U organizaciji Ekonomskog fakulteta u Splitu, Kluba mladih Split, Udruge MOST i Inicijative "Vrijeme je da narod kaže dosta" sinoć je u Klubu Kocka organizirana javna tribina "Mladi - sad i ovdje?!" namijenjena studentima, mladima, profesorima, ali i svim zainteresiranima za temu javnog djelovanja i poticanja promjena u društvu.
Tribinu je otvorila Daša Dragnić s Ekonomskog fakulteta u Splitu i pozdravila sve mlade, one koji se tako u srcu osjećaju i sve oni kojima su mladi bitni, a koji su došli na današnju tribinu.
Studentski rad Franke Erceg na temu marketinških alata političkih stranaka odnosno provedeno istraživanje o načinu participacije mladih u društvu bilo je uvod u tribinu kojoj je osnovna tema i cilj bila propitati sudjeluju li mladi u društvu, mogu li utjecati na odluke i kako?
Zaključak održane prezentacije doveo je poznatih činjenica kako bi društvo trebalo zajednički donositi pravila življenja i djelovanja te koristiti politiku u svrhu definiranja aktivnosti i načina kojima provodimo postavljena pravila. Naše djelovanje mora biti demokratsko s ciljem općeg dobra te cijeli proces zahtijeva participativnost s namjerom da zajedno ostvarujemo zajedničke ciljeve. Djelovati možemo institucionalno (putem političkih stranaka i tijela javne uprave), priinstitucionalno (savjeti mladih, zborovi studenata...), izvaninstitucionalne (prosvjedi, peticije, akcije...) i društvenim angažmanom (volonterski u različitim organizacijama)
"Zvuči kao bajka" dodala je Daša i nastavila: "Demokracije bez participacije nas građana NEMA. Ona se pretvara u svoju karikaturu ako građani u tome ne sudjeluju. Kaže se da su mladi prava slika stanja u društvu, kad pogledamo mlade kako se ponašaju, što misle i rade vidimo sliku društva. Zbog toga smo odlučili pričati upravo o njima, s njima.
Politički aktivizam mladih, ne samo u Hrvatskoj već u svijetu, bilježi već dugi niz godina loše rezultate odnosno neizlaženje na izbore, neuključivanje u javne politike, neinformiranost, nevjerovanje u to da može biti bolje i da njihovo sudjelovanje u tome može doprinijeti." - zaključuje Daša i prepušta riječ panelistima uz pitanje zašto sudjelujete i osjećate li se da doprinosite zajednici?
Hrvoje Bašić, predsjednik mladih HSLS svoju priču započinje da je od malih nogu bio aktivan u učeničkom vijeću i prilično rano počeo razmišljati o političkom angažmanu. Ističe da mu nije bitna ideologija već razvojni plan. U politiku ga nije uvukla familija i iako to zvuči možda kao klišej nije u nju ušao zbog nikakvih osobnih interesa. "Više sam u životu imao problema i napada, nego koristi od toga što se bavim politikom. Ali nastavit ću djelovati jer jednostavno mislim da jedino aktivnim djelovanjem možemo ovo društvo pokrenuti" - rekao je Hrvoje. Inicijativa mladih s kojima radi ostvarila je niz malih uspjeha na koje je izuzetno ponosan te vjeruje da će se trud i želja za promjenom kad tad isplatiti.
Antonia Kuzmanić, predsjednica savjeta mladih od 2015. godine istaknula je da joj mandat istječe za mjesec i pol dana. Zvučalo je kao da jedva čeka da joj mandat završi kako bi se posvetila svojoj prvoj ljubavi - suvremenoj kulturi i umjetnosti. Naime, Antonia je uključena u niz drugih projekata, a organizacija s kojom radi međunarodno je priznata te joj je nedostatak vremena za sve krucijalan problem i najveći izazov. Ipak odlučila je ostati u Splitu i djelovati na priinstutucionalni način kroz Savjet mladih kojeg vidi kao dobru priliku tzv. ulaznice u Banovinu. "Savjet ima 11 članova i smatram da je ovaj saziv aktivniji nego onaj prijašnji jer postoji jaka želja ljudi da svojim volonterskim angažmanom istinski doprinesu promjeni. Mislim da ono što smo postigli do sada je sasvim u redu s obzirom na uvjete u kojima radimo jer mi zapravo reagiramo na odluke gradskih vijeća ili ureda grada, pročelnika i odjela umjesto da se s nama savjetuju prije samih donošenja odluka... Savjet mladih je jednim dijelom neaktivan jer su se naše aktivnosti na žalost svele na iščitavanje dokumenata s gradskog vijeća." - istaknula je Antonia. Dodaje da ne bi razlika između pojedinih vlasti i koja je od njih bila bolja za mlade. Razliku uvijek na kraju radi pojedinac koji savjet prepozna kao bitan faktor ili ne.
Robert Pilipović iz građanske inicijative "Vrijeme je da narod kaže dosta" kaže da je i sam uvijek bio borac za pravdu i često se borio za druge i kad ga se nije ništa osobno ticalo. Nije očekivao da će njegove riječi Plenkoviću biti u svim medijima, a još manje da će ga ljudi doživjeti nacionalnim herojem zbog toga što govori ono što svi mislimo. Želio je nakon tog trenutka kad je počeo "iskakati iz paštete" vidjeti može li svojim istupima i djelovanjem potaknuti i druge da se prestanu bojati i govoriti što misle. "Želja mi okupiti ljude koji osim stava i znaju što govore, da su educirani i da komuniciraju bolje od mene. Ja ne vjerujem u ovu pravnu državu, mislim da u njoj nema pravde i da tome svakodnevno svjedočimo. Nema druge nego da ovaj narod izađe na ulicu i da taj protest iznjedri neke nove ljude. I ja sam bio mlad i razmišljao kako ne mogu ništa učiniti, ničim doprinijeti, ali sam shvatio da nam je upravo zato ovako. Jer ne djelujemo i mislimo da ne možemo ništa napraviti." Svima je poručio da smatra da nije problem narod jer je narod isti zadnjih 25 godina već da narodu nedostaju vođe koje bi ih izveli na ulice. Šutnja je ono što svima najviše zamjera jer svi šute, a u ovom slučaju kad pričamo o mladima najgore je što šute svi profesori i dekani jer misli da je njihova šutnja uzrok šutnje studenata. Postavio je pitanje publici tko je od njih profesor, dekan ili prosvjetni radnik, na žalost osim Daše u prostoriji nije bilo nikoga iz tog sektora što je jednim dijelom i potvrdilo njegovu tezu...
"Vi mladi morate početi braniti svoju budućnost. Ako vi počnete djelovati onda ćete i vidjeti promjene oko sebe." - zaključio je glasno.
Voditeljica financija Kluba Mladih Split, Maja Dragojević sebe je predstavila kao nekadašnju inertnu mladu osobu koja nije bila nimalo zainteresirana za političku situaciju niti za pitanja mladih. No u jednom se trenutku nekoliko mladih iz Vela luke ipak odlučilo okupiti oko udruge i krenuti s aktivizmom na otoku. Kako nije postojao savjet mladih pri Općini Vela luka, isti su zagovarali posljednjih nekoliko godina no do danas nije osnovan iako je zakonski obvezan, stoga su izabrali djelovati putem udruge. Maja ističe da joj je upravo volonterski angažman kojeg je imala u trenutku kad se prijavljivala na posao u klubu mladih zapravo i osigurao taj posao. No nakon dobivanja posla u Splitu nije stao i njezin volonterski angažman već se priključila mreži Pokreta otoka i posljednje dvije godine intenzivno radila s ostatkom tima na njegovom razvoju. "Moja potreba za volontiranjem i doprinosom zajednici došla je spontano i prirodno, nije bilo nikakvih osobnih interesa već sam samo htjela prestati jadikovat i doprinijeti bilo kakvoj promjeni. Moram priznat da promjene u kojima sam osobno sudjelovala posljednje dvije godine i nisu tako male, naime zaposlili smo desetke mladih ljudi i povukli prilično sredstava iz EU fondova. Ipak ono najvrjednije što mi je donio ovakav angažman zapravo su ljudi koji su vrlo brzo postali prijatelji i obitelj, kao i svo znanje koje sam stekla kroz interakciju i druženje s njima."
Daša se nadovezala na govornike da demokracija ovisi upravo o kompetentnim, društveno odgovornim, politički aktivnim, informiranim građanima kakvi njezini gosti i jesu te prepustila publici pitanja što se u tom trenutku na žalost pokazalo kao loša odluka. Naime, unatoč prikupljenoj hrabrosti da se javno izraze, uslijedili su nepovezani komentari i razmišljanja koja nisu doprinijeli konstruktivnoj raspravi. Naprotiv, pojedinci su imali izrazito destruktivan pa čak i nekulturan način izražavanja svog mišljenja te je bilo potrebno određeno vrijeme da se rasprava "vrati na pravi put" zbog čega je dio publike napustio dvoranu s negodovanjem. Publika se okuražila napadati akademsku zajednicu i prozivati profesore kao najveće neprijatelje ovog sustava na što su se pojedinci oštro usprotivili i argumentirano objasnili da ne možemo za sve probleme okriviti samo jednu skupinu ljudi i da svugdje postoje pojedinci koji djeluju koliko znaju i umiju u svom području dok je na nama svima da u doba novih tehnologija samoinicijativno pronađemo odgovore, načine, upute i preuzmemo odgovornost za vlastitu budućnost ne tražeći krivce u drugima.
Zaključak tribine, osim što su ponekad potrebna nadljudska umijeća za usmjeravanje rasprave u konstruktivnom smjeru osobito kad je narod evidentno ogorčen, a međugeneracijsko nerazumijevanje i različiti pristup problemu itekako izraženi, jest da postoje mladi koji mogu i trebaju biti primjer drugima kako preuzeti odgovornost i kako djelovati bilo kroz institucije ili kroz izvaninstitucionalne aktivnosti. Ako nešto mislimo promijeniti neophodno je da se ujedinimo jer kao pojedinci nećemo moći napraviti puno, da se razumijemo i budemo sposobni sjesti za stol i razgovarati sa svima neovisno o različitim mišljenjima. Jedino razumijevanjem pozicije iz koje nastupa ona druga strana možemo naučiti kako da kreiramo konstruktivne rasprave i razmjenjujemo mišljenja, bez da ulazimo u konflikte i odustajemo prije nego li počnemo.
Nakon dvosatne živahne rasprave na kojoj se moglo čuti prilično različitih, pa čak i oprečnih mišljenja mladih i manje mladih, mnogi su se ohrabrili i po prvi put uzeli mikrofon u svoje ruke tražeći odgovore ili zaključujući da ima ili nema nade za promjenu, mnogi su bili kritični prema načinu vođenja rasprave koja je često odlazila u krivom smjeru no ipak činjenica je da je prostor za ovakve rasprave neophodan, da su javne tribine alat kojeg treba koristiti češće i da će ovo biti samo prva u nizu tribina kojima inicijativa "Vrijeme je da narod kaže dosta" i partneri žele doprijeti do mladih, ali i svih ostalih željnih promjene.
Za kraj komentar jedne mlade predstavnice iz publike bio je: "Država bi trebala biti u službi naroda. Da bismo mijenjali politiku prvo trebamo postati društvo, a ne biti izolirani pojedinci." Samo ujedinjeni oko istog cilja imamo nade da nešto promijenimo, no toliko smo podijeljeni među sobom da će zapravo upravo gradnja društva biti najizazovniji pothvat.
