Jedan od najljepših srednjodalmatinskih otoka i popularno nautičko odredište, u posljednje vrijeme muku muči zbog problema sa – smećem.
Ovaj put riječ je o uvali Mala Stupica koja je dodijeljena u koncesiju trgovačkom društvu MOTIO d.o.o. u svrhu gospodarskog korištenja i postavljanja sidrenog sustava za nautički turizam. Vlasnik i jedini osnivač MOTIO d.o.o. je kontroverzni poduzetnik Boris Kale.
Oštetio trgovačko društvo za 300 tisuća eura, nekada je vodio Go-Go klubove
Kale je nekadašnji voditelj Go-Go klubova u Dalmaciji, a prije nešto više od godine dana na Županijskom sudu u Splitu osuđen je zbog kaznenog djela zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju na štetu trgovačkog društva "Flava Linea", koje je oštećeno za 300 tisuća eura. Kale je proglašen krivim te mu je tada izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da će se dio kazne, u trajanju od šest mjeseci, izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora, u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, neće biti izvršen, tj. okrivljenik neće morati odslužiti taj dio ako u roku provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Osim toga sud ga je presudom obvezao na plaćanje troškova postupka u iznosu od 15 tisuća kuna.
Iste godine Borisu Kali dodijeljena je nautička koncesija u uvali Mala Stupica na Žirju koja je danas zatrpana velikim količinama plastičnog otpada i morskih naplavina. Primjerice, pronalazi se veliki broj plastičnih boca, tenisica, natikača, najlona i stiropora, plastičnih kašeta, dijelova stolica i ostalog glomaznog otpada, čak se na stijenama uz plažu mogu vidjeti debele naslage katrana.
Smeće se nalazi posvuda, priroda je ozbiljno ugrožena
- Problem je što je uvala Mala Stupica okrenuta prema jugu, pa je samim time izložena nanosima otpada koje donosi olujno jugo, mahom iz Albanije. Ipak, najveći dio otpada je domaće proizvodnje. Dio smeća zasigurno potječe i od nautičara – na morskom dnu nalaze se staklene vinske i pivske boce koje po svoj prilici nisu doplutale u uvalu. Najveći dio otpada nalazi se u plitkom dijelu uvale, dok je sidrište nešto dalje – otkrivaju nam zabrinuti mještani koji su željeli ostati anonimni.
Kažu nam da nautičari koji se odluče prošetati uz obalu, moraju hodati po – smeću. Nadalje tog istog smeća ima i u neposrednoj blizini brodova, iako je u uvali postavljeno nekoliko kontejnera.
Plastika u moru i na obali ne predstavlja samo estetski problem. Naime, plastika se u prirodi raspada na sitne čestice mikroplastike koje uništavaju bioraznolikost te ulaze u hranidbeni lanac. Poznato je da je upravo Jadransko more jedno od najugroženijih u Europi zbog ogromne količine smeća koje prima i ponašanja neodgovornih građana.
Prema ugovoru, koncesionar je dužan „pridržavati se svih posebnih propisa u svezi osiguranja primjerenog standarda sanitarnih i higijenskih uvjeta na koncesioniranom području, te sprječavanja onečišćenja obale i mora“, održavati i štititi pomorsko dobro te deponirati prikupljeni otpad.
U samoj uvali nema struje i vode, nema ni sanitarnog čvora, kafića i restorana. S obzirom na zatečeno stanje u uvali, stječe se dojam da koncesionar osim ubiranja velike zarade ne planira ulagati u ekološku zaštitu samog lokaliteta, koju je prema koncesijskim ugovorima dužan.
„Loša sreća“ s koncesionarima
Veliko je pitanje kako će izgledati ova uvala 2032. godine kada istekne koncesija spomenutom koncesionaru. Lokalno stanovništvo peticijom je tražilo da se šire područje Stupice proglasi zaštićenim prirodnim krajolikom, ali to je bilo bez uspjeha. Valja napomenuti da su Žirjani bili protiv davanja uvale u koncesiju - postavljanje plutača za jedrilice predstavlja potencijalno ekološko zagađenje, a mjesna zajednica od koncesije ne dobiva ni kunu. Međutim, dodjela koncesija u Šibensko-kninskoj županiji već dugi niz godina je u rukama županijskog HDZ-a.
Mala Stupica je i ranije imala “lošu sreću” s koncesionarima. Naime, uvala je od 2013. do 2018. godine dodijeljena u koncesiju braniteljskoj udruzi Ruža Hrvatska, ali je istima koncesija oduzeta zbog neplaćanja koncesijske naknade za 2016. i 2017. godinu te duga od preko 50 tisuća kuna.
Na otoku Žirju, inače administrativnom dijelu Grada Šibenika, čišćenje uvala od smeća i morskih naplavina obavlja mali broj lokalnih volontera, dok se manje dostupne uvale praktički ne čiste nikad. Očito je da Grad Šibenik ne poduzima ništa oko ekološke zaštite svojih otoka, iako se tehnički radi o šibenskim otocima.
Primjerice, otoci creskog i lošinjskog arhipelaga imaju komunalnu službu koja redovito čisti na desetke uvala, te eko-brod koji obilazi otočke uvale i plaže. S druge strane, očito je da su otoci šibenskog arhipelaga prepušteni na milost i nemilost morskih struja, te dobroj volji šačice volontera.
