Svečano "da" u crkvi, formalno "da" u općini ili romantično izmijenjeni zavjeti na plaži – vjenčanje je jedno od najvažnijih događaja u životu svake osobe.
Bez obzira na vjerske, sekularne ili osobne preferencije, većina parova ima vlastitu viziju kako bi ono trebalo izgledati.
Prema podacima koje smo dobili od Splitsko-makarske nadbiskupije i Splitsko-dalmatinske županije čini se kako se parovi na području nađe županije u najvećoj mjeri odlučuju za tradicionalna-crkvena vjenčanja.
Tako je od početka ove godine u Splitu sklopljeno 300 crkvenih brakova i 400 građanskih.
U prošloj godini na području SDŽ sklopljena su 1774 crkvena brak.
No, u posljednje vrijeme istaknuo se jedan, za naše područje, dosta nekonvencionalan trend vjenčanja.
Riječ je o simboličnom vjenčanju - vrsti ceremonija koja fokusira na obećanje koje partneri daju jedno drugome, a ne na formalnosti koje zahtijeva civilni obred.
A za simbolično vjenčanje, potreban vam je i simbolični matičar. Mi smo pronašli čak tri lažne matičarke u Hrvatskoj, koje su nam otkrile više o ovom sve popularnijem trendu.
Razlika između matičara i 'simboličnog' matičara
„Simbolična ceremonija kakvu ja osmišljavam, nudi mladencima osobniji pristup; dakle radim je upravo onakvom kakvu je oni požele i zamisle. Za početak, trudim se svaki par upoznati, s njima popiti kavu i dobiti uvid u to kakav su par, kako su se upoznali, što ih je oblikovalo, po čemu su slični, različiti i još pokoji interesantan detalj iz njihove veze.
Mladenci tijekom ceremonije mogu izmjenjivati vlastite zavjete ili pak u nju ubaciti što god požele; od recitacija, raznolike glazbe, govora... Ceremonija može biti tematska, humoristična, duga, kratka... Osim klasične razmjene prstenja često se odlučuju za još za neki simboličan čin kojim će zapečatiti svoju ljubav; ostavljaju otiske dlanova u drvetu, potpisuju vjenčani certifikat i slično. U konačnici, svi zajedno slažemo i komponiramo njihovu vjenčanu sonatu.
To je nešto što formalna ceremonija ne dopušta, ona je vrlo ograničena u smislu dodavanja bilo kakvog dodatnog sadržaja, a često je (ceremonija kad matičar izlazi na teren) i skupa, kraća, stroga i formalna. Mladenci danas žele dodatni sadržaj, ljepotu, a ne formalnost.
Kako bi im taj dan učinila posebnim, nezaboravnim, i baš po njihovom guštu osmislila sam ceremoniju koja njeguje osobni pristup, pričam njihovu ljubavnu priču i radim ceremoniju koja je lijepa, romantična i posebna. Ona je središnje događanje tog, za njih velikog i važnog, dana; svečani čin kojim će podijeliti i proslaviti svoju ljubav i zajedništvo sa svim okupljenima“, govori nam Ana Katulić, simbolična matičarka, glumica i novinarka.
Njena kolegica, Katarina Drvodelić, objasnila nam je ključne razlike između matičara i simboličnog matičara.
„Prije svega to su trajanje ceremonije, personalnost i cijena. Kod mene je trajanje ceremonije simboličnog matičarstva oko 10 do 15 minuta te se u govoru nalaze simpatične informacije o paru, njihova priča, možda čak i pokoja dosjetka ili humoristični dijelovi ako mladenci tako požele.
Cijena za simbolično vjenčanje je puno manja nego izlazak matičara na teren. Većina parova se odlučuje na provedbu gradskog vjenčanja u matičnom uredu što plaćaju, kako mi kažu, oko 50 eura, dok bi izlazak platili oko 1000 eura, ovisno o lokaciji. Nakon što odrade vjenčanje u uredu onda je na redu ceremonija. U svakom slučaju prođu jeftinije. Cijena simboličnog vođenja vjenčanja preko mene je i barem upola manja iako također ovisi o lokaciji i specifičnim željama mladenaca“, priča nam Katarina, a potom nam je navela i neka prednosti simboličnog vjenčanja u odnosu na tradicionalna/klasična.
„Ova vrsta ceremonije daje svima potpunu slobodu „
„Mislim da su glavne prednosti to što ne traje samo tri minute i to što je pripremljeno po željama mladenaca. Ceremonija može biti potpuno profesionalna, a može biti i šaljiva, može biti iznimno romantična ili ozbiljnija. Po dosadašnjem iskustvu vidim da mladenci cijene kada se na dobar i suptilan način prezentira njihova priča kroz ceremoniju, a to sigurno nećete dobiti kod klasičnih vjenčanja, čak niti u crkvi.
Mladenci uz mene imaju voditelja ceremonije, ali i pomoć u organizaciji i cijelom procesu. Ovdje sam da im dam savjete i pomognem s nekim pripremnim pitanjima. Uz to po želji pripremam i grafičku potvrdu koju mogu koristiti kao uspomenu na zidu ili u vjenčanoj knjizi s potpisima i datumom ceremonije“, navodi.
Ana Katulić ističe kako simbolični obred vjenčanja često biraju i istospolni parovi i parovi iz LGBTQ zajednice, parovi koji žive u inozemstvu, a požele ceremoniju održati u Hrvatskoj.
„Kako ne bi prolazili komplicirane procedure i angažirali sudske tumače i prevoditelje, često se odlučuju na ceremonije na engleskom ili nekom drugom jeziku. Osim toga, simbolične ceremonije biraju i parovi koji su već ostvarili crkveni brak, a ovo im je drugi brak, parovi s djecom... Ova vrsta ceremonije daje svima potpunu slobodu da centralno događanje njihovog velikog dana bude baš onakvo kakvo požele“, dodaje.
Kako postati 'lažni' matičar?
A u cijelu priču simboličnog vjenčanja, Katarinu je upravo uvela naša sugovornica Ana Katulić.
„Nisam specijalizirana isključivo za simboličnog matičara, nisam niti sigurna je li takvo što moguće, no diplomirana sam novinarka u smjeru odnosi s javnošću, a uz to i dugogodišnja debitantica (18 godina) i voditeljica debatnog kluba već šest godina. To je ono što mi je dalo sigurnost i iskustvo da bi se ovime bavila. Vježbe govora, komunikacije i kreativnog pisanja samo su dio mojih svakodnevnih zadataka već dugi niz godina“, kazuje Katarina.
Anina priča sa simboličnim vjenčanjima također je počela neočekivano i spontano.
„S obzirom na to da sam glumica i novinarka, prije par godina bliski prijatelji zamolili su me da njima pripremim jednu osobnu ceremoniju na njihov dan vjenčanja. Nakon ceremonije prišao mi je jedan drugi par, gosti na vjenčanju, i upitali su me bi li i njima vodila ceremoniju. I tako je počelo. Ubrzo sam počela dobivati sve više upita i vrlo brzo su se vikendi počeli puniti, a datumi duplati.
U posao sam „uvela“ još nekoliko kolega (glumaca, novinara), pa sad pokrivamo cijelu Hrvatsku; od Dalmacije, Istre do Slavonije“, uz smijeh nam priča Ana.
U pripremi ceremonije, Katulić navodi kako je najvažnije jasno iskomunicirati način rada.
„Svaki par dobije svoju ljubavnu priču koju prvi put čuje na dan vjenčanja“
„Na početku mi je važno da sa svakim parom koji mi se obrati jasno iskomuniciram način na koji radim i što to sve uključuje, a kako bi dobili točnu informaciju i o trajanju ceremonije, cijeni, tehničkoj opremljenosti, mogućnostima koje nudim. Ako je par suglasan, a ja na ponuđeni datum slobodna, potpisujemo Ugovor o suradnji.
Njime oni daju svoj pristanak da za ceremoniju koristim njihove osobne podatke, ali i da su svjesni da ovdje nije riječ o pravoj, već simboličnoj ceremoniji vjenčanja. Kad te tehničke formalnosti riješimo, onda kreće upoznavanje. Vrlo često se nađemo na kavi (nekad se čujemo preko zooma ili online). To je prilika da upoznam par koji vjenčavam, da se sprijateljimo, porazgovaramo, a ne da se vidimo prvi put na dan vjenčanja.
Na sastanku dogovaramo sve ono što je njima potrebno da bi ceremonija funkcionirala i što u nju žele uključiti. To je uvijek individualno i ovisi o paru; ima parova koji u ceremoniju uvrste još dodatnog sadržaja po svojim željama, pa do onih koji žele samo osnovnu, kraću ceremoniju.
Ono što je svima zajedničko je da svaki par dobije svoju osobnu, ljubavnu priču, a koju prvi put čuju na dan vjenčanja. To je dio iznenađenja koje dolazi sa mnom u paketu“, pojašnjava nam.
Naše sugovornice navode kako su u sezoni vjenčanja koja traje otprilike od ožujka do listopade, zauzete gotovo svaki vikend uključujući ponekad i nedjelje i praznike. A svaka je do sada odradila gotovo 40 do 50 ceremonija.
„Ima pijanih i nadrogiranih mladenaca koji jedva stoje“
S nama su podijelile i najzanimljivije anegdote s kojima su se susrele.
„Nedavno sam odradila ceremoniju na plaži kada je uz romantičnu glazbu uz koju je mladenka s ocem šetala do mladenca i mene u pozadini svirala „Danza Kuduro“ s party broda koji se upravo iskrcavao.
Imala sam i pijane i nadrogirane mladence koji su jedva stajali, mladenca koji je bio toliko pijan pa je bacio prsten umjesto da ga stavi na prst mladenki, prstenje koje je bilo toliko čvrsto zavezano u kutijici da ga se nije moglo odvezati 10-ak minuta.. Ima zaista svega. No, čak i kad se dogode takve situacije, tu sam da improviziram, sve goste i mladence smirim, nasmijem i da sve prođe u najboljem mogućem redu“, prepričava nam Katarina.
Ana je pak s nama podijelila jednu prekrasnu romantičnu priču.
„Mi smo većinski tradicionalna zemlja, ponekad mladencima nije ugodno da gosti znaju da sam ja simbolična matičarka, pa pripremimo ceremoniju što sličniju pravoj.
Sjećam se jednog specifičnog upita kad me mladenka pitala bi li došla vjenčati nju i zaručnika u Banja Luku, ali pod uvjetom da „skinem“ bosanski naglasak prilikom izvođenja ceremonije. Mislila sam si; jesam glumica i zvuči primamljivo odraditi jednu takvu ulogu, ali na to ipak na kraju nisam pristala.
Puno je lijepih uspomena i anegdota. Vjenčala sam balerinu i baletana iz zagrebačkog HNK, on je Britanac, ona Japanka, to je bilo neponovljivo iskustvo. Došla sam i kao poklon iznenađenja djevojci na rođendan koju je odlučio iznenaditi dugogodišnji dečko zajedno s grupom bliskih prijatelja. Nakon početnog šoka, shvatila je da je riječ o lažnom vjenčanju, a pravo su obavili par mjeseci kasnije“, navodi.
Anamarija Kovačić, organizatorica je vjenčanja, kada se ovim poslom počela baviti uvidjela je da postoji interes i za uslugom vođenja simbolične ceremonije, tj. lažnog matičara.
„Sama ideja mi se jako svidjela jer uz dozu romantike, uključuje i individualan pristup svakom paru. To mi se jako svidjelo, ponudila sam uslugu na tržištu i interes stvarno postoji, rekla bi da je s vremenom on i sve veći“, smatra Anamarija.
Baš kao i njene kolegice, smatra da su jeftinija cijena i personalizirani pristup vjenčanju, najveći razlog zašto se Hrvati odlučuju za ovu vrstu ceremonije.
„Sve više upita za simboličnu ceremoniju od domaćih mladenaca dobivam zato što žele individualniji pristup, mogućnost dogovora, izmjena, čitanja svojih zavjeta i slično“, kazuje nam.
Otoci - najpopularnije lokacije za simbolična vjenčanja
Kada su u pitanju lokacije, Anamarija nam otkriva kako se u Dalmaciji najčešće biraju otoci kao romantične lokacije za ovu intimnu ceremoniju.
Ana ima nešto drugačija iskustva.
„Prema dosadašnjem iskustvu, ipak kontinent prednjači po broju simboličnih vjenčanja. Većina upita koji stižu na moju adresu su za vjenčanja su ravničarski, nizinski krajevi, ruralni, Zagreb i okolica, zatim Podravina i dalje prema Slavoniji. Tu i tamo je upit za ceremoniju u Istri ili ponegdje u Dalmaciji“, govori Ana.
Vani je simbolično vjenčanje veoma popularno, a naše sugovornice se slažu da vrhunac u Hrvatskoj tek slijedi.
Vrhunac u Hrvatskoj tek slijedi
„Već je sad sve više simboličnih ceremonija i sve više nas, simboličnih matičara. Sjećam se, kad sam počinjala, teško da sam uopće našla jednu osobu koju bi preporučila ako bi ja na navedeni datum bila već popunjena. Zbog toga bi u posao uvodila ili preporučivala prijatelje, kolege, za koje sam znala da bi to dobro radili. Sad mi se već javlja i veći broj agencija ili obrta koji se bave organizacijom vjenčanja, povezala sam se s mnogo simboličnih matičara iz cijele Hrvatske, negdje smo se našli, prepoznali, posla ima“, govori Ana.
Anamarija pak dodaje da praktičnost i romantika nisu prolazni.
„Kako se mijenja vrijeme i trendovi, tako i do nas dolaze neke nove stvari. Nekada se radi o prolaznom trendu, a ponekad se trend ustabili jer spaja praktičnost i romantiku“, zaključuje naša sugovornica.
