Kolone ljudi hrlile su jutros prema dobro poznatom objektu na Škrapama. Prvo nešto prije devet sati, a onda i oko deset i pol – u ovom drugom terminu u župi Gospe Fatimske koja već desetljećima služi i kao crkva, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Da se nešto neuobičajeno događa bilo je jasno i prije nego li je misa započela: časna sestra je donosila dodatne stolice uz napomenu kako će 'danas trajati malo duže', a svećenici su bili spremni za bogoslužje u najsvečanijim mantijama... Atmosfera među vjernicima je također sugerirala iznimnost, kako po njihovom broju u crkvi koji je posljednjih godina uobičajen tek za dva najveća katolička blagdana, tako i po dobi – puno, doista puno je bilo mladih koji su došli čuti Riječ Božju.
Nakon šest godina napušta župu
Svečana pjevana misa je također upućivala na posebnost prilike, kao i kada je uobičajeni 'ritam' bio 'narušen', odnosno kada je propovijed ostavljena za kraj mise. A prigoda je doista izazvala buru emocija, bila je istovremeno vesela i tužna – nakon šest godina župnu crkvu Prečistog srca Marijinog napušta među pastvom omiljeni svećenik, don Ante Žderić!
Nije ipak razlog tome to 'što govori što misli, što mu je na pameti i što se događa u zemlji' pa su ga odlučili 'maknuti', kako su neki promislili, već je stvar ipak osobne prirode. To je don Ante i sam naglasio u svom obraćanju puku, nakon što su prigodno slovo s oltara izrekli predstavnik župljana Tomislav Slavić te don Ivan Zovko. U svečarskom ambijentu su njihove riječi zahvale na predanoj službi i svemu što je don Ante učinio tijekom boravka u župi koja obuhvaća oko 20 tisuća duša na području Blatine-Škrape, Split 3 te Trstenik bile popraćene gromkim pljeskom.
- Bili ste nam pastir, naš otac, prijatelj, naš brat. Iz dana u dan slavili ste svetu misu s nama i tako donosili živoga Boga. Još dugo će u nama odjekivati riječi vaših propovijedi koje su uvijek bile životne, konkretne i vodile nas kroz svakodnevicu. Hvala vam što ste uvijek bili otvoreni za sve naše potrebe. - samo je dio iskrene zahvale don Anti njegovih župljana koje je verbalizirao Tomislav, dok je don Ivan bio posebno emotivan...
- Zahvaljujem ti što si u protekloj godini i meni bio otac i brat, učio si me kako ljubiti ljude i kako služiti dragom Bogu. Lijepo je što postojiš. Volio bih da ti danas mogu čestitati na novoj župi koju si zaslužio, ali Božjom voljom ne sumnjajući ni sekunde u Njegove planove, malo ćemo još za to pričekati. Pred tobom je vrijeme rehabilitacije, vrijeme posvećeno tvome zdravlju, neka te ojača za ono što ti Krist sprema, vjerujemo da u budućnosti ima velike planove s tobom. Ovdje, kod naše majke Marije si uvijek dobrodošao i slaviti svetu misu i dijeliti zajedništvo sa sestrama kod obiteljskog stola, to zapiši u svoje srce. - između ostalog je kazao don Ivan Zovko te je dao don Anti simbolični poklon, dva mala kipića - malog Isusa da ga podsjeti na logiku malenosti i skromnosti, te naravno gospe Fatimske 'koja te nama dovela te će te dalje voditi'.
'Čitav jedan život koji su ostavili dubok trag'
Podsjetio je potom don Ante Žderić kako je 2016. godine preuzeo službu župnog upravitelja zbog teške bolesti tadašnjeg župnika, danas pokojnog don Pavla Piplice. Podsjetio je i kako je u proteklih šest godina bili događaja i iskustava za 'čitav jedan život koji su ostavili dubok trag'. Na žalost, s vrlo malo razloga za radost – dvije godine pandemije, bolest don Pavla, teška ekonomska kriza, iseljavanje, prijetnja rata i razorna društvena nepravda.
- Naravno da od tih kriza nije ostala imuna ni crkva kao institucija. Sve to u čovjeku izaziva tjeskobu – međutim, cijelo vrijeme sam obavljao krštenja, krizme, vjenčavao i razgovarao, dijelio sakramente teškim bolesnicima, nastojao približiti otajstvo Božje ljubavi i iskustvo živoga Boga kroz propovijedi, predavanja, molitve. Nastojao svjedočiti svoju ljubav prema Bogu, crkvi i svom hrvatskom narodu kao i svakom građaninu bez obzira na svjetonazorska ili bilo koja druga uvjerenja. Prihvaćao sam življenje vjere u suvremenom društvu i njegovoj kulturi, posadašnjujući otajstvo Isusa Krista ovdje i sada, nisam htio bježati u neku zamišljenu povijest crkve pokušavajući tu prošlost rekonstruirati već živjeti crkvenost u okviru našeg vremena i prostora. Samo je suvremena kultura naša kultura, ma kakva ona bila, naša je. Tako ste me viđali u crnoj mantiji i modernim rebatinkama. Nisam htio biti izolirani vanvremenski svećenik koji bi živio u nekom svom zamišljenom svijetu bez dodira sa stvarnošću. - kazao je don Ante, dodajući kako je 'čuvao zajedništvo s članovima pravoslavne crkve', pokušao upoznati župljane s bogatom duhovnom baštinom istočnog krila katoličanstva.
Škrape prihvatile njegova vjeroučenja
- Nikad mi nije bilo važno s koliko se prstiju tko krsti. Mislim da to nije važno ni Bogu. Ljude dijelim samo po dobroti. - potrajao je aplauz pune crkve dobru minutu nakon propovijedi don Ante. Pomalo neortodoksni svećenik rodom iz Rogotina, u Split je stigao 2016. godine na zamolbu tadašnjeg nadbiskupa iz župe u Makarskoj, gdje je također bio omiljen među vjernicima, prvenstveno zbog svog dobrog odnosa s mladima. Tako su i na Škrapama među mladima bila dobro prihvaćena njegova vjeroučenja, pripreme za pričesti i krizme. Znao je don Ante, svjedoče nam 'njegovi sa Škrapa i Splita 3', tako zanimljivo tumačiti Sveto Pismo, dodajući uvijek nešto životno kako bi djeca – često pod opterećenjem dvojnog vjeronauka, nakon onog u školi te ostalih obaveza, praktički iscrpljeni bi stizali don Anti koji bi ih uspio motivirati – upijala nova znanja. Često kombinirana arheologijom, strukom ovog svećenika kakvih bi crkva trebala imati više, ali i doživljajima s putovanja te humorom.
