"Koji je vrag toj maloj, pa ona od toga nema nikakve koristi?" - tako je prije 20 godina, prenijeli su mi tada mještani, Stipe Latković, svima sada poznat kao uzurpator jedne od najljepših jadranskih uvala, pitao ljude po Pisku. Jer ni tada, a ni danas, mnogima nije jasno da nekome može biti stalo do neke tamo divlje uvale i ako nisu izravno napunili trbušinu ili džep.
Ovu mene, tada balavu novinarku piskutava glasića, za isti su prilog o početku uništavanja Vruje i tužili i nagradili. Godine suda i najbolji prilog o zaštiti okoliša u Hrvatskoj te godine. Velike li koristi, prenosi HRT.
I neka zato šute svi oni koji su se krmeljavi sad ekološki probudili i misle da se za Vruju počelo vikati tek pojavom predsjednika Milanovića. Možda je samo brži na verbalnom okidaču od svojih prethodnika, i zato mu čak hvala jer Vruja je jadna tek sada svima znana, iako su i Pišćani i Breljani i Omišani i mnogi drugi godinama podnosili prijave svim mogućim inspekcijama. Rekla sam jednom u HRT-ovoj emisiji da na Vruji samo stočna inspekcija do sada nije bila. Daj bože da saznamo tko je sve nožice, još više prstiće, umočio u ovu gadost.
Na zračnim snimkama nedavnog Festivala bespravne gradnje i devastacije prirode najbolje se vidi koliko je zapasano i uništeno. I nisu tog dana na Vruji bili Vikinzi, bistre budale, politički aktivisti - bile su to gospođe iz Mimica s unucima, ronioci iz Makarske, planinarke iz Splita, normalni pristojni mirni ljudi nešporkanih obraza kojima je jednostavno prekipjelo. Kao što im je prekipjelo i da se obala krsti u privatne plaže, da se u zoru zauzima hlad po Jadranu - dosta i dosta više!
I onda, kao pljuska svima, kolege novinari doznaju da je junaku s Vruje većina toga i legalizirana iako je gradio na državnoj zemlji. Ma dajte više, kako vas nije sram, ako ste za markirane sunčane naočale spremni zatvoriti oči i prodati u bescjenje nešto neprocjenjivo? Briga me hoće li bestidni i besramni tajkuni kupovati žvake ili političare, jednako se potroše i pljunu, ali u more - ne dirajte!
