Split i povijest su sinonimi. Nije pretjerano napisati tu rečenicu jer grad podno Marjana jest jedan kulturni spomenik, pogotovo sa svojom starom jezgrom, koja prkosi duže od 1.300 godina svim izazovima.
Doduše, već 300-tinjak godina prije Krista se spominje naselje Aspálathos, ali prvi glasnik urbanizma bio je car Dioklecijan, koji je oko 295. godine naredio izgradnju palače, a sva obilježlja grada dobiva nakon pada Salone u 7. stoljeću naše ere.
Ta neprocjenjiva arhitektura danas je pred velikim izazovima. Uz neke prirodne pojave na koje ne možemo utjecati, rekli bismo da smo najveći problem mi sami. Ljudska pohlepa je često najjače oružje koje postoji, a da je tako možemo vidjeti na primjeru Splita, ali i drugih povijesnih gradova. Komercijalizacija svega i svačega dovela je do toga da često svjedočimo komunalnom neredu, koji je posebno izražen unutar Dioklecijanove palače.
"Mene osobno je privuklo to što tijekom konzervacije - restauracije ja ne stvaram novo umjetničko djelo, već imam priliku približiti mu se više nego itko drugi"
Brigu o kulturnim spomenicima vode konzervatori-restauratori, a takav studij se izvodi i u Splitu. Upoznali smo tri ambiciozne studentice konzervacije-restauracije: 22-godišnju Kasiju Rnjak te godinu starije Rinu Dubravec i Janu Siriščević. Djevojke su studentice pete godine studija Konzervacije – restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, a porazgovarali smo o njihovom studiju te izazovima s kojima se svakodnevno suočavamo.
Na početku su nam razjasnile jednu dilemu.
"Konzervacija i restauracija nisu isto što i konzervacija-restauracija. Konzervacija se odnosi na pojam višeg reda, koji ima širi kontekst, a koji ne mora nužno obuhvaćati održavanje i čuvanje umjetničkih djela, povijesnih građevina ili urbanističkih cjelina, ili preventivnu zaštitu koja koristi indirektne metode zaštite umjetnina u muzejskim i galerijskim prostorima s ciljem njihove optimizacije. Primjerice - kontroliranje temperature, vlage i sl., dok se restauracija odnosi na opći pojam obnavljanja, ponovne uspostave ili laički rečeno „vraćanja na staro“ bilo čega, pa makar i društvenih struktura i poredaka. Kad govorimo o konzervaciji-restauraciji, znamo da se to odnosi na interdisciplinarnu struku koja se bavi zaštitnim radovima na kulturnim dobrima, bilo da se oni odnose na proučavanje i vrednovanje kulturnih dobara, planiranje zaštitnih zahvata, znanstveno-stručnu dijagnostiku, preventivno konzerviranje, izravne radove na temelju međunarodnih metodičkih, tehničkih i etičkih standarda, ili izradom dokumentacije kulturnoga dobra. Temeljna je zadaća te struke usporiti propadanje kulturne baštine, čuvajući njezin materijalni i duhovni integritet u što autentičnijem obliku", opisale su detaljno.
Više je razloga zašto su odabrale ovaj studij.
"Studij konzervacije-restauracije je vrlo svestran i obuhvaća široko područje prirodnih znanosti, praktičnog rada i povijesti umjetnosti. Svakoga privuče nešto drugo; mene osobno je privuklo to što tijekom konzervacije-restauracije ja ne stvaram novo umjetničko djelo, već imam priliku približiti mu se više nego itko drugi, te ga promotriti i proučiti metodama koje su drugima nedostupne", kaže nam Kasija.
Rina je oduvijek htjela nešto što ima veze s umjetnošću.
"Oduvijek sam osjećala povezanost s umjetnošću, a ovaj fakultet mi je omogućio biti u dodiru sa svim granama likovne umjetnosti i upoznati ju još više", kazala je.
"Smatramo da smo spremne za rad u struci"
Studij Konzervacije-restauracije se izvodi u integriranom obliku, što znači da se sastoji od obaveznih 5 godina studiranja, nakon kojih se stječe titula magistra struke.
"Studiji u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku imaju različit program i specijalistička usmjerenja. Splitski odsjek čine 4 specijalistička usmjerenja (k. – r. štafelajnih slika i polikromiranog drva, k. – r. kamena, k. – r. metala i arheološke baštine, te k. – r. mozaika i zidnih slika), dok se u Zagrebu ta usmjerenja dijele na kiparske i slikarske tehnike. Na splitskome studiju prva godina služi upoznavanju sa svim specijalizacijama i stjecanju osnovnih znanja iz prirodoslovnih i umjetničkih područja. Zatim na drugoj od 4 usmjerenja izabiremo dva, te na trećoj biramo jedno usmjerenje s kojim završimo studij i unutar kojega se profiliramo kao stručnjaci. Osim studiranja specijalizacija koje odaberemo i ostalih predmeta kao što su slikarske ili kiparske tehnike, povijest umjetnosti, dokumentacija, etički principi u k. – r. i sl., mnogo vremena provodimo na PMF-u (supotpisniku naših diploma) učeći biologiju, fiziku, toksikologiju, razne vrste kemije, laboratorijskih analiza i dr.", objašnjavanju.
Itekako su zadovoljne vještinama koje su stekle tijekom studiranja.
"Smatramo da smo spremne za rad u struci. Prednost ovog studija je to što prima malo studenata na godini, te je tako ostvaren individualan rad od strane profesora prema studentima. Većina profesora se aktivno bavi konzervacijom-restauracijom što omogućava studentima da vide iz prve ruke kako se radi na stvarnim umjetninama. Osim toga kao studenti imamo prakse na svojim specijalizacijama. Također posljednja godina je cijela posvećena diplomskom radu. Svaki student dobije kulturno dobro koje mora konzervirati-restaurirati", kazuju nam.
Bogatstvo studija jest česta praksa.
"Sa restauracijom se susrećemo svaki dan na studiju. Kroz specijalistička usmjerenja do izrade replika i sl. Teško je opisati proces konzervacije-restauracije jer ne postoji jedan univerzalni postupak koji slijedimo. Za svako kulturno dobro postoje specifični zahvati koji su prilagođeni njihovom materijalu i trenutnom stanju u kojemu je pronađeno. Neka od glavnih načela kojima se uvijek vodimo je da se diskretno razaznaje razlika originala i rekonstrukcije, te da bilo koji zahvat za koji se odlučimo bude reverzibilan", pričaju nam.
"U više je navrata stara gradska jezgra bila podložna uličnom vandalizmu kao što su neprimjereni grafiti, uriniranje na javnim površinama, kao i sveprisutno odlaganje otpada"
Upitali smo ih za komentar stanja splitskih zidina.
"Svake godine može se primijetiti podizanje skela za vrijeme zime te njihovo skidanje tijekom turističke sezone. Umjesto skela dolaze štekati i razni drugi turistički objekti koji tijekom postavljanja u materijalnom i tehničkom, a kasnije u estetskom smislu narušavaju sliku stare gradske jezgre - njezine povijesne i kulturne vrijednosti. Osim toga ne možemo se pohvaliti najpristojnijim građanima. U više je navrata stara gradska jezgra bila podložna uličnom vandalizmu kao što su neprimjereni grafiti, uriniranje na javnim površinama, kao i sveprisutno odlaganje otpada. Usprkos obnovi i konstantnoj konzervaciji-restauraciji palače ponekad se čini kao da nema napretka", pomalo tužno će o ovoj gorućoj temi.
Dotaknule su se i Salone.
"To je vrlo važan kulturno-povijesni lokalitet koji zbog brze ceste koja je u jednome dijelu preslojila povijesni grad gubi UNESCO-vu zaštitu. Pristup arheološkom lokalitetu je omogućen s više strana, što je vrlo teško kontrolirati. To između ostaloga također pogoduje raznim oblicima vandalizma i odlaganja otpada oko same Salone. Osim navedenoga, Salona sve teže odolijeva suvremenim gradnjama, koje doslovce „stežu obruč“ oko nje, prijeteći daljnjim narušavanjem autentičnosti i ogromnog kulturnog i gospodarskog potencijala koji taj povijesni centar provincije Dalmacije još uvijek ima. Dijelove arhitekture i njezina dekora prezentirane sub divo je veoma teško održavati, osobito u okviru sredstava kojima nadležne ustanove trenutno raspolažu te je potreban veći angažman države po tome pitanju. Salona je veoma značajno kulturno dobro, čija bi zaštita u nacionalnom kontekstu morala predstavljati prioritet", jasne su.
Ukazale su na još jedan problem, a to je korelacija moderne i povijesne arhitekture.
"S jedne strane moderna je arhitektura poželjna i dobrodošla. Ljudski napredak je stalan, gospodarstvo ovisi o rastu BDP-a, koji se veže na građevinu, vrijeme ne stoji i ne možemo živjeti samo na slavi spomenika, no u slučajevima kad se moderna arhitektura smješta u neprimjeren ambijent, kao npr. jedan hotel na Bačvicama, onda definitivno narušava nekada planski izgrađenu i dobro oblikovanu gradsku četvrt. Raniji su urbanistički planovi propisivali pravila o izgradnji kuća na Bačvicama, određujući broj katova kao i vegetaciju koja se trebala saditi u vrtovima ispred stambenih objekata. Napuštanjem njihove provedbe prijeđene su granice dobrog ukusa te se narušio ambijent Bačvica, ali nažalost one nisu jedine koje ovakvu preobrazbu prolaze", oštro će.
Na kraju su uputile poruku svima koji su zainteresirani za studij Konzervacije–restauracije.
"Ako ste zainteresirani za umjetnost i znanost podjednako, onda je ovo studij za vas. Također uvijek ste dobrodošli posjetiti Odjek za konzervaciju-restauraciju, upoznati profesore i dobiti odgovore na svoja pitanja. Bez problema će vas netko provesti kroz odsjek i pokazati vam što se trenutno radi (premda se mudro ranije najaviti pročelnici, ili nekome od profesora, radi sinkronizacije s rasporedom održavanja nastave). Također će vam pomoći oko pripreme za prijemni ispit i zadataka s kojima ćete se suočiti. Ne brinite, i mi smo se dvoumile, ali smo se odvažile doći i upoznati se s profesorima i ekipom na faksu. Profesori su vrlo pristupačni i osjeća se ugodna atmosfera. Ovim putem bismo htjele zahvaliti svim profesorima koji su bili uz nas ovih 5 godina i bili naša odskočna daska za dalje", zaključile su Kasija, Rina i Jana.
"Zaista me boli i rastužuje činjenica da je Umjetnička akademija jedina sastavnica Sveučilišta u Splitu koja nema svoju zgradu"
Nekoliko misli smo razmijenili i s doc. dr. sc Mionom Milišom, pročelnicom Odsjeka za konzervaciju - restauraciju.
"Upisala sam studijski program konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji Sveučiliša u Splitu još davne 2000. godine. Od tada se puno toga promijenilo, vezano za studijski program, opremljenost radionica i slično. Naravno, svi težimo uvijek ka boljem. Kao pročelnicu Odsjeka zaista me boli i rastužuje činjenica da je Umjetnička akademija jedina sastavnica Sveučilišta u Splitu koja nema svoju zgradu. Naime, djelujemo na osam lokacija u gradu i to dodatno otežava našu komunikaciju, interdisciplinarnost u procesima obrazovanja i produktivnost u realizaciji zajedničkih projekata", kazuje nam Miliša.
Istaknula je važnost konzervacije-restauracije.
"Područje u kojem živimo i djelujemo obiluje materijalnim ostacima iz prošlosti, općenito gledano kulturnom baštinom. Kako bismo ostavili budućim generacijama povijesne artefakte oni moraju biti konzervirani, interpretirani i prezentirani. Poanta je što više izlaziti u javnost i približiti profesiju široj javnosti. Ukoliko ljudi nisu osviješteni o tome kako je neprocjenjiva povijesna i povijesno-umjetnička vrijednost kulturne baštine kojom smo okruženi, ne možemo ni očekivati razumijevanje s nekih instanci. Predmeti kulturne baštine u depoima nemaju svrhu edukacije generacija koje odrastaju na ovim prostorima. Edukacijom mladih generacija stvaramo interdisciplinarnu zajednicu koja će možda u budućnosti konačno znati osluhnuti adekvatno valoriziranu baštinu", govori pročelnica.
Upitali smo koliko je dug proces od detektiranja problema do početka obnove.
"Teško je generalno odgovoriti na ovo pitanje. S kolegom Filipom Rogošićem sam suvoditelj specijalističkog usmjerenja za konzervaciju-restauraciju metala i arheološke baštine. Artefakti koji dolaze u našu radionicu uglavnom dolaze iz dubina; iz dubina mora, zemlje ili iz dubina muzejskih depoa. Tako da je specifična situacija s našim specijalističkim usmjerenjem, jer u principu moramo reagirati odmah. Predmeti arheološke baštine zaista trebaju promtni tretman restauratora jer njihovo ubrzano propadanje započinje promjenom okoliša. U prijevodu, ako je amfora donesena s arheološkog lokaliteta, odmah treba započeti s procesom desalinizacije, što je jedna od prvih faza u konzervaciji-restauraciji arheološke baštine", objašnjava nam.
Splitska Umjetnička akademija ove godine slavi 25 godina postojanja.
"Nastojimo to obilježiti na razne načine, uglavnom javno prezentirajući rezultate rada sa studentima. Trenutak kad studenti široj zainteresiranoj javnosti predstavljaju najinteresantnije projekte zaštite kulturne baštine na kojima su radili u proteklom razdoblju ima izuzetan značaj u stručnom formiranju mladih konzervatora-restauratora, na kojima će počivati zaštita naše prebogate kulturne baštine u desetljećima koja slijede. Koristim priliku i da pozovem sve zainteresirane da dođu na Noć muzeja 28. siječnja 2022. godine u Sveučilišnu galeriju u Splitu u 20 sati kada otvaramo izložbu konzerviranih i restauriranih keramičkih predmeta koji datiraju u 4. st. p. K., a pronađeni su na podvodnom lokalitetu obale otoka Žirja", zaključila je Miliša.
