Još nestvarno zvuči da nije tu više među nama. Htjeli bi da je to samo ružan san.
Zašto uvijek odlaze najbolji, odgovor je koji samo Bog zna.
Slaven Planinić, dijete hercegovačkog krša, bio je pionir slobodne borbe (MMA) na ovim prostorima, vitez u kavezu i van kaveza, prekaljeni ratnik u obrani svoje Domovine i ratnik-učitelj na tatamiju, veliki zanesenjak i ljubitelj kulturne baštine svoje Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske.
Istraživao je i pisao sa takvim emocijama o Sinjskoj alci, kliškim junacima i tvrđavi, Zrinjiski-Frankopanima… S ponosom je pisao i govorio o svojoj Bosni i Hercegovini te o svojoj Hrvatskoj, imao je stav i karakter koji je imponirao. Izuzev borilačkih vještina, Slaven Planinić je pokazao i spisateljske vještine napisavši impozantnu knjigu ''Nikola Zrinjski Sigetski''.
Koliko sam ga upoznao i koliko sam ga doživio, ljude je dijelio samo na dobre i loše, politika mu nije dala ništa i politiku je prezirao. O njegovim vojnim odnosno ratnim putevima i dogodovštinama znaju oni koji trebaju znati, pravi ratnici ne pričaju o tome.
Domovina, i jedna i druga su mu trebali više vratiti. To više je barem poštivanje svega onoga što je postigao i za što se borio. I za što je živio. Istinski, bez fige u džepu, čista obraza, sa ponosom. Prgav ali pošten.
Kako i koliko je bio priznat i cijenjen u svijetu među borilačkim velikanima posebna je priča u koju sam se osobno uvjerio i zaslužuje svaki respekt.
Osobita mi je bila čast što je 2015.g. uvršten u Međunarodnu Kuću slave borilačkih sportova u Splitu pored velikana Ernesta Hoosta, Raya Sefa, pok. Branka Cikatića i naših ikona Predraga Znaora, Mare Peraka te ostalih…
Svoju radost i sreću tada nije mogao sakriti, rekavši mi da bi mu bilo drago da doživi jednog dana da ga i njegov Mostar cijeni zbog borilačkih zasluga, rezultata i svega što je napravio u toj sredini.
Na tatamiju je učio sebe i o sebi, učio je i bio mentor mnogim svojim učenicima koji će na svog trenera, siguran sam, biti ponosni dok su živi. Domagoj, Mateo, Petar, Ante, Mario, mali Petar, svima njima a i nama ostalima bio je simbol viteza, samuraja, ratnika, živa enciklopedija hrvatske i hercegovačke kulturne baštine ali iznad svega i prije svega borilačkih vještina.
Slaven Planinić je u sportskom i u ljudskom smislu bio jedan od najboljih koje sam poznavao, istinski šampion kojeg je dao Grad na Neretvi. I koji je Gradu na Neretvi jako puno dao.
Bio je izniman poznavatelj jiu jitsua, boksa, muay thaia, filipino kalia, jeet kune doa, submission fightinga, grapplinga, wing chun kung fua. Borilačke vještine su mi bile u krvi.
U svom rodnom Mostaru osnovao je klub borilačkih vještina Slava MMA čiji su članovi u jiu jitsu postali najbolji u Europi.
Učio je po svijetu od onih najboljih, trenirao pod palicom velikog Dana Inosanta (koji je bio najbolji prijatelj i sparing partner velikom Bruce Lee-u) kao i sa Wong Shung Leungom, na Filipinima kod Arnolda Narzoa, te mnogih drugih BJJ i MMA velikana.
Trenirao je i s brojnim UFC i MMA prvacima. Mnoge velikane je doveo u Mostar, u svoj klub.
Kao trener, od svojih boraca je najprije zahtijevao da budu izvrsni ljudi, a tek nakon toga sportaši i borci.
Koga god sam upoznao od njegovih učenika, uvjerio sam se da je tako.
Siguran sam da uspomena na njega neće izblijediti, ostati će uvijek u našim srcima i sjećanjima. Jer ovakvi ljudi se ne zaboravljaju.
Počivaj u miru Božjem, legendo.
