HGSS Stanica Gospić spašavala je čovjeka koji je na Velebit krenuo - biciklom. Nakon što mu se mobitel isključio i supruga ga nije mogla dobiti - alarmirala je HGSS.
Kako je sve teklo objavili su u podužoj objavi.
Ima li kraja ljudskoj gluposti i neodgovornosti??
U subotu, 29. ožujka, u 20.10, HGSS Stanica Gospić zaprimila je poziv preko ŽC 112 od strane ženske osobe zabrinute za svog supruga koji je bio na južnom Velebitu, ali se od 12 sati nije javio niti se vratio kući kao što je bio plan.
Radilo se o 50- godišnjaku, hrvatskom državljaninu koji je u subotu, u jutarnjim satima, osobnim vozilom došao do lokacije Bunovac odakle se biciklom po zimskim uvjetima uputio prema Vaganskom vrhu, 1757 mnv. Iako se ne radi o biciklističkoj stazi, već planinarskoj, ovaj domišljati biciklist odlučio se okušati u poduhvatu koji, sigurni smo, nikome do sada nije uspio. Teško je uopće vjerovati da je biciklom, u zimskim uvjetima, pokušao uspeti na Vaganski vrh. Planinarima je, u ljetnim uvjetima, za ovaj uspon potrebno 2,5 sati.
Biciklist se oko 12 sati posljednji put javio supruzi ističući teške uvjete i nemogućnost povratka, nastavljajući dalje u sve teže uvjete s obzirom na sve višu nadmorsku visinu. Kako se spustila noć, a kontakt s biciklistom zbog ugašenog mobilnog uređaja nije bilo moguće uspostaviti, opravdano zabrinuta supruga poziva 112 i traži pomoć HGSS Stanice Gospić.
Spašavateljima je zbog nedostupnih podataka onemogućeno lociranje mobilnog uređaja preko ŽC te u 21 sat, 5 spašavatelja kreće prema lokaciji Bunovac odakle nastavljaju potragu prema Vaganskom vrhu gdje u 1 sat iza ponoći pronalaze samo tragove. Zbog snježnih uvjeta i jakog vjetra, spašavatelji se vraćaju do svog vozila te u 5 sati ujutro dolaze u bazu. Još uvijek nema nikakve informacije niti kontakta, situacija ne sluti na dobro, a zabrinutost svih je veća jer njegov ostanak u planini nije bio plan pa planiramo novu pretragu terena za nedjelju ujutro, ali s povećanim kapacitetom, zajedno s kolegama iz HGSS Stanice Zadar.
Kolege iz Stanice Zadar se u nedjelju ujutro upućuju s Velikog Rujna prema planinarskom skloništu Struge i dalje prema Vaganskom vrhu s zapadne primorske strane ako bude potrebno. Jedan tim iz Stanice Gospić kreće iz sela Medak prema skloništu Struge jer je, kako u toku noći saznajemo, to bila planirana ruta za spuštanje s Vaganskog vrha. Drugi tim obilazi makadamsku cestu Papuča-Stajine-Bunovac-Raduč.
U 14.30 spašavatelji iz Zadra dolaze do skloništa Struge i u njemu pronalaze biciklistu te kroz razgovor s njim dolaze do informacije da je u subotu oko 21 sat stigao u sklonište nakon 13 sati „bicikliranja“, a bez potrebe da taj ili idući dan nekoga obavijesti o promjeni svog plana.
Što reći, koju poruku poslati…. Koliko resursa, koliko truda, brige, znoja i muke ZA ŠTO??? Za ogromnu ljudsku glupost i krajnju neodgovornost, prije svega prema samom sebi i svojim bližnjima, a potom i prema svima koji su dali sve od sebe, izložili se riziku, ostavili svoje bližnje, topli dom i nedjeljni ručak kako bi spriječili moguće neželjene posljedice ili najgori ishod u ovoj egzibiciji.
I po stoti će se put pokrenuti rasprava treba li naplaćivati akcije spašavanja, treba li kažnjavati, što treba naplaćivati, a što ne, a mi ćemo do idućeg ovakvog ili sličnog slučaja zaboraviti na svu muku iz ove nadasve zanimljive potrage za biciklistom s Vaganskog vrha u nadi da se na ovakav poduhvat zaista nitko više neće odlučiti.
