Muć u Dalmatinskoj zagori podno brda Moseća prvi se puta u Domovinskom ratu na meti neprijateljskih projektila našao 9. ožujka 1992. godine. Nažalost taj je napad odnio tri ljudska života. Od posljedica napada stradali su 14-godišnji Jure Blažević, 34-godišnji Ante Grubišić i 54-godišnja Ana Radman.
Dan je u Muću počeo kao i svaki drugi ponedjeljak, međutim sve se promijenilo kada su nad njim oko 17 i 30 eksplodirale tri rakete tipa "Orkan" od 262 mm koje su ispustile smrtonosne mine, tzv. „zvončiće". Naime takvi projektili imali su bojevu glavu s kasetnim punjenjem koja se rasprskava 200-400 metara od cilja te zasipa šire područje s više vrsta mina. Pri samom padu mina nitko nije stradao, međutim Ani Radman srce nije izdržalo strah, piše portal Domovinskirat.hr.
Ljudi, nenavikli na takvu pojavu bili su nepažljivi, a neke je ta nepažnja stajala života. Mnoge mine nisu se aktivirale pa su ih znatiželjni mještani krenuli sakupljati nesvjesni opasnosti koja prijeti od tog oružja, namijenjenog tome da nanese što više ljudskih žrtava, a koje je zabranjeno međunarodnim ratnim pravom.
Nakon što je sakupio nekoliko mina, Ante Grubišić krenuo je doma no stradao je pri aktivaciji „paklene naprave", a kraj njega teško je ranjena Božena Špar. Eksplozivne naprave sakupljala su i djeca. Tako je mladi Jure Blažević, polaznik 8. razreda u lokalnoj školi, uzeo minu kao igračku. Ona se aktivirala u kuhinji njegovog obiteljskog doma te ga usmrtila. Njegova sestra Vedrana Blažević i Mile Šegvić preživjeli su pukom srećom jer nije eksplodirala boca plina kraj koje se Jure igrao.
Teško ranjeni prevezeni su u KBC Split gdje je Mile dao izjavu novinarima Slobodne Dalmacije:
"Dogodilo se to oko 17 sati. Nas desetak čulo je eksploziju, a zatim pucnjavu. U prvi mah nismo znali o čemu se radi, ali nama je brzo postalo jasno da je u pitanju bomba koja eksplodira na određenoj visini. Kad je utihnula pucnjava pošli smo na mjesto gdje je najviše bombi eksplodiralo. Vraćajući se s tog mjesta, prolazio sam pokraj kuće moje prijateljice koja me pozvala na kavu.
Dok smo u kući razgovarali ponovno je odjeknula eksplozija. U prvom trenutku osjetio sam jake bolove, ali sam nekako uspio izići iz kuće, a ljudi oko mene organizirali su prijevoz do ambulante u Muću. Odatle su me kolima Hitne pomoći, a njih su nam darovali Hrvati iz Njemačke, prebacili u Split gdje su napravljene dvije operacije. Očito su jugoarmiji došli posljednji dani, pa se osvećuje nad civilnim stanovništvom. Čim iziđem iz bolnice, tražit ću da me odmah uključe u Hrvatsku vojsku, iako sam i dosada bio na raspolaganju domovini."
Objava demantija
Sukladno Zakonu o medijima, objavljujemo demanti koji je poslala Vedrana Blažević povodom članka koji je prenesen na našem portalu, a originalno objavljen na portalu domovinskirat.hr.
Radi se o članku pod naslovom Mali Jure uzeo je “zvončić” kao igračku, poginula su tri mještanina”.
“U naslovima i podnaslovima kao i u tekstovima objavljenog članka navedene su sljedeće netočne informacije: „Mali Jure uzeo je “zvončić” kao igračku, poginula su tri mještanina …“
„Tako je mladi Jure Blažević, polaznik 8. razreda u lokalnoj školi, uzeo minu kao igračku.“ „„Teško ranjeni prevezeni su u KBC Split gdje je Mile dao izjavu novinarima Slobodne Dalmacije:
“Dogodilo se to oko 17 sati. Nas desetak čulo je eksploziju, a zatim pucnjavu. U prvi mah nismo znali o čemu se radi, ali nama je brzo postalo jasno da je u pitanju bomba koja eksplodira na određenoj visini. Kad je utihnula pucnjava pošli smo na mjesto gdje je najviše bombi eksplodiralo. Vraćajući se s tog mjesta, prolazio sam pokraj kuće moje prijateljice koja me pozvala na kavu. Dok smo u kući razgovarali ponovno je odjeknula eksplozija. U prvom trenutku osjetio sam jake bolove, ali sam nekako uspio izići iz kuće, a ljudi oko mene organizirali su prijevoz do ambulante u Muću.“
Odlučno niječem istinitost gore citiranih navoda.
Moj pokojni brat Jure nije tog popodneva uopće bio vani, nego sa mnom u kući, točnije u kuhinji gdje sam mu pekla kolače. Mile Šegović (nije Šegvić) nije tog dana, tog trenutka od mene pozvan na kavu, ali je došao u kuću i sa sobom donio „zvončiće“. Ja zapravo nemam u svom sjećanju „sliku“ „zvončića“, ali imam Milu koji ulazi na vrata kuhinje, sjeda na stolicu pored blagovaonskog stola i „nešto“ stavlja na stol i koji trenutak kasnije eksplozija … Moj danas pokojni otac uvijek si je prebacivao što je tada bio u „kanalu“ u garaži i popravljao svoj automobil, jer je on iz „kanala“ vidio kako Mile sa „zvončićima“ ulazi u dvor i još mu je rekao: „Nemoj mi ulaziti s tim u kuću!“, ali Mile se nije obazirao, i dok je izašao iz „kanala“ desila se eksplozija. Mile, kako je sam izjavio, je nekako izašao sam iz kuće, a meni su prepričavali kako je moj danas pokojni otac iznio svoju djecu iz kuće … Da, moj brat je bio tada živ, još i danas čujem njegov glas: „Seko jel’ te boli? Mene ništa ne boli.“
Jure Blažević je podlegao teškim ozljedama od ranjavanja sutradan u splitskoj bolnici Firule.
Dakle, neosporno je da Mile Šegović je „zvončiće“ donio u moju kuću u Muću. Ja sam još uvijek živi svjedok, ne sjećam se da sam igdje svjedočila.
Zapravo vaš naslov bi trebao glasiti: Veliki Mile je uzeo „zvončiće“(a ne „zvončić“) kao igračke, (a ne igračku), poginula su tri mještanina … Zapravo on je odrastao čovjek pa možda bi bilo i ispravnije umjesto igračke napisati trofeje.
Da bude stvar još gora ja prvi put imam saznanje da je ovako nešto napisano. Međutim, kako sam se danas informirala postoje ovakve neistine i nepotpune informacije u tekstovima na drugim portalima, novinama, pa i u knjigama.
Reagiram na ovaj način u svrhu ispravljanja netočnih i nepotpunih informacija, kako se šutnja sad i u ovom slučaju ne bi shvatila kao priznanje navoda iz demantiranog teksta kao što je do sada bio slučaj. Koliko shvaćam, Mile Šegović u svojoj izjavi i nije spomenuo tko jest ili nije donio „zvončiće“ u kuću, u kuhinju, ali onda, ako je tako tko je izjavio da je moj pokojni brat „„uzeo je „zvončić““ (ako je i uzeo „zvončić“, uzeo ga je sa svog blagovaonskog stola, ali da li ga je uopće uzeo ili …? Ja ne znam)? Policija? Novinar? Pisac? Povjesničar?
Zašto i povjesničar? Preuzeli ste tekst objavljen dana 9. ožujka 2021. godine na portalu domovinskirat.hr na web stranici https://domovinskirat.hr/2021/03/09/mali-jure-uzeo-je-zvoncic-kao-igracku-ubrzo-je-uslijedila -tragedija -napad-na-muc/, pod naslovom Mali Jure uzeo je “zvončić” kao igračku, ubrzo je uslijedila tragedija – napad na Muć, objavljeno 9. ožujka 2021. od Borna Marinić. Borna Marinić je magistar povijesti, a on se poziva na izvor Zvonimir Krstulović: „Napad strojem za ubijanje djece“ Slobodna Dalmacija (Split) 11. ožujka 1992., 4-5 vezano za igru mog pokojnog brata: „… Jure Blažević, tako reći dječak, osmoškolac, igrao se, po svemu sudeći, igračkom koja je pala sa neba …“ Da, i ja se pozivam na isto, naglašavam riječi iz teksta „… igračkom koja je pala sa neba …“ i „…po svemu sudeći …“
U gore navedenom izvornom tekstu Zvonimir Krstulović napisao je: „Kao da su s neba padale igračke, tako su se osjećali Mućani, …“ i to puno prije spominjanja imena Jure Blažević u gore navedenom citatu.
Uz to napisao je i „…po svemu sudeći …“ što bi svakom novinaru značilo puno prostora za istraživanje s obzirom da je to napisano 1992. godine, a magistar povijesti 2021. godine napiše tekst pod naslovom: Mali Jure uzeo je “zvončić” kao igračku, ubrzo je uslijedila tragedija – napad na Muć.
I za kraj, kako shvatiti onda i vaš naslov „Mali Jure uzeo je “zvončić” kao igračku, poginula su tri mještanina …“? Što se htjelo reći? Zbog igre malog Jure poginula su tri mještanina? Ili? I novinar i povjesničar trebali bi istraživati u ime istine i objavljivati provjerene informacije.
Isto tako, u ime istine, zatražiti ću od nadležne policijske uprave službeni zapisnik i izvješće o mojoj tragediji” – stoji u demantiju Vedrane Blažević.
