Obožavaju je i učenici i roditelji u Kaštelima: Učiteljica Ana oduševljava originalnim pristupom, svi žele na njezin sat

Učiteljica razredne nastave Osnovne škole Bijaći u Kaštel Novome Ana Sučić nema poseban sistem poučavanja svojih učenika, no unatoč tome na njenim satovima djeca pozorno slušaju što im ona govori, a atmosfera je vesela i zabavna, istovremeno i poučna jer zna se kada se uči, uči se, kada se igra, igra se.

 

U učionici njenog razreda sjedi 27 djevojčica i dječaka, a škola svake godine u svoje okrilje na poduku primi više od stotinu prvašića. Anu od njenih kolega razlikuje tek karakter koji očito odlično paše malim učenicima. Smirena je, puna razumijevanja, ne osuđuje i ima takta s djecom.

 

- Bez obzira na probleme koje imam kada dolazim na nastavu svaki put se trudim u učionicu ući s osmijehom. Neizmjerno volim svoj posao, radim ga s ljubavlju i guštom, te smatram da ga dobro odrađujem. To vjerojatno osjećaju učenici i njihovi roditelji. Prvenstveni cilj mi je imati zadovoljne učenike, a ako su još i roditelji zadovoljni tko sretniji od mene.

 

Upravo su roditelji novinarima otkrili zanimljiv rad učiteljice Ane sa učenicima koja iza sebe ima 14 godina staža u aktivnom radu s djecom. Kazali su nam da njihova djeca jedva čekaju odlazak u školu i nakon što se iz nje vrate kući još su satima pod dojmom onoga što su toga dana naučili u školi. A učiteljica Ana ih baš uči svemu.

Među rijetkima su učenicima koji imaju domaćinstvo na kojem ih se podučavaju osnovne stvari od kuhanja hrane i čaja, spremanja posuđa, slaganja robe i brojnih drugih stvari koje djeca svakodnevno u svojim domovima gledaju kako to obavljaju njihove majke, ali i očevi. Uz to učiteljica Ana vodi Inu Mali prirodnjaci i Domaćinstvo u 4. razredu. U školi je preuzela projekte koje su započele njene kolege i to Volim Hrvatsku, Adio školo i Školski maskenbal.

 

- Tko god radi s djecom zna da je to veliki izazov. Osobno nemam neku određenu metodu poučavanja. Kombiniram više njih. Prilagođavam se svakom danu i tematici sata. Nekada nam dan prođe samo u razgovorima i objašnjenjima. Nije lako biti dijete, ali ni učiteljica, no nekako ide. Rano sam shvatila da mi je ono što sam naučila na fakultetu samo dalo dozvolu da mogu ući u razred. Brzo sam osvijestila i da djeca najbolje reagiraju kada smo prema njima iskreni.

 

Iako, barem za sada, nema asistenta u razredu ima djecu sa raznim teškoćama, pa tako sada četvrtina razreda ima problem sa govorom, koncentracijom ili sluhom što je svakom nastavniku veliki izazov. U prvoj generaciji svojih učenika imala je čak sedam njih, a dio ih je odlazio na razgovor u stručnu službu.

 

Za dobru atmosferu u učionici kaže da rasporedom sjedenja prevenira neke moguće sukobe i kada govori djecu gleda isključivo u oči. Ima metodu u kojoj učenike koji su često u sukobu stavlja u istu i to prvu klupu, pa tako s vremenom postaju prijatelji koji sve međusobno dijele.

 

- Definitivno djeci treba dati šansu. Svojim sam roditeljima rekla da im ne govore stalno da nešto ne smiju jer im to onda predstavlja izazov.

 

Ističe da pojavom mobitela koncentracija današnje djece nije na razini nekadašnjih generacija jer za vrijeme sata znaju svako malo pitati kada će odmor. Uz to se izgubila i fina grafomotorika zbog čega jako teško prate uzorak. Tragove na djeci na određen način je ostavila i pandemija korone.

 

- Društvo se jako puno mijenja i mišljenja sam da ne trebamo gledati samo te negativne strane. Današnja djeca su puno lošije pripremljena za školu što se tiče pisanja, ali su zato odlični komunikatori. Oni danas ljepše odgovaraju, nemaju straha, dižu ruke, aktivniji su, te lijepo prepričavaju.