Maja Jurišić novoizabrana je vijećnica Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije. Nalazila se na listi koalicije ZA. Višegodišnja predsjednica udruga Pokret otoka oglasila se na temu pomorskog dobra.
Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
"Prvo su se izgradili mulovi da se ima di vezat brodić s kojim se išlo u ribe. Mi smo ka dica guštali skakat s tih muleta, a navečer se okupljat i družit. Nismo to gledali ka devastaciju, nego ka gušt.
Tu i tamo bi se popravile plaže, skupili bi se zajedno, očistili, nadohranili s jedne na drugu, ispekli ribu na gradele i popili koje pivo. Ne sjećam se da je itko tada donosio hrpe građevnog materijala i zemlje... naprotiv dobro se sjećam ugodnog ležanja i bosog hodanja po prirodnoj plaži.
Onda je to sve skupa uzelo maha, jer je sve više ljudi shvatilo naše gušte i počelo uređivat plaže za drugačije vrste zabave - jahtice, luksuzne ležaljke, veseli suncobrani, ljetni barovi i život je lijep. Sve mi je manje bia gušt sist na plažu, a o bosim nogama već nekoliko godina ne razmišljam.
Puno su više naši stari mislili kako grade, nisu megalomanski izbetonirali i nasuli zemljom sve, jer je to najlakše i najjeftinije. Napravili bi taman za potribu i gušt i ostavljali netaknute stijene i prirodu oko sebe.
Onda smo se pobunili jer je sve to nelegalno i sve je to svojevrsna devastacija. No sada više nema razlike između "Antinog mula" i "veza od Austrijanca" ili "štekata od rođaka".
Problem je što su apetiti narasli, a pomorsko dobro i obala postali obećavajući motor profita. Iako smo toga svi svjesni još uvijek previše šutimo. Nije tajna da su u brojne ove i ovakve zahvate uključeni baš lokalni otočani, svjesna sam da izlaganje nije lako ni poželjno.
Sad imamo pred sobom još veći problem - zakonske devastacije. Pojedine lokalne vlasti su pokrenule projekte uređenja obale (uglavnom u prešutnom dogovoru s upitnim investitorima), i za to dobile dozvole.
Sve je legalno, građane se "pitalo", sve je "transapretno", studije su "relevantne", a mi svjedočimo DEVASTACIJI koju ne znamo kako zaustaviti ni kojoj instituciji se obratiti.
Nismo sigurni ni za kakav točno razvoj se zalažemo jer se ne nudi alternativa. Razmišljam gdje se i po kojoj cijeni mogu nabaviti obluci, ima li netko da proizvodi "adekvatni materijal za plažu", zašto ne planiramo drvene mulete i štekate s minimalnim utjecajem na okoliš. Tko su ti koji uopće kontroliraju kojim se materijalom i na koji način vrši dohrana? Kako odrediti što je to ravnomjeran razvoj koji će donijeti dovoljno profita, ali neće uzeti dušu i ubiti prirodu oko nas?
Gdje je kraj ovom kaosu? Ne znam. Ali znam ako nastavimo ovako, ne piše nam se dobro.
Rekao mi je jedan suradnik nedavno: "Pomorsko dobro je zadnja crta obrane". Pomorsko dobro je zadnja crta obrane. Stoga je krajnje vrijeme da stanemo zajedno i uvedemo reda u daljnji razvoj" - poručila je Jurišić.
