Omiljeni hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Hrvoje Kečkeš gostovao je u podcastu Skip Or Beep bravo! radija. Široj javnosti postao je poznat po ulozi Kazimira "Kaze" Hrasteka u kultnoj TV seriji Bitange i princeze. Osim toga Hrvoje svako jutro nasmijava naciju u najslušanijem radijskom showu u Hrvata – Beautiful day. S kolegicom Tatjanom Jurić dotaknuo se aktualnih tema, slučaja Matanić, politike, teških životnih trenutaka ali i otkrio da je strastveni nogometni navijač.
Čuj, ja sam za to da odmah riješimo ovo teško pitanje, što bi Kazo kazao na slučaj Matanić? – započela je Tatjana.
Meni se je glupo očitovat o očitome, znaš, o nečemu, aha, ovo je loše, hajdemo sada svi reći da je to loše. Da, znamo da je to loše, znaš, ono, kada kaže netko, ne volim osobe koje lažu. Nitko ne voli osobe koje lažu, to je 100%.
Trebale bi zaista institucije to odraditi. Konačno više da se pomaknu. To je prva stvar. A ne da to sve spadne na neko prosuđivanje javnosti. Druga stvar, da, čovjeka koji se odlučio u krajnjoj liniji izliječiti, ja isto podržavam. Ja podržavam njegovu odluku da se izliječi. Ja mu želim sada mir, želim mir prije svega njegovoj obitelji, da se on izliječi što apsolutno ga ne abolira od eventualnih čina koje je napravio. I kažem još jednom, zato tu moraju biti čvrste institucije i onda neće biti prostora za spekulaciju. I time će se pomoći žrtvama. Jedino na taj način...
Prisjetio se Hrvoje i svoje osobne borbe i pobjede nad ovisnošću.
Rekao si malo prije za Matanića, da mu želiš mir i da mu želiš naravno sve što ga po procesu možda sljeduje, ali da mu prije svega želiš ozdravljenje u bilo kojem smislu. Tu progovaraš i o svom iskustvu. U u jednom si trenutku shvatio da je ‘cuge’ previše i da moraš sam sebe spasiti. I to si rekao nakon predstave… Što je bilo?
Bilo je jedno otkazivanje predstave, ali nije bilo toliko tih momenta da sad...mislim što ti je zapravo bio problem... Ja nisam imao nikada pravu povratnu informaciju, znaš, pogotovo alkohol je društveno prihvaćen i ti zapravo nikada ne vidiš dok ti stvarno nije voda ono preko glave, ti ne kužiš koliko si u to zapravo umočen, znaš. A onda kad skužiš, kada bi ti htio isplivati, onda više ne ide tako lako.
...Tako da ta borba je trajala, pokušavali su se razno, razni načini, ali dok ja zapravo nisam shvatio što ja zapravo želim, a to je da se želim riješiti žudnje za svim tim, ja sam se jednostavno oslobodio. Danas uopće nema žudnje.
Ja bez problema idem s prijateljima na utakmice, oni ne piju čaj dok navijaju, ali mene to ne dotiče.
Splet više životnih okolnosti i situacija doveo ga je do spoznaje da mu je potrebna pomoć, prisjetio se Hrvoje.
Ali ono što je sigurno presudno, to je kada vidiš da cijelo vrijeme imaš oko sebe ljude koji te vole i kada zaista osjetiš tu ljubav, kada zaista osjetiš koliko im je stalo i kada osjetiš da problem zapravo ne radiš više samo sebi, nego radiš drugima.
Ne u smislu da im radiš, ne znam, nekako ja nisam bio destruktivan u tom smislu nikada, ali...da drugi pate zbog tvoga problema, onda osjećaš neku veliku odgovornost da učiniš sve, da izroniš.
Iako ne voli komentirati politiku, istaknuo je kako bi vlast trebala biti u službi građana, ali i svoje viđenje kako bi se trebala formirati.
Ja bih dozvolio koaliciju, tko s kime hoće, ali prije izbore da su glasači do kraja na čisto kome daju svoj glas.
A ne ono, poslije se mi dogovaramo ovo kako ćemo, lako ćemo, znaš, do jučer smo se pljuvali. Bez obzira o kome se radi, stvarno, to rade svi, to rade svi ili su radili...
Vlast bi trebala biti servis, to je servis, to je servis građana. Oni imaju da nam se klanjaju, da nam ližu pete, to je poanta.
Hrvoje je poznat i kao strastveni nogometni navijač, ali nažalost na Europsko nogometno prvenstvo ne ide.
Ne idem, ja ne znam nikoga tko je uspio dobiti kartu, nitko od mojih frendova nije...
A kako je Hrvoje izgubio navijački šal koji mu je davno ispleo tata i tko mu ga je nakon čak osamnaest godina vratio, doznajte u zanimljivom intervjuu koji je dostupan na bravo! društvenim mrežama.
