NOVA TRASA OREBIĆKE ZAOBILAZNICE – Strateški razvojni projekt za otok Korčulu i zapadni dio Pelješca

Nova trasa zaobilaznice imala bi barem 15 komparativnih prednosti u odnosu na do sada razmatrane i planirane dvije varijante

Donosimo osvrt na ideju nove trase Orebićke zaobilaznice (obznanjena na Korčula Net-u,  Portalu Oko, Total croatia news, Dubrovačkom dnevniku) koega je napisao Matko Andričević iz Orebića. Andričević je skicu za idejni projekt napravio je kao građansku, nestranačku inicijativu.


Ideja o novoj trasi zaobilaznice (tunelom kroz brdo sv.Ilija pa sjevernom stranom  brda do Trpanjske ceste) postala je aktualna ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju. Prethodno planirane trase (na orebićkom zaleđu) bile su prvenstveno posljedica tadašnjih financijskih okolnosti. No, te su se okolnosti promijenile.

Planirane su dvije varijante zaobilaznice. Južna varijanta je planirana  u vrijeme kad se o pelješkom mostu još nije govorilo. Zbog njenih manjkavosti (između ostalog, dodiruje građevinsko područje naselja, a širenjem istog postala bi ulica), planirana je sjeverna trasa, koja bi (kao i južna) devastirala orebićko zaleđe (sela, vidikovce, izvore pitke vode, spomeničku baštinu i sl.). Uz to bi prolazila opasnim klizištima. Obje planirane trase nastavile bi se prema istoku, južnom stranom brda,   do iznad „Kapetana“. Dakle,  u oba bi slučaja  trebalo  graditi oko 10 km  novog  dijela  državne ceste,  na zahtjevnom terenu, uz neizbježnu devastaciju i otkup zemljišta. Usprkos dramatične prometne situacije u Orebiću, zaobilaznica se nije gradila zbog opravdanog otpora struke i lokalne zajednice.

zaobilaznica_orebic1
zaobilaznica_orebic2

Evo nekih komparativnih prednosti predložene nove trase: 

  • nevidljiva iz naseljenih područja,
  • ne opterećuje Orebić prometom,
  • ne ugrožava živote pješaka,
  • ne uzrokuje akustično zagađenje,
  • ne devastira prirodne resurse ni spomeničku baštinu,
  • ne ugrožava  ni  privatni ni javni interes –  pa nema protivnika,
  • revitalizira sva naselja u općini Trpanj (prometno ih približava Orebiću i Korčuli te omogućava dovod  infrastrukture),
  • prolazi pretežito državnim zemljištem što minimalizira otkup,
  • skraćuje put zapadnom dijelu Pelješca i otoku Korčuli do pelješkog mosta,
  • koristi postojeći šumski put iza brda Vlaštice dug 6 km,
  • trasa je gotovo pravocrtna, što omogućava veće brzine u prometu vozila,
  • ne bi bilo nadvožnjaka ni podvožnjaka,
  • materijal nastao iskopom tunela koristio  bi se za gradnju trajektnih pristaništa na Perni u Općini Orebić i uvali Tajša u Općini Trpanj,
  • trasa ima dodatni potencijal koji nemaju planirane varijante: Općina Trpanj ima interes pretvoriti postojeću trajektnu luku u luku nautičkog turizma.  Ako bi se  nova trajektna luka gradila (prema proširenom prijedlogu ove incijative)  u uvali Tajša,  2 km zapadno od Dube, to bi otvorilo otoku Korčuli i zapadnom dijelu Pelješca alternativni prometni smjer do autoputa A1. Dakle,  Korčula – Perna – Duba – Drvenik – Ravča ( ili skraćeno – KPDDR – da se lakše pamti (Lokacijska dozvola za izgradnju tunela Drvenik – Ravča  koji Vrgorčani uporno zagovaraju (planiran za vrijeme Austrougarske), izdata je prošle godine.  Investicija je vrijedna 750 miljuna kuna.)                                           Realizacija ovakve pomorsko – kopnene prometne veze dodatno bi omogućila razvoj srednjedalmatinskih otoka, poluotoka Pelješca, primorja, zagore i zapadne Hercegovine.

Dakle, nova trasa zaobilaznice imala bi barem 15 komparativnih prednosti u odnosu na do sada razmatrane i planirane dvije varijante.  Sjevernu varijantu orebićke zaobilaznice nitko ne zagovara (nije ni projektirana).  Neki u južnoj varijanti vide priliku da se Orebiću  o državnom trošku izgradi njegova najsjevernija ulica, koja bi brzo rješila prometne probleme.   No, ta ulica više ne bi bila zaobilaznica, jer bi dodirivala izgrađeni dio građevinskog područja naselja. A ne bi bila ni ulica, nego državna cesta koja bi ograničavala spajanja sa sporednim ulicama i pristup orebićkom zaleđu, a pješaci bi je pretrčavali jer na njoj ne bi bilo pješačkih prelaza.  Sjeverna varijanta zaobilaznice je i planirana zbog tih manjkavosti južne varijante.     Samo prava zaobilaznica, a ne ulica, može riješiti prometni kolaps u Orebiću. I sada imamo prometom zagušenu  „ulicu“ koja je državna cesta, a nekad je bila zaobilaznica. Na njoj je u zadnjih 15 godina poginulo 6-tero pješaka. Dakle, ni južna varijanta ne bi bila rješenje niti  brzo rješenje  (nije  ušla u program izgradnje Hrvatskih cesta do 2020. godine) –  iz navedenih razloga. Obje planirane varijante nisu dobro rješenje i ne treba na njih trošiti vrijeme i novac. Nove okolnosti traže nova rješenja.


Južna Dalmacija – posebna prometna cjelina

Povoljna okolnost je evropski program „kohezija i konkurentnost“ koji Hrvatskoj nudi 1 miljardu i 210 miljuna eura bespovratnih sredstava za prometnu infrastrukturu do 2020. godine. (Do kraja 2017. godine je potpisano 19 ugovora  o financiranju, čime je rezervirano 62% raspoloživih sredstava.) Povoljno je i to što su načelnici lokalnih općina,  načelnik grada Korčule i župan DNŽ u ideji nove trase orebičke zaobilaznice prepoznali strateško značenje za razvoj otoka Korčule i zapadnog dijela Pelješca. Povoljna je okolnost da se u strategiji razvoja južne Dalmacije (prihvaćene od EU) DNŽ tretira kao posebna prometna cjelina.

Ovaj prijedlog nove trase (kao prednacrt idejnog rješenja sastavljen od 5 stranica teksta i 14 stranica grafike na orto-foto i topografskoj  podlozi) upućen je Zavodu za prostorno planiranje DNŽ, kao građanska, nestranačka inicijativa.    Dostavljen je i  osobama koje imaju kompentencije u struci i odgovornost u državi. To je prvi korak do njegove realizacije.



Očekuje se da prijedlog nove trase orebićke zaobilaznice  uđe u strateške dokumente lokalnih općina, županije i države. To bi bio drugi korak do njegove realizacije. Nakon toga slijedi izrada idejnog rješenja, potrebnih studija o utjecaju na okoliš, izvedljivosti, isplativosti itd., te geofizička istraživanja na trasi. To bi bio treći korak do njegove realizacije. Zatim slijedi izrada glavnog projekta, rješavanje imovinsko- pravnih odnosa na trasi te elaborat za natječaj u financiranju iz programa „kohezija i konkurentnost“ . To bi bio četvrti korak . Peti korak bi bio izgradnja.

Pelješka cesta i spoj s Pelješkim mostom

Još par opaski o samoj gradnji. Otprilike 25% materijala nastalog iskopom koristilo bi se za betoniranje tunela. Preostali dio materijala koristio bi se za gradnju trajektnog pristaništa na  Perni i trajektnog pristaništa u uvali Tajša zapadno od Dube (ako se to bude gradilo) te za izradu preostalih dijelova trase. Tuneli bi bili jednocjevni. Brzina gradnje iznosi cca 30 m/dan. Sve bi moglo biti završeno za 4 godine. Predložena trasa (od Perne do Krive Doline) bila bi sastavni dio planirane pelješke ceste koja bi Korčulu i Pelješac spajala s pelješkim mostom i ostatkom države – na pravi način. Očekujemo da se koridor pelješke ceste konačno definira i da se ta cesta isprojektira. Kad ako na sad?

I par riječi ohrabrenja za skeptike:

Makar ova ideja nema protivnika, ni u struci ni u politici, neki naši prijatelji ne vjeruju u njeno financiranje. Pametni su, obrazovani, sposobni, poduzetni i dobronamjerni – vrijedni svakog poštovanja, ali malodušni. Nedostatak vjere ne pokreće projekte. Stoga navodim slijedeće.

Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova je dobro ustrojeno i pojednostavnilo je procedure. Radi dobro!  Dubrovačko neretvanska županija uz pomoć tog Ministarstva i Ministarstva mora prometa i infrastrukture uspjela je na   na ovom   području  privesti realizaciji najveći državni projekt – pelješki most. Mnogi nisu vjerovali!  Dakle i ministrica i ministar i župan znaju svoj posao i dobro ga rade. To je povoljna okolnost, jer je zaobilaznica Orebića dio iste priče. Nemamo razloga sumnjati da ti ljudi znaju prepoznati pravo rješenje.

Građanska inicijativa koja promovira ovaj projekt dosta je uporna. To se je pokazalo i u slučaju kad je našim zalaganjem Ministarstvo obrane za SDP-ove  vlade odustalo od odluke da na brdu sv.Ilija iznad Orebića postavi radar. Mnogi nisu vjerovali da će odustati. Ali, uspjeli smo.

Sjetimo se da su Potomjani 1974. godine odlučili graditi tunel Dingač i cestu do mora. To smo i učinili. Selo od par stotina stanovnika  izgradilo je tunel dug 400 m, a koji je do 1979. godine (do izgradnje Marjanskog tunela u Splitu) bio najduži cestovni tunel u Hrvatskoj. Neki to ni sad ne vjeruju.

Vjera u projekt

Sjetimo se i  prognoza o neisplativosti Biokovskog tunela koje su se pokazale kao krive. Prisjetimo se da su Vrgorčani za tunel Drvenik-Ravča ishodili lokacijsku dozvolu. To je državni projekt koji košta 100 miljuna eura. Ušao je u program izgradnje Hrvatskih cesta. Mnogi nisu vjerovali. Bez vjere u projekt nema ni energije za prvi korak. A taj smo već napravili. Nitko ne misli da bi se ovako predložena orebićka zaobilaznica mogla izgraditi istovremeno s Pelješkim mostom (usput, to se ne financira iz istog programa). No, predložena se trasa može unijeti u prostorne planove. Mogu se izraditi potrebne studije i istraživanja, te nacrt idejnog rješenja i bez sredstava iz EU fondova. Imovinsko – pravni odnosi na terenu, a koji su preduvjet za povlačenje sredstava su lako rješivi iz ranije  navedenih razloga. Hrvatske su ceste kadrovski i financijski sposobne izraditi glavni projekt. Uostalom nisu jedine.

Ovaj bi projekt mogao (ukoliko bude prihvaćen) biti spreman za natječaj  daleko prije nego što skeptici predviđaju. Ova će inicijativa učiniti sve što bude mogla da se to i dogodi.

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0