Odigrali su ukupno (službenih) 39 utakmica, 25 u Superligi, 3 u Kupu, 2 CEV Challenge cupu i 9 u MEVZA-a. Odradili su stotine sati treninga, prešli tisuće kilometara, nažalost naporan ritam rezultirao je i ozljedama, a najveći hendikep bila je povreda kapetana Cikojevića pred samu završnicu Prvenstva, no unatoč svemu okitili su se srebrom što im je dodatni poticaj da se za iduću sezonu pripreme još bolje.
Osvrt na proteklu sezonu dao je glavni trener Ivan Rančić: „Mogu reći da smo zadovoljni što smo u konačnici zauzeli drugo mjesto, da smo viceprvaci za sezonu 23./24., opet smo izborili MEVZA-u i nastup u europskom kupu CEV-a, 13.-ti put zaredom i to s uvjerljivo najmlađom ekipom od ovih prvih šest koje su igrale u playoffu.
Malo je čudan osjećaj, kao što je bio i prije dvije godine, kad smo mi u polufinalu izbacili Osijek i izgubili finale od Mladosti, a završili sezonu kao treći. Sada smo mi završili kao drugi, a nismo igrali finale, no takva su pravila i moramo ih poštivati.
Mislim da je ovo velika satisfakcija za našu mladu ekipu koja će od toga imati velike koristi. Nadam se da će im ovo biti veliki poticaj, jer stvarno očekujem još veći napredak dogodine, a sigurno je da će i liga biti znatno izjednačenija i teža, samim tim što će vjerojatno još jedna ili dvije ekipe ispasti.
Mlađe kategorije u svim selekcija također donose medalje, ali nam je veći cilj razvoj igrača za seniorsku ekipu nego osvajanje medalja. Mi smo nakon zagrebačke Mladosti najtrofejniji hrvatski klub i vrlo nam je važno da smo održali veliki kontinuitet i prepoznatljivost ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama regije.
Zahvalio bih se cijelom stručnom stožeru. Možda se i ne vidi, ali su zaista marljivo radili tokom godine i dali su veliki doprinos i Almir Aganović i Ante Šuker i Mario Mimica i Tin Gotovac i Marina Milkov. Zahvalio bi se i svim sponzorima, Gradu i posebno navijačima koji su nas pratili kao i svih godina prije.
Hvala i igračima na dobroj sezoni, a uvjeren sam kako ćemo biti još jači i još bolji iduće sezone“.
