[VELIKO-SLOVO-POV]P[KRAJ-VELIKO-SLOVO]amet je relevantan pojam. U nekim situacijama smo pametni, u drugima glupi k'o neka stvar. Ali, s godinama naučimo svakoga staviti na mjesto koje mu pripada. U mladosti potroše ljudi sve bonuse koje su imali, i na kraju ostane samo istina koja se nekome saspe u lice. U ranom periodu, ne mogu reći da smo glupi, nego naivni i neiskvareni. A već u kasnijim godinama, ako veslamo kako nam drugi kažu, onda to ne mogu nazvati nikako drugačije osim gluposti. Ili si glup, ili se praviš glupim iz osobnog interesa. A vjerujte mi, takvi bolje prođu u životu. Ne znam kakva im je nutrina, i kako se nose sa onim što im se događa, jer sam ja previše gušila ponos, pa više ne mogu. Ne želim, i nemam potrebe za tim. Tko me je napravio glupom, napravio je. Sad sam pametnija, i svatko od mene dobije ono što zasluži. Nije do mene, do njih je. Kakvi su oni prema meni, i ja sam takva prema njima.
Neke granice se ne prelaze
Žene koje kukaju i kmeče, svi se sjate oko njih. A one jake? Eh, te, upravo te ne prođu baš dobro. Ima žena koje se neće i ne žele pretvarati. Zašto i bi? Samosvjesne su, znaju koliko vrijede, a isto tako znaju granicu do koje netko može ići. Čim joj se netko približi, dobije upozorenje. Ako se ogluši na njega, znate što slijedi. Neke granice se ne prelaze. I svatko ih mora imati. Ne mislim na neke nebulozne granice, nego one koja brani dostojanstvo neke osobe. Imala sam ja dosta njih šta su pokušali prijeći granicu. Nekima je to pošlo za rukom, zato jer sam bila primorana da pognem glavu, i čekam svojih pet minuta. I dočekala sam ih. Nema veće sreće od toga kad se osobi zahvališ šta je bila, ne đubre, nego cijelo đubriste. Okrenete se i odete svojim putem.
E, upravo takvim osobama mogu zahvaliti da sam ovo što danas jesam. Znam koliko vrijedim, i znam iščitati i ono neizgovoreno, neučinjeno. Kamo sreće da me je Bog učinio više pametnom da ne reagiram na neke stvari, ili više glupom da ih barem ne vidim. Ovako… sve vidim, neke pustim samo iz znatiželje, jer me zanima dokle su kadri ići. A onda… nalete na volej, kako bi rekli, i dobiju točno ono što zasluže. Iznenade se. Naravno, zato jer su te podcijenili, i smatrali glupačicom koja ništa ne kuži, a najmanje njihove igrice i manipulacije.
Ljudi vole dati sebi na važnosti
Kad propričate njihovim jezikom, ne vide da gledaju sebe kroz zadnje postupke. Valjda ispadnem loša, jer, kako bi oni inače bili dobri. Nema veze. Ne bunim se. Navikla sam na drastične rezove. Drugi očito nisu, valjda su se premalo družili sa mnom. Vole ljudi dati sebi na važnosti. A kad neće nitko drugi, sami sebe stavljaju na prijestolje. Lažno žive, lažima su okruženi, i laž je njihova istina. A baš se takvih ježim.
Sve u svemu, istina me je koštala, neka je. Kad je volim. Zašto bih ja slušala nečije bajke, odavno sam ih prerasla. Kao što znamo, i u bajkama postoje zle vještice, e… ta sam, nadam se. Kao što rekoh, svi dobiju što zasluže, prije ili poslije. Ako ne od mene i sličnih meni, onda se karma pobrine za to. Nadam se da joj je računica precizna, toplo se nadam.
