Gdje god se okrenete ovih, posljednjih dana, tekuće 2020. godine, mogli ste čuti jednu riječ - ne ponovila se više ovakva! Po većini, u mnogočemu je godina na izmaku bila gora od dana u Domovinskom ratu. Po čemu? Pa, jednostavno - u ratu se znalo gdje je neprijatelj - ili s druge strane nišana, ili s druge strane čuke iliti bojišta.
Ove godine, međutim, hrvatski narod, ali i susjedni narodi, pa čak i u cijeloj Europi, te na svim kontinentima - susreli su se s 'nevidljivim' neprijateljem.
Jednom riječju, susreli smo se s epidemijom. Ovaj put s epidemijom dosad nepoznatog pa time i neistraženog korona virusa. Bez obzira što se hrvatska vlada trsi uvjeriti svekoliko pučanstvo kako se zasad uspješno bori s pandemijom korona virusa, činjenica je da je u svijetu već stotine milijuna preminulih ljudi od korone. U ovoj krizi, koja u Hrvatskoj još traje, bez obzira što hrvatska vlada neuvjerljivo nastoji uvjeriti narod da je 'pod kontrolom', ljudi još pune bolnice i mrtvačnice.
I kada nam je to postala svakodnevnica, nije nas zaobišao još jedan nevidljivi neprijatelj, od kojeg se još teže - zapravo nemoguće - obraniti, a još teže predvidjeti. Na kraju godine, pogodila nas je serija potresa, u kojoj su najviše stradala područja Petrinje, Siska i Gline, ali se podmukli tutanj čuo u više navrata danima čak i do Zagreba, ali i do istočne Slavonije te do Dalmacije.
Tako su se dramatičnog dana kada je potpuno razrušena Petrinja, tresli i Zadar, Šibenik i Split. I dok ovo pišemo stižu nova izvješća o podrhtavanjima tla na kritičnim područjima.
Zato, što zaželjeti našim čitateljima u Novoj godini? Nije teško pogoditi - neka iduća 2021. godina bude bez korona krize, neka nova cjepiva ubiju smrtonosni virus. Neka se i spoje globalni rasjedi Zemljine polutke, te neka nas stoga zaobiđu potresi koji su u ožujku pogodili Zagreb, a prije nekoliko dana Banovinu.
Želimo stoga našim čitateljima da bez straha konačno počnu bolje živjeti. I da više ne ovisimo isključivo o pomoći Europske unije, nego da konačno Lijepa naša počne samostalno gospodariti i konačno zarađivati. Kako bi se uz bolji život zaustavio i bijeg iz Hrvatske, te depopulacija koja je više godina u tijeku. Jer, čemu rađati djecu, kad je nemamo čime prehraniti?
Toga bi trebalo biti dosta! Jer, i Split, i Omiš i Ploče, i Dubrovnik, i Šibenik, Zadar, Gospić, Gračac, Rijeka, Pula, Zagreb, Osijek, Široki Brijeg, Mostar i Bugojno, mogu i trebaju bolje.
Stoga, čestitamo svim našim čitateljima - prije svega u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - što su izdržali najtežu godinu u novijoj hrvatskoj povijesti!
I želimo vam bolje dane! Dane u kojima bismo mogli dostojanstveno živjeti od svoga rada!
