Miris ranojutarnje kave miriše najljepše na svijetu i ništa se ne može usporediti s njenim mirisom, ali i okusom. Savršeni espresso, sa pjenicom boje karamela i točkicama od bijele čokolade, bijelim poput svježeg snijega. Savršenstvo!
Jednom kad se zaljubite u kavu, nema nazad. Sve ono što trebate postići da ona stigne do omiljene šalice i to baš točne količine, punoće i mirisa, postaje vaš centar svijeta. A upravo to dogodilo se Riječaninu Luki Panoviću koji je svoju ljubav prema ovom napitku otkrio prije nepune tri godine. S Lukom smo porazgovarali u Splitu.
"Našao sam tu ljubav u kavi, najviše u espressu ali svaki put kada nešto radite uvijek se morate vratiti na temelje. A temelji su ibrik i turska kava", objašnjava nam mladi Luka, koji je došao na Julius Meinl Barista Championship u Split.
"Ono što mi imamo u Hrvatskoj, dar i najveća mana su sustav istoka - ibrik, utjecaj sjevera - filter i utjecaj zapada, s Italije - espresso. Pokušao sam probati spojiti ta tri načina pripremanja kave u jedan. Upotrebljavao sam dvije različite mješavine kava da bi Julius Meinla, koji je dosta citrusan i voćne arome, spojio s gorčinom i pitkošću filtera", kazao je Luka koji je to pokušao isprezentirati i ispred žirija ali mu se dogodila početnička pogreška, kako je i sam istaknuo.
"Pa malo je zahtjevnija ovakva priprema, ali kroz vježbu se to da savladati. Eto mene je početnička greška zeznula kod pripremanja espressa. U pripremi sam ga radio odvojeno i posebno kada bih završio filter baš iz razloga da mi se ne dogodi ta greška i na kraju ono što sam htio izbjeći mi se dogodilo", objašnjava nam.
Što se tiče navika ispijanja kava kod nas i u svijetu, postoje neke razlike. Luka naglašava kako te razlike na relaciji Split - Rijeka ne postoje već da su navike naših kavopija jako slične.
"Osim te kave s mlijekom koju svi i svugdje naručuju, kod nas u Rijeci idu najviše produžene kave i ljudi traže što više količinski. Ne kvalitetom nego količinski što je uglavnom greška. Oni žele tursku kavu popiti iz espresso aparata što je praktički nemoguće", naglašava.
Luku smo pitali i o uvjetima rada barista, o plaći, radnom vremenu, eventualnom bijegu iz Hrvatske za boljom zaradom, ali ono što nam je rekao i je i nije nas iznenadilo.
"Danas tko hoće raditi, posla ima i može se radit. Ne mora se bježati van iz Hrvatske, posla ima, ali dolazi pitanje želi li netko radit ili ne. Ono što kod nas još nema, barem ne u Rijeci, jest mogućnosti za napredovanjem, sve je to još na klimavim nogama osim ako niste privatnik. A i kada ste privatnik onda se morate boriti za ostanak i opstanak na tržištu", smatra ovaj simpatičan barista.