U Budvi je početkom studenog održano Europsko juniorsko i kadetsko prvenstvo u kickboxingu. Kako smo već navikli, hrvatski borci se s velikih natjecanja redovito vraćaju s medaljama oko vrata, a tako je bilo i sada.
Luka Uglešić, član splitskog Kickboxing kluba Mornar, osvojio je zlatnu medalju u juniorskoj kategoriji te taj uspjeh dodao onome od prije par godina, kada je postao svjetski kadetski prvak.
Posjetili smo ovaj splitski trofejni klub, gdje smo proveli vrijeme s Lukom i s Anom Bajić, još jednom sjajnom sportašicom, pred kojom su veliki izazovi.
"Imao sam visoka očekivanja. Ne bih se zadovoljio samo jednom pobjedom"
Luka je učenik četvrtog razreda srednje škole. Pohađa splitski MIOC i odličan je učenik. Zbog školskih obveza, pripreme su morale početi dosta rano.
- Pripreme smo počeli ljetos. Dok mi je škola dozvoljavala trenirao sam dvaput dnevno, a nakon toga sam malo manje stizao posvetiti se pripremama. Podizali smo razinu spremnosti, održavali formu i otišli na natjecanje. I jesam i nisam očekivao zlato. Imao sam visoka očekivanja. Ne bih se zadovoljio samo sjednom pobjedom, ali bio sam favorit i znali smo da, ako odradimo natjecanje kako smo se spremali, zlato neće biti upitno - kaže nam Luka.
Kickboxingom se počeo baviti dosta rano.
- S četiri godine preko poznanstva mog oca i bivšeg trenera. Prije sam trenirao u Kickboxing klubu "Uni-rent" u Kaštel Gomilici, ali nakon prvog srednje sam se prebacio u Mornara i tu sam već tri godine - kazuje nam ovaj nevjerojatni borac.
Teško je pobrojati sve njegove medalje i uspjehe.
- Uz ovo, izdvojio bih zlato na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2018. godine u Italiji. Osvojio sam dosta državnih prvenstava te svjetskih i europskih kupova. No, kao najveći uspjeh bih izdvojio uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima s reprezentacijom Hrvatske - ponosi se Luka.
"Osjećaj zajedništva koji ovaj sport daje je nevjerojatan, drži me u tome"
Njegov tempo je teško popratiti.
- Organizacija je ključ svega. Volim se i naspavati i odmoriti, a što se tiče škole, svoje obveze rješavam uredno. Prolazim s pet, a i treniram svaki dan. Treninzi su mi navečer kada mi je škola ujutro. Nakon što se vratim iz škole, ručam, učim, uhvatim malo slobodnog vremena i onda idem na trening. Kada mi je popodne škola, zna se dogoditi da me nema po deset sati doma, ali za neke stvari i ciljeve se treba žrtvovati. Super mi je i zadovoljan sam sa svim. Hvala mojim roditeljima koji su mi velika podrška. Prioritet mi je fakultet, ali nisam još siguran što ću upisati - govori Luka.
Teško razdoblje u karijeri ne pamti. U Mornara je užitak trenirati.
- Drže me prijatelji, treneri i stalno jedni druge guramo. Prebrodimo loše stvari i idemo dalje. Sto posto sam zadovoljan uvjetima u kojima treniram i ne mogu se požaliti ni na što. Od uvjeta u dvorani, kvalitete opreme, trenera koji su obrazovani na vrhunskoj razini, prijatelja iz kluba... Stvarno je sve na visokoj razini - zadovoljno će Luka.
Iako bi mnogi očekivali da će kazati da mu je prioritet biti vrhunski sportaš, Luka je istaknuo jednu drugu želju.
- Želim bit normalan i dobar čovjek. Volio bih si osigurati uredan život, da bude sve kako treba. U amaterskom kickboxingu bih volio osvojiti svjetsko i europsko seniorsko prvenstvo. Ako Bog da sreće, plan je otići i na ta natjecanja. Nisam razmišljao o profesionalnoj karijeri. U ovom sportu sam zbog ljubavi i jer volim ljude s kojima treniram. Osjećaj zajedništva koji ovaj sport daje je nevjerojatan, drži me u tome. Naravno, uz ljude koji su sa mnom - kazao nam je Luka.
"Uz podršku koju dobivam od svojih trenera, obitelji i prijatelja, sve se lakše odradi"
Razgovor smo nastavili s Anom Bajić, još jednom iz plejade boraca koji nas oduševljavaju već duži niz godina. Ana je dosad u karijeri bila dva puta europska seniorska prvakinja u tajlandskom boksu (muaythai), svjetska seniorska prvakinja u kickboxingu te višestruka državna seniorska prvakinja u tri sporta (kickboxing, muaythai i boks).
Prije nekoliko godina odlučila se ponovno aktivirati i odmah je postigla ogroman uspjeh.
- Nakon pauze od tri godine odlučila sam nastaviti svoju sportsku karijeru i osvojila sam europsko prvenstvo, što je bio poticaj za nastaviti dalje. Završila sam fakultet predškolskog odgoja i radim u animaciji i odgoju djece. Sada me čeka svjetsko prvenstvo u tajlandskom boksu, koje će se održati u Bangkoku. Uvijek idem po zlato pa što donesem - ne kalkulira Ana.
Za ovakav uspjeh potrebno je puno odricanja.
- Na velika natjecanja dolaze samo najbolji iz svih država i nijedan ulazak u ring nije "lako ćemo". Sitnice djele gubitnika i pobjednika, tako da kao i u svemu u životu, za uspjeh je potreban trud, rad, pokloniti svoje vrijeme za nešto do čega vam je stalo. Tako je i u sportu. Uz podršku koju dobivam od svojih trenera, obitelji i prijatelja, sve se lakše odradi - kaže nam Ana.
Ima želju za kraj ove uzbudljive godine.
- Bilo bi lijepo zaokružiti s dva svjetska zlata u Bangkoku. Nemam određene planove, a sve što bude slijedilo iza natjecanja, gazit ćemo korak po korak. Nadam se uspješno i sa zadovoljstvom kao i do sada - zaključila je Ana.