[O]krenem se oko sebe, i svakog dana ostanem začuđena koliko ljudi nisko mogu pasti. Toliko je zla u ljudima, ljubomore, pokvarenosti, bezobzirnosti, da se ponekad zaledim od tih negativnih osjećaja. Čemu sve to? Zašto ljubomora? Ako nešto nemaš, a želiš, radi dva posla, tri, pa ćeš ostvariti svoju želju. Ljudi su ljubomorni na sve i svašta. Oni u braku su ljubomorni na one slobodne, oni slobodni na one u vezi, oni koji imaju loše auto, ljubomorni su na one koji imaju dobro.
O materijalnom neću ni govorit. Krpice su postale statusni simbol. Važno je da je markirano, pa makar se kartica usijala od broja rata. Pristaje se na sve i svašta samo da bi se dobila dobra torbica, koji silikon, koji skupi parfem. Ljudi robuju nečemu što nitko i ne primijeti, osim njih samih, i društva koje je isto kao ona, ili on. Važno je pokazati na društvenim mrežama da se ima, a koliko je poniženja pretrpjela za taj komad, samo ona zna. Ništa se ne dobiva mukte, a znaju one to i te kako. Poniženja ne vidi nitko, a torbicu svatko.
Ni s čim nisu mogli kupiti
Kod nekih ljudi, sve je na prodaju, na žalost. Gdje je nestao čovjek? Gdje je nestala ljepota duše? Čak je i ljubav postala potrošna roba. Više nema, dok nas smrt ne rastavi, nego dok ne naiđe bolja prilika, što nužno i ne mora biti bolja. Zašto je loše postalo normalno? Ako ti netko uputi lijepu riječ, osmijeh, ili pokloni znak pažnje, ostaneš zatečen. Daj meni sve, sada i odmah. Ako imaju novac, misle da mogu kupiti sve, i da im je sve dozvoljeno. Imat će koju žele, dobit će što žele, ego im je veći od Mosora, a sve je to plaćeno. Koliko njih bi ga, ili je, pogledalo da nema novac? Eno, sve bi stajali u redu da budu uz tu osobu. Novac je postao simbol uspjeha. Na žalost. Gdje je čast? Gdje je ljudskost?
Plemenitost je riječ koja će nam uskoro postati strana. Vjerujte mi, i ja sam se nagledala svega, što u poslovima koje radim, što u osobnom životu. Prodavali su me jeftino, ali me ni s čim nisu mogli kupiti. I neće. Ono što imam, meni je dovoljno. Ako nije, radit ću nekoliko poslova, pa ću sebi ispuniti želju. Srela sam tijekom života jak dobrih ljudi. Od njih sam mogla puno naučiti, ali od loših, naučila sam samo jedno, da nikada ne budem poput njih. I ne mogu biti. Zlo se uzgaja tijekom cijelog života, i ne postaje se zao preko noći.
A zlo zna biti tako fino upakirano, primamljivo, neodoljivo. Zao čovjek i te kako zna glumiti dobrotu, a dobar zlo ne zna. Zlo ima tisuću lica, ali i tisuću načina da se prikrije. Laži, a njih se ježim. Lijepe riječi, kako bi ljudi rekli, med na usnama, a otrov u srcu. Vještina manipulacije izbrušena do savršenstva. Takve samo pustim, i sa zanimanjem pratim dokle su kadri ići. Sve znaš, i samo puštaš da vjeruju kako su upravo oni savršeni, Face, toliko su vješti da ipak upadnu u svoju zamku. A neka ih. Da nije njih, svijet bi bio pust, jer ih se toliko nakotilo.
Lekciju sam naučila
Šteta. A svijet bi mogao biti lijepo mjesto za život. Okrećeš se oko sebe, i nije pitanje hoće li te netko prevariti, nego na koji način. Prodaju se ljudi jeftino. A i ne mogu skupo. Zlo nikada nije bilo na cijeni.
I naučiš ne očekivati ništa. I kad pomisliš da te više ništa ne može iznenaditi, iznenadi te neka nova vrsta zloće. Hvala svim ljudima koji su bili zli prema meni. Bili ste mi najbolji učitelji. Lekciju sam naučila, i nemam je namjeru ponavljati. Točno ste mi pokazali kakva ne trebam biti. Kad vas sretnem, mogu vas pogledati u oči. Neću spustit pogled. Lijepo ću vam se nasmijati, jer ja znam tko ste, a znam i tko sam ja. Dovoljno mi je da znam da nikada neću biti poput vas.
