Lovor je, iskreno, biljka kakvu bi svatko htio za prijatelja: porijeklom iz istočnog Mediterana, profinjen, kulturan, ne traži mnogo, a daje sve. Od starih Grka i Rimljana naučio je jednu važnu stvar – da se nikad ne gura u prvi plan. On samo stoji, miriše i mudro šuti, dok drugi stavljaju lovorike na glavu.
Što se uzgoja tiče, lovor voli isto što i mi kad pobjegnemo na godišnji odmor: sunce, mir i da ga nitko ne davi vodom. Neće vam ni najmanje zamjeriti ako ga zanemarite, dok god mu nisu mokre „noge“. Podnosi šišanje, oblikovanje, vaše otkačene umjetničke ispade i sve vrste vrtnih filozofija. U dobrom društvu naraste u malo stablo koje izgleda kao da je s vama prošlo tri života.
Ja sam u svom vrtu, čim sam se uselila, zatekla nekoliko stabala lovora, od jednog sam napravila živicu, a drugi mi danas glumi finu visoku ogradu od pogleda znatiželjnih susjeda. Ili njih od mojih. Zvuči finije.
Lovor u kuhinji – tihi heroj svakog jela
A u kuhinji… ah, lovor je kao onaj tihi čovjek za stolom koji ništa ne govori, ali bez njega razgovor nema smisla. Ne umijem ja to objasniti, ali baš je tako. Jedan ili dva lista i juha se odmah ponaša kao da je tri sata putovala do Istre i natrag. Variva postanu ozbiljna, umaci duboki, riba elegantna. I jasno, lovor se uvijek izvadi prije posluživanja, jer njegova čarolija je u mirisu, a ne u žvakanju.
Naravno, dogodi mi se, kao svakoj površnoj, užurbanoj domaćici, da u tripice, gulaš ili tingul jednostavno zaboravim ubaciti lovor. Pa onda, negdje na pola kuhanja, probam jelo, zastanem, ukipim se i s facom Rodinova Mislioca mozgam i mozgam… što tu nedostaje, kad je sve dodano?
Fali, naravno – uvijek isto fali – ona dva lista lovora. Jer ta dva lista obično jelo pretvore u profinjeno. Čista istina.
Što o lovoru kaže veganska kuhinja?
A da ne pomislite da lovor živi samo u mesnim loncima, evo što kaže poznata veganska gastro-namiguša, autorica „Istarske veganske kuharice“, Sanja Bilas:
„Lovor ubacujem u gotovo sva variva s grahoricama, u bolognese, u crvene umake općenito. Bitno je da se stavlja odmah na početku, već kod dinstanja kapule/luka. Često ga i sameljem i dodam u veganske odreske. Lovor ima važno mjesto u mom srcu i loncu.“
Osim što u loncu čudesno miriše i olakšava probavu težih jela, naš je lovor i odličan prirodni odbijač kukaca u kući. Suhi listovi u kuhinjskim ormarima, vrećicama brašna, riže ili žitarica pomažu držati sitne nametnike podalje od hrane.
A u ormarima s odjećom lovor djeluje kao blagi prirodni repelent protiv moljaca – diskretno, mirisno i bez kemije.
Lovor kao čuvar doma i simbol dobre energije
Lovor je naš mali, tihi čuvar doma. A ako mu lišće (ili eterično ulje) ubacite u kupku, opustit ćete se toliko da vas do kraja života nitko i nigdje neće moći iživcirati. Uglavnom, ako u vrtu želite aristokrata koji ne glumi aristokrata, onda posadite lovor.
P. S.: A kad već spominjem čuvenog kipara – Auguste René Rodin bio je francuski kipar iz 19./20. stoljeća. Jeste li znali da je čak tri puta pao na prijemnom ispitu za upis na Umjetničku akademiju? I da je svog „Mislioca“ prvotno zamislio kao dio velikog djela „Vrata pakla“, a tek je poslije postao samostalan kip i svjetski poznat simbol razmišljanja, introspekcije i ljudske kompleksnosti?
Drugim riječima, ponekad je samo mali korak od previše razmišljanja do pakla – i obratno. Ovo je tek razmišljanje jedne lepršave vrtlarice i opuštene domaćice.
A vi po svome… rekla bi moja mudra stara majka: „Kako vas pamet uči.“ Što bi, prevedeno, značilo: i kuham i režem živicu po svome – jer samo tako dobra energija teče dalje.
