Na današnji dan 1953. godine rodio se Ivica Šurjak
Postoje veliki igrači koji su davali legendarne golove, osvajali titule i kupove, igrali mitske europske oglede, bili dio velikih Hajdukovih pobjeda, ali i epskih tuga, koje su obilježile naše odrastanje i koje su nas "zarazile" bijelom bojom, od Starog placa do Poljuda. Reći ćemo slobodno – jedan čovjek ostavio je veliki pečat generacijama hajdukovaca, pečat koji ne blijedi ni danas.
Igrač koji, kada ga sretnemo, stvarno nas nešto oko srca zazebe, jer on nije bio samo veliki igrač, naš kapetan, on je velika, ma reći ćemo slobodno, najveća hajdukova faca. Jedan je Ivica Šurjak, "Ivićevo veslo", kampanel Dalmacije, simbol "Majstora s mora", legendarni dugogodišnji kapetan najvećeg Hajduka svih vremena.
Tako je djelovao i nedavno, kada su sportski novinar Jurica Radić i predsjednik MNK "Torcida Biberon" Denis Pavlović organizirali emotivno i nostalgično okupljanje momčadi Hajduka koja je igrala ono veliko četvrtfinale sa HSV-om 1980. godine. Desetljeće je kao igrač, igračina, dao svom Hajduku. Još kad ga je davne 1972. Slavko Luštica stavio na centarfora u pobjedi nad Partizanom od 2:1, a on se na svom debiju odmah odužio golom, pa su ga njegovi Varošani nosili na ramenima po kaletama te hajdučke utvrde. Pa do one pobjede od 4:0 protiv Partizana usred Beograda, kad je dobio aplauz čak i od beogradske publike, koja mu nije bila sklona, jer im je redovito odnosio bodove u Split.
Eee, kad bi ono zavijorio kosom po lijevom krilu. Pisao je kasnije Miljenko Jergović u svojim tekstovima o "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu": "Ivica Šurjak – jedini igrač kojeg nije volio Sarajevo." A nije ga volilo, jer mu nijedan bek nije mogao ništa; kad bi Šure krenuo, pretrčao bi sve. Moderan za to vrijeme, jakog udarca, skoka, igre glavom. I danas bi Šure, da je mlađi, bio avangarda nogometa.
Nedavno mi je pokazao fotografiju, meni, svom velikom fanu: "Vidi kako me je čuvao Janvion." Fotografija je to na kojoj ga je doslovno držao francuski bek, u onoj za nas tužnoj noći u Saint-Étienneu.
Mi, dica, tužno smo početkom osamdesetih brojili dane i mjesece kada će Šurjak napuniti 28 godina, pa steći mogućnost odlaska u inozemstvo. Znali smo da tada završava najljepše odrastanje na svijetu, da pored nas više neće biti najvećeg idola naših bezbrižnih godina. Kada smo ono na majice lijepili broj 11 i svi htjeli biti Šurjak. Jer Šure je bio Hajduk, onaj najveći i najbolji, koji je zaludio sve, u najboljim godinama velikog trenera Tomislava Ivića, kad smo se mogli i trebali popeti na krov Europe, da je bilo malo više sportske sreće i poštenijeg suđenja.
Danas Ivica Šurjak slavi svoj 72. rođendan. Dobrodržeći je to gospodin, koji još uvijek djeluje mladenački.
Ostavio je veliki trag i kao uspješan sportski direktor Hajduka, najviše pamtimo onu titulu iz 2001. i doček u Splitu, kada je Vulićev i Šurjakov Hajduk igrao odličan nogomet. Prije par godina, obitelj i prijatelji iznenadili su ga organizacijom proslave njegovog sedamdesetog rođendana, na kojoj su okupili stotinjak prijatelja, hajdukovaca, suigrača, poštovatelja i izaslanstvo HNS-a. Tada je prigodno priređena i mala tiskovina o Šurjaku, pa sam i osobno ponosan što sam sudjelovao u tim tekstovima, čuvam ih kao posebnu relikviju sjećanja. Dugo je bio kapetan reprezentacije bivše države, sudjelovao na Svjetskim prvenstvima 1974. i 1982., kao i na Euru 1976.
Sa svojim Hajdukom osvojio je 4 prvenstva i onih 5 kupova u nizu, na što podsjeća i mural u Poljičkoj ulici u Splitu. Karijeru je nastavio u PSG-u. Bio je velika zvijezda u "gradu svjetlosti", Messi prije Messija. "Ja sam u stvari bio vezni igrač", znao bi mi reći. Odjekivao je "Park prinčeva": "Siržak, Siržak." Osvojio je s Parižanima i francuski kup, osvetivši se na neki način "Saint-Étienneu", predvođenim tada najboljim europskim i svjetskim nogometašem Michelom Platinijem. Obožavao ga je tamošnji klupski predsjednik Borelli, koji je počeo stvarati veliki PSG i nije žalio ništa da dovede Šurjaka kao najveći transfer do tada, za jednog od najboljih europskih nogometaša tog vremena. I taman je Šurjakov rođendan došao na dan kada naša Hrvatska, ojačana veličanstvenom pobjedom 2:0 u Splitu, večeras istrčava na veliki megdan protiv Francuza na Saint-Denisu, jer
Šure je davno Parizom pronio slavu hrvatskih nogometaša. Sretno, Šure, idolu generacije, faco najveća, nepobjediva živa legenda, hvala ti što smo ti bili i ostali blizu.
Neka te tu kraj nas... Sretan 72. rođendan i još puno, puno rođendana!
