Proljetna kampanja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće započinje 17. travnja 2026. godine s lokacije aerodroma Varaždin i aerodroma Brač, odakle će se mamci prvo polagati u području sjevernog dijela Hrvatske i području Dalmacije. Nakon toga, distribucija će se provoditi iz aerodroma Vinkovci-Sopot u područjima istočne Hrvatske i aerodroma Rijeka (Krk) na području Gorskog kotara i Istre, izvijestilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Krajnje vrijeme završetka je najkasnije do 30. travnja 2026. godine, ovisno o vremenskim prilikama.
O bolesti
Bjesnoća je virusna zarazna bolest, opasna zoonoza od koje obolijevaju domaće i divlje životinje te ljudi. Prisutna je širom svijeta, osim u pojedinim izoliranim zemljama te u zemljama zapadne Europe koja se smatra slobodnom od bolesti. Divlji mesojedi iz porodice Canidae predstavljaju glavne rezervoare bolesti te su odgovorni za održavanje ciklusa pojave bolesti u prirodi, a posljedično i za postojanost bolesti u populaciji domaćih životinja.
Dok se silvatična bjesnoća, koja se u prirodnom ciklusu održava u populaciji divljih mesojeda, uglavnom pojavljuje na području sjeverne hemisfere, urbana bjesnoća, čiji su glavni rezervoar psi, ima daleko veći značaj za javno zdravstvo u zemljama u razvoju. U tim područjima bjesnoća uzrokuje do 99 % smrtnih slučajeva kod ljudi, što rezultira s više od 50.000 ljudskih žrtava godišnje. Tim oblikom bjesnoće danas su najteže su pogođene zemlje u razvoju u Aziji i Africi.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificira bjesnoću kao tzv. zanemarenu zoonozu te uz Svjetsku organizaciju za zdravlje životinja (WOAH) podupire sve aktivnosti usmjerene na širu dostupnost adekvatne zaštite od ove bolesti za zdravlje ljudi. Kontrola silvatične bjesnoće i iskorjenjivanje iste u populaciji rezervoara (divljih životinja) provodi se kampanjama oralnog cijepljenja divljih životinja. Kontrola urbane bjesnoće provodi se putem masovnih kampanja i redovnih cijepljenja pasa te kontrole populacije pasa lutalica. Sveobuhvatna primjena istih smatra se jedinim učinkovitim načinom iskorjenjivanja ove bolesti.
Prisutnost bjesnoće u Republici Hrvatskoj
Na području Republike Hrvatske posljednji slučajevi bjesnoće bili su vezani uz tzv. silvatični oblik bolesti pri čemu su oboljelu populaciju najvećim dijelom činile divlje životinje, primarno crvene lisice (Vulpes vulpes) koje se smatraju najvažnijim rezervoarom i vektorom bjesnoće. U domaćih životinja bjesnoća se javlja redovito kao posljedica kontakta s oboljelom divljom životinjom. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine mačke i psi zbog izravne izloženosti kontaktu s lisicama (ulazak lisica u dvorišta, lov, parkovi, dnevna migracija) te nepoštivanja, od strane vlasnika, zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju ljubimaca (pasa).
Posljednji slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen je 2014. godine zahvaljujući provedbi oralne vakcinacije lisica od 2011. godine u kontinuitetu do danas. Republici Hrvatskoj 2021. godine Europska komisija dodijelila je status zemlje slobodne od bjesnoće.
Bjesnoća i čovjek
Iako od 2014. godine nema slučajeva bjesnoće u zemlji, uzimajući u obzir globalizaciju te mogućnosti širenja bolesti prometom ljudi i životinja, važno je kontinuirano podizati svijest javnosti o značaju i opasnosti ove bolesti. Bjesnoća je zoonoza i na ljude se prenosi izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom. Bolest je neizlječiva te u slučaju nepravovremene reakcije (nemogućnost provedbe brzog i cjelovitog epidemiološkog istraživanja bolesti, te, ako je potrebno, i primanja postekspozicijske antirabične zaštite ljudi) završava smrtno.
Vjerojatnost izloženosti čovjeka virusu bjesnoće izravno je povezana sa stupnjem i blizinom inficiranih životinja s ljudskim naseljima. Zbog zajedničkog suživota sa životinjama urbana bjesnoća predstavlja značajnu i trajnu prijetnju za zdravlje ljudi u ruralnim i gradskim sredinama, kao i onim skupinama ljudi koji su profesionalno ili na drugi način izloženi riziku kontakta s bijesnim životinjama (npr. veterinari, lovci, turisti).
Kontrola bjesnoće - oralna vakcinacija lisica
Iako je smrtonosna, bjesnoća se može spriječiti. Učinkovita kontrola bjesnoće te njeno iskorjenjivanje mogu se postići stvaranjem i održavanjem imuniteta životinja na bjesnoću sustavnom provedbom oralne vakcinacije lisica. U svrhu osiguravanja zaštite zdravlja ljudi i domaćih životinja od bjesnoće, a radi iskorjenjivanja bolesti u populaciji lisica kao glavnih rezervoara, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sustavno od 2011. godine provodi oralnu vakcinaciju lisica protiv bjesnoće. Značaj provedbe ove mjere prepoznat je na razini EU koja kontinuirano odobrava hrvatske programe oralne vakcinacije lisica te sufinancira iste.
Mjera se provodi dva puta godišnje, u jesen i proljeće. Jesenskom akcijom cilj je imunizirati lisice prije sezone parenja, a proljetnom akcijom osigurava se cijepljenje pomlatka. Mamci koji u sebi sadrže potrebnu dozu cjepiva u potpunosti su neškodljivi za zdravlje drugih divljih i domaćih životinja.
U Hrvatskoj se mamci polažu pomoću zrakoplova koji su dokazani kao najučinkovitije i ekonomski najisplativije sredstvo za distribuciju cjepiva jer se istim osigurava polaganje dovoljne količine cjepiva, u kratkom razdoblju na cjelokupnom području naše zemlje.
Iz zrakoplova se, pomoću specijalnih uređaja s ugrađenim GPS sustavom i posebno dizajniranim softverom, izbacuje jedan po jedan mamak na sljedeći način:
- na jednom km2 zrakoplov napravi dvije paralelne linije leta, međusobne udaljenosti 500 m
- 25 mamaka polaže se na površini od 1 km2, čime se osigurava udaljenost između dvaju mamaka od 80 m
- tijekom 2026. godine oralna vakcinacija lisica provodi se na cijelom području Republike Hrvatske, izuzev jadranskih otoka te će tijekom svake kampanje biti položeno 1.332.925 vakcinalnih mamaka, tj. 2.665.850 godišnje.
Vakcinalni mamci - karakteristike cjepiva
Za cijepljenje lisica u Hrvatskoj bit će korišteno cjepivo Rabadrop, proizvođača Bioveta, koje sadrži atenuirani virus bjesnoće soj SAD Clone.
Cjepivo je u obliku ružičaste otopine upakirano u plastično-aluminijsku kapsulu koja se nalazi u središtu hranjivog mamka. Mamak je izrađen od smjese tamnosmeđe boje i izgledom podsjeća na kolačić; specifična i intenzivna mirisa i okusa privlačnog za divlje životinje. Privučene mirisima, lisice pronalaze mamke, zagrizu ih i probiju kapsulu. Dolaskom sluznice usta u dodir s otopinom cjepiva započinje djelovanje cjepiva na imuni sustav životinje te u razdoblju od 21 dana životinje razviju imunitet koji ih štiti od bjesnoće najmanje 12 mjeseci. Mamak sadrži antibiotik tetraciklin koji se odlaže u zubima te predstavlja marker koji služi kao dokaz da je lisica imunizirana.
