebno parove. U današnje vrijeme bih stavila naglasak na ljubomoru i posesivnost. Nekako, svi izigravaju Poirota, stalno nešto pretražuju, provjeravaju, i nastoje znati svaki partnerov korak. Je li to veza, ili robija? Ne razumijem takvo ponašanje. Neki partneru, doslovno stave brnjicu. Određuju šta, gdje i kako? Što će jesti, kako će se ponašati, kako će se odjenuti… Gdje smije, i gdje ne smije ići, čak im i neke prijatelje ne odobravaju. Ljudi od nas naprave ono što im se dozvoli. Kod tih ljudi koji vole kontrolirati, stalno se ispituju granice dokle se može ići, da bi se te iste granice i pomicale. Što je uzrok tome?
Ne postaješ ničije vlasništvo
Nepovjerenje? U vezama ga ne bi trebalo biti, a ako ima, onda ta veza nema smisla. Na povjerenju se sve gradi, i ono je jedini čvrsti temelj. Sve ostalo, urušit će se, samo je pitanje vremena. Ako se njemu pridoda i poštivanje, zbilja budućnost može biti prelijepa i puna razumijevanja. Nekako, imam dojam da su danas sve vrijednosti iskrivljene. Normalno je postalo ono što nikada nije bilo. Ako si se oženio, ili se udala, ne postaješ ničije vlasništvo. Ne bi li veza ili brak trebalo biti partnerstvo?
Ljubav i zajednički interesi bi nas trebali povezivati, trebali bi nadopunjavati jedno drugo, a ne suprotno. S obzirom na ponašanje većine, nije ni čudo da imamo toliko razvoda. Tolerancija je na jako niskoj razini, ako je uopće i ima. Ovo je vrijeme gdje nam je sve nadohvat ruke, gdje je život prepun izazova i prepreka, a da bi se tome svemu oduprijeli, moramo biti načisto sami sa sobom. Moramo imati i srama i morala, jer, ako to izgubimo, onda nam ništa nije sveto. Tako olako se igra sa ljudskim osjećajima. U jednom trenutku si bitan, u drugom potpuno nebitan. Kad bi se barem potrudili, i pokušali vjerovati, možda bi sve bilo drugačije. Čak i ako griješimo, to nas može spasiti pakla. Jer, onaj tko je ljubomoran, živi u svom paklu, a taj isti pakao radi i onom koga voli. Zamislite kako je živjeti na taj način? Kad te sopstvene misli proganjaju, i ne daju ti mira. Kada mašta radi punom parom, ali na način koji vodi uništenju. Ako imaš pakao u sebi, samo pakao i možeš dati. To je jedina istina. Kako je živjeti, a ne vjerovati? Ja ne znam kako je to, ali mogu točno predočiti jasnu sliku o tome.
Ako ne vjerujem, ja bježim. Ne mogu živjeti sa sumnjom. Neću izigravati luđakinju koja uhodi i provjerava svaki lajk na društvenim mrežama. Neću mučiti ni sebe, a ni nekog drugog. Neću se spustit na razinu od koje mi se diže kosa na glavi. Ja volim mir, a ne kaos u glavi i srcu. A uz sve to što neću, ja poriv za proganjanjem nemam. Ne radim šta ne bih voljela da mi se radi. Tu je računica sasvim jednostavna. Nekako, zanima me, što ljudi misle da će postići proganjanjem? Ljudi se uz sebe vežu ljepotom, a ne paklom. Pakao nitko ne želi, i nitko na njega neće pristati zauvijek.
Što nas je privuklo nekome?
Znam da je teško vjerovati. Većina njih laže, vara, manipulira, pa nije ni čudo da ljudi misle da su oprezni, a u stvari su bolesno opsesivni. Nikoga ne možemo zadržati na silu uz sebe. U vezi trebaš biti slobodan biti ono što jesi. Ako nekoga nastojimo promijeniti, što nas je onda privuklo toj osobi? Imajte na umu da uz sebe imate osobu koja je kompletna, osobu koja je imala život prije nas, i imat će ga i nakon nas, ako ga otjeramo svojim ponašanjem. Zar je teško samo voljeti, vjerovati, graditi nešto zajedničko? Ili je lakše stavit nekome povodac, pa upravljati njime kako želimo, ali ne i dok želimo. Sami biramo kako ćemo se ponašati. Naš odnos prema nekom je preslika onog što mi jesmo u našoj nutrini.
Pustite druge da budu ono što jesu. Ljudi se mijenjaju i prilagođavaju sami, a ne prisilno. Uz osobu koju volimo, želimo biti najbolji. Imajte to na umu. Kakvi god okovi bili, imaju težinu, i potpuno su bespotrebni. Od okova se bježi, od proganjanja, ali ne i od ljepote. Dajete samo što imate, pakao ili raj, to je na vama.
