Hrvatski veslački klub Gusar oprostio se danas od legendarnog trenera Tomislava Miše Bilića.
"Otiša je šjor Mišo...
Opet nam se tuga uvukla u klub, u hangar, među vesla i brode, među članove, veslačice i veslače. Tomislav Mišo Bilić legendarni trener, koji je odgojio generacije Gusaraša, stvorio nukleus jedne od najtrofejnijih generacija kluba sinoć nas je napustio nakon duge i teške bolesti.
Njegov način rada, posvećenost klubu i veslanju dan danas baštinimo kao primjer kako se voli i živi klub i veslanje.
Hvala van šjor Mišo, temelji koje ste nalili drže savršeno i tako će bit zauvik.
Počivajte u miru zaslužili ste. Obitelji našeg šjor Miše ovim putem izražavamo najdublju sućut i hvala Vam šta ste ga nesebično dilili sa nama sve ove godine", poručili su iz Gusara.
BOIGRAFIJA
U sportskim krugovima dovoljno je reći Mišo Bilić. Ime govori samo za sebe: stručan, vrijedan, pošten, pedantan, marljiv, obrazovan, čovjek i gospodin kakav se rijetko sreće.
Tomislav Mišo Bilić rođen je u Splitu 20. srpnja 1939. godine. Najbolje o ovom čovjeku govori tekst koji je objavljen u četvrtoj spomenici splitskog Gusara, a prenijela ga je kolegica Herci Ganza – Čaljkušić u zadnjoj monografiji Gusara tiskanoj 2004. godine u kojoj piše: „Što je navelo Mišu Bilića da se bavi veslanjem? On, dječarac iz IV. osnovne škole (danas Dobri), zajedno s drugima iz te škole kao da je dolepršao na poljudski ponton, jer je škola – zamislite – imala čak sportsku grupu: veslanje! Prihvatio ih je Dalibor Parać daleke 1950. godine. Davor Jelaska upro je prstom u tog veselog dječaka i rekao: „Bit ćeš kormilar!“ I tako je Mišo zasjeo za kormilo dugo i znalački, jer već tada
sjedi na kormilu dvojca u kojemu je Duje Bonačić štroker, da bi 1954. kormilario na Prvenstvu države u Zadru u jolama, u dvojki i četvorki. Na Prvenstvu države na Bledu 1956. Mišo je kormilar u osmercu i četvercu.
Godine 1957. vesla kao štroker juniorskog četverca pomlatka na Međunarodnoj regati na Bledu, a s njim još veslajuRatko Latković, Tonći Posavec, Tomislav Ramljak i kormilar Velimir Vrančić, kada zauzimaju prvo mjesto. Sljedeće godine Mišo je u skifu za starije juniore i na Prvenstvu Hrvatske u Vela Luci zauzima drugo mjesto, iza Perice Šurjana. S
ovim je Mišo i zaključio svoju natjecateljsku karijeru, a studij fizičke kulture 1958. godine odvodi ga na tadašnju Višu pedagošku školu gdje počinje raditi s djecom. Počinje, u stvari, njegov pedagoški, odgojni rad s mladima, kojima je kao i veslanju posvetio veliki dio života.
Kada se godine 1961. zaposlio u istoj školi u kojoj je bio i učenik, usporedno s radom u školi, radi u splitskoj školi veslanja. I tako sve do trenutka kada su ga predsjednik Gusara Jerko Matošić i voditelj Tehničke komisije Duje Bonačić pozvali da preuzme mjesto glavnog trenera 1967. godine.
Od 1967. pa sve do 1982. godine Mišo uspješno brodi Gusarovim brodom već tada sazrijevajući u vrsnog trenera bez premca kod nas. On je shvatio filozofiju sportske borbe, izučio psihologiju veslača, prostudirao metodologiju rada i praćenja, nagledao se veslačkih staza i veslačke opreme. Mišo bilježi, komparira, stalno uči, organizator je do detalja i ako treba najbolji prijatelj veslaču. To mogu samo umjetnici, a Mišo je doista bio trener – umjetnik, kreator izvrsnih ekipa.
Dugogodišnji rad urodio je bogatim plodom. Stvorivši sjajne ekipe Mišo Bilić od 1968. do 1981. godine sudjeluje na dvije olimpijade, u Montrealu 1976. s dvojcem bez kormilara osvaja četvrto mjesto, a u Moskvi 1980. godine s dvojcem s kormilarom u sastavu Zlatko Celent, Duško Mrduljaš i kormilar Josip Reić osvaja brončanu medalju.
Sa seniorima sudjeluje na šest svjetskih prvenstava i to 1970. u St. Catrinu u Kanadi, 1974. u Luzernu u Švicarskoj, 1975. u Nottinghamu u Engleskoj, 1977. u Amsterdamu u Nizozemskoj, 1978. u Carapiru u Novom Zelandu i 1979. na Bledu.
Na Europskom prvenstvu u austrijskom Klagenfurtu sudjeluje 1969. godine, a zatim na četiri juniorska svjetska prvenstva u Amsterdamu 1968. dvojac bez kormilara, Napulju 1969. također dvojac bez kormilara, Bled 1971. osmerac i Milano 1972. ponovno dvojac bez kormilara.
Ovaj sjajni hod po europskim i svjetskim metropolama Mišo završava kao trener na Prvenstvu Balkana u Splitu 1981. godine, a iduće godine nakon Prvenstva Hrvatske u Vukovaru, povlači se kao trener.
Premda više nije bio na dužnosti klupskog trenera, nastavio je aktivno raditi u veslanju, u stručnim tijelima Veslačkog saveza Dalmacije i u veslačkoj sudačkoj organizaciji. Od 1982. ponovno se aktivira u klubu, u stručnoj je komisiji od 1985. do 1987., da bi 1990. bio imenovan šefom stručnog štaba Gusara.
Za svoj bogati stručni rad Mišo je primio brojna priznanja. Najznačajnija su: Nagrada grada Splita 1980. godine, nagrada za izuzetan doprinos veslanju prigodom 50. godišnjice veslanja na Bledu, Nagrada Športskog saveza Republike Hrvatske za životno djelo 1992. godine i nagrada za životno djelo Splitskog saveza športova Fabjan Kaliterna 2014. godine.
Tomislav – Mišo Bilić, istinska sportska i ljudska veličina.
Izvor: Kovači hrvatskih olimpijskih odličja (Jurica Gizdić)
