Sustipan je jedan od najljepših splitskih lokaliteta koji je teško jednoznačno odrediti. Maleni poluotok smješten nedaleko od središta Splita s jugozapadne strane zatvara splitsku gradsku luku. Nekadašnje groblje natkriljeno srednjovjekovnim samostanom danas sve češće služi kao šetnica, odmaralište uz prekrasan pogled na morsku pučinu, Marjan i središnji dio grada te kulisa za svečane životne događaje poput vjenčanja. Sve navedeno nagnalo je učenike 2. F razreda splitske II. gimnazije, na čelu s prof. Magdalenom Mrčela, na pomnije istraživanje ovog bisera našeg grada unutar projekta „Čuvari baštine“ Centra izvrsnosti SDŽ.
Učenici podijeljeni na šest grupa (geografi, povjesničari, lingvisti, turistički vodiči, aktualci i tehničari) istražili su različite aspekte prostora, funkcija, povijesti i razvitka Sustipana. Sustipan ili Sustjepan prvotno je bio groblje. Duško Kečkemet u svome djelu „Splitsko groblje Sustipan“ ističe važnu činjenicu o kojoj ne bi smjelo biti ideoloških prijepora – uništenje počivališta mrtvih najgori je mogući zločin na mjestu koje se, kao i svako drugo počivalište, smatra „svetim mjestom“. Arhitektica Sena Sekulić-Gvozdanović u svom je djelu „Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske“ istaknula da je uklanjanje groblja tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća otkrilo prostranu baziliku s ostacima samostana. Različiti nazivi Sustipana pokazuju i zanimljive dijalektološke spoznaje, ali i govore o prirodi lokaliteta u srednjem vijeku. Latinski naziv Sanctus Stepanus sub pinis doslovno znači Sveti Stjepan pod borovima, a odnosi se na benediktinski samostan. Posljednji predstavnik dinastije Trpimirovića, Stjepan II., povukao se u sustipanski samostan shrvan teškom bolešću, dok ga narod nakon smrti kralja Zvonimira nije doslovno izvukao iz samostana i proglasio hrvatskim kraljem. Nekad je to bio najugledniji splitski samostan, a njegov opat jedna od najistaknutijih osoba u gradu.
Na ruševinama sustipanskog samostana izgrađena je i podignuta 1814. g. današnja crkvica koja je napravljena od antičkih stupova iz Dioklecijanove palače. Naime, Sustipan nije bio samo bazilika i samostan, već i prvo izvangradsko groblje koje je, prema nacrtu splitskog arhitekta Vicka Andrića, izgrađeno 1826. g. Na njemu se pokopalo čak i 50 tisuća pokojnika. Ali ne treba prešućivati ni crne trenutke sustipanske povijesti i razaranja ljudske baštine. Groblje je nakon II. svjetskog rata porušeno. Zgroženi pjesnik Tonči Petrasov Marović tada je za Sustipan upotrijebio sintagmu „Judina ledina“. Ono što je nekad bilo veličanstveno groblje u budućnosti će postati park, a neki od zadivljenih prolaznika i ne znaju kakva se sve povijest krije pod njihovim nogama.
Jedinstvenost Sustipana čini spoj kulturne i prirodne ljepote u neposrednoj blizini stare gradske jezgre, zbog čega veliki broj turista posjećuje ovo mjesto. Nažalost, Sustipan ne spada pod povijesnu gradsku jezgru koja je 1979. upisana na Popis svjetske baštine agencije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, ali to ne umanjuje činjenicu da je jedno od najposjećenijih mjesta grada, pogotovo za vrijeme toplih proljetnih i ljetnih dana. Turisti su najčešće oduševljeni činjenicom da nedaleko od centra grada postoji oaza s čijih se hridi prema pučini i otocima pred Splitom pruža prekrasan pogled koji ostavlja bez daha. Osim prirodne i kulturne ljepote, Sustipan je domaćin brojnim manifestacijama i koncertima, poput „Splitskog ljeta“ u organizaciji HNK-a, i Sna sustipanske noći.
Lako je zaključiti da Sustipan danas nema istu funkciju koju je imao nekad. Sakralno mjesto tišine i spokoja u današnje je vrijeme oživjelo u sasvim drugačijem sjaju. Pogled koji puca sa Sustipana zbog njegove nadmorske visine i blizine moru očaravajuć je pa je zbog toga primamljiva lokacija za fotografiranje i vjenčanja. Crkva svetog Stjepana osim za vjenčanja svoja vrata otvara jedanput dnevno za misna slavlja. Osim toga, svojim travnatim površinama pokrivenim hladom visokih stabala stvara odličan prostor za dječje plesne skupine, skupine za jogu i sve ostale koji se žele rekreirati, što je osobito važno u vrijeme pandemije koronavirusa.
Učenicima je u ovom projektu u potrazi za izvorima i stručnim suradnicima pomogla Gradska knjižnica Marka Marulića (na čelu s ravnateljicom Grozdanom Ribičić i knjižničarkom Nadom Draganjom) i Turistička zajednica grada Splita (Tina Ćurković), a ovom prilikom zahvaljuju svim portalima koji su im pomogli na medijskoj vidljivosti njihova rada, posebice Dalmaciji Danas.
Sustipan je prostor koji istovremeno objedinjuje kompliciranu, tešku i često prešućivanu povijest, a danas uživa popularnost koja svejedno ima prostora za napredak. Prije svega, treba educirati građane Splita i pokazati im da ne prolaze samo lijepim parkom koji služi kao pozadina umjetničkih fotografija. Sustipan je tihi čuvar stoljećā gradskih uspomena, a građani su zalog da se tijek njegove povijesti neće zaboraviti.
