„Tražim keramičara za adaptaciju stana, ako netko zna dobrog i da nije zauzet do ZAUVIK, vičite“.
Ovo je samo jedan od oglasa na koji samo naišli u potrazi za kućnim majstorom. Meštri od zanata danas se traže svijećom, a ako imate sreće i nađete slobodnog, masno ćete ga platiti jer njihove satnice dosežu vrtoglave iznose.
Nedostatak radne snage u Hrvatskoj je eskalirao, a zanatlije su među deset najtraženijih zanimanja u našoj državi. Uvoz radnika je sve veći, a naši meštri bježe vani trbuhom za kruhom jer pojedini smatraju kako nisu dovoljno plaćeni.
Od 1.336 trenutačno slobodnih mjesta u Splitsko-dalmatinskoj županiji na portalu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 115 ih je otvoreno za građevinska i mehaničarska zanimanja. Usprkos primamljivoj plaći, čini se kako su kriterije znatno spustili. Tako u oglasima stoji da radno iskustvo nije neophodno, odnosno da je jedini uvjet zapošljavanja završena srednja škola.
Tako se kao keramičar zaposli vozač, i eto problema.
Lista čekanja
Splićani s meštrima 'muku muče' jer nema majstora koji rješavaju urgentne probleme i neugodne situacije s kojima se svakodnevno suočavaju u svojim stanovima, vikendicama i kućama.
Ne dao Bog da vam se pokvari perilica ili hladnjak, jer osim troška, majstora nema ni za lijek. Isto je i kod 'sitinih radova' poput farbanja vrata ili priključka na kanalizaciju. Majstori stručnjaci jednostavno nemaju vremena za poslove od nekoliko sati jer resurse i vrijeme ulažu na gradnju kuća, zgrada, kanalizacija i slično.
Što znači da su put do sitnih popravaka i brze love otvorili meštrima na 'crnjaka'. No, došlo je takvo vrijeme da i kod njih postoji lista čekanja, a često u sivoj zoni rada naprave više štete nego koristi.
Jedno takvo iskustvo doživjela je Ružica iz Splita.
„Mijenjala sam zidne i podne pločice u kuhinji, jedva sam pronašla keramičara i to na crno. Dva tjedna me zavlačio kako će krenuti s radovima, iako je plaćen unaprijed, radove nisam dočekala. Pukao mi je film i našla sam nove radnike“, započinje Splićanka te navodi da je tek tada uslijedio kaos.
„Prvo su postavili pločice koje su bile šuplje, a prilikom postavljanje neke su djelomično i oštetili. Zidne pločice nisu postavili u kvadraturi koju su trebali pa je problem nastao stolarima koji su montirali kuhinju. Srećom da su uočili grešku pa je na vrijeme sanirana. A pločice 'ofrlje' postavljene i dalje tako stoje jer se do kvalitetnog keramičara očito ne može doći“, ogorčena je Splićanka.
Budućnost je u pločicama?
Da je kvaliteta izvedbe keramičarskih poslova sve lošija smatra i Mate, keramičar iz Imotskog.
„To je zanat koji se uz iskusne meštre treba brusiti godinama, danas ima puno uvozne radne snage koja je lošija od naše što dovodi do nekvalitetne usluge. A s druge strane, štedi se na materijalima, pa se ni posao ne odradi kako treba“, navodi keramičar iz Zagore.
Cijena njegove usluge se kreće od 12 do 25 eura po kvadratu ovisno o vrsti usluge te kvaliteti keramike. Jedan je od rijetkih koji jednaku cijenu drži tijekom cijele godine.
„Posla ima i ljeti i zimi, a ne samo u predsezoni, tako da nije potrebno dizati cijene“, kaže nam Mate te nadodaje da su keramičari izvrsno plaćeni.
No usprkos tome, tvrdi kako je radnu snagu nemoguće pronaći, a popunjeni su i do šest mjeseci unaprijed.
Ipak, Mate vidi budućnost u ovom zanatu te ima poruku za mlade.
„Oni koji vole i žele stvarati vlastitim rukama u tome će i uspjeti“, zaključuje Mate koji je zaplivao u samostalne keramičarske vode.
Previše posla, premalo para
No, nisu svi majstori zadovoljni svojim statusom na tržištu rada. Unatoč tome što je električarima vrijednost porasla, Jakov iz Sinja smatra kako su premalo plaćeni za previše posla i znanja.
„Za posao električara treba ti doslovno znanje veće nego na bilo kojem faxu, a plaća je kao blagajnici na kasi“, govori nam Jakov.
Ipak, kao najveći problem navodi neovlašteni rad, koji ruši cijene i servise.
„Takvi električari rade po zastarjelim sistemima koji funkcioniraju dok nešto ne izgori i dogodi se problem. Kvalitetnu radnu snagu koja je obrazovana i voljna raditi teško je pronaći jer oni koji poznaju posao otišli su iz države za boljim uvjetima.“, navodi električar jedan od problema.
S druge strane, uvozna radna snaga i loša kvaliteta radnika narušavaju struku, jer kako Jakov kaže, svi misle da sve znaju raditi.
„Zadnje nekoliko godina sve više nam pristiže uvozne radne snage Nepalaca, Indijaca, Ukrajinaca, ali najveći problem je što 'svatko ima svog čovika' koji nije električar po struci, nego eto, vidio je kako se to radi pa misli da zna posao. I naravno, napravi više štete“, objašnjava nam.
Tu onda nastupaju električari zlata vrijedni koji za sanaciju štete naplaćuju i do 40% više. No, u njihovoj branši, kao i kod keramičara, cijene su jednake tijekom cijele godine.
„Cijene povisujemo samo ako je u pitanju neka hitna, neplanirana intervencija zbog koje moramo odgoditi već dogovoreni posao, ali u tom slučaju, klijenti se sami nude veću cijenu samo da se popravak odmah riješi“, zaključuje Jakov.
„Taj pitur kod mene više neće doći“
Da je kašnjenje s radovima u Hrvatskoj sve učestalije zbog manjka radnika, svjedoči nam i Splićanka Mirjana koja kaže da je na farbanje stana morala čekati mjesec ipo dana.
„Krajem listopada prošle godine odlučila sam osvježiti stan, prebojiti zidove. Naravno, pitala sam prijatelje imaju li koga za preporučiti. Došla sam do 4 kontakta i sva 4 pitura su mi rekla isto, a to je da ću ih morati čekati oko mjesec ipo do dva. Malo me to šokiralo jer računam završila je sezona, imali su posla početkom proljeća kad su udarno pituravali apartmane, ali sada kad dolazi zima računala sam da i nemaju bas toliko posla, ali eto prevarila sam se“, prepričava nam Mirjana.
Nakon mjesec dana čekanja, dočekala je ličioca koji je svoju uslugu naplatio 3.500 tisuće kuna.
„U tu cijenu je uračunata i pitura od 1.200 kuna koju sam sama kupila jer sam htjela neke sive nijanse pa eto da sama izaberem. Pitur odradio posao, ja zadovoljna“, kazuje nam sugovornica.
No, zadovoljstvo je kratko trajalo.
„Kada je idućeg dana zasjalo sunce na nekim mjestima su se vidjele fleke, kao da je opiturao zid pa išao na nekim mjestima prepraviti. Poludila sam!
Da vi sad dođete kod mene, možda ni ne bi skužili ako nema sunca haha, ali ako bi obratili pozornost vidjeli bi. I rubovi kod lajsni su aljkavo ostavljeni. U svakom slučaju, taj pitur, jedno je sigurno, kod mene više neće doci“, opisala nam je Splićanka svoje nezadovoljstvo.
Rezervacije za farbanje stana potrebne su mjesecima unaprijed
Za rast cijena i vrijeme čekanja, vlasnik obrta TIP TOP za soboslikarsko-ličilačke radove, Petar krivi inflaciju i nedostatak radne snage, a navodi i da su cijene usluga u odnosu na prošle godine porasle i do 40%.
„Inflacija je dovela do porasta cijena najprije građevinskog materijala, a samim time i cijene stambenog prostora po metru kvadratom. Zbog toga smo, mi obrtnici u građevini bili primorani podignuti cijene. Mislim da će cijene i dalje rasti. Cijene ne variraju u sezoni odnosno predsezoni. Ipak, moguć je porast cijena u određenom razdoblju, a evo i razloga: nedovoljno izvođača, odnosno firmi ili pak obrtnika, moguće je da izvođač radova poveća cijenu s obzirom da je potražnja izvođača radova velika, a ponuda mala“, objašnjava nam Petar.
Kada ga krene predsezona, kreću i adaptacije apartmana, jer prvi dojam kojeg turisti zateknu je najbitniji, a i treba skupiti 'zvjezdice' na Bookingu. Iz navedenog razloga, Petar kaže ako želite ofarbati stan, morate se rezervirati i do nekoliko mjeseci unaprijed iako ćete zbog radova biti dekomodirani nekih tjedan dana.
A ako je riječ o većoj adaptaciji ili fasadi, radovi će trajati mjesecima. Zato se mnogi uhvate valjka i misle da je ofarbati zid mačji kašalj.
„Nije istina da 'svatko sebi može obojati stan'. Završetkom srednje škole potrebne su godine iskustva i rada kako bi se svladale razne tehnike i steklo iskustvo zbog prepreka s kojima se svakodnevno susrećemo.
Kvaliteta varira od vrhunskih majstora do jako loših. Kao i u svakom poslu. Potrebna je upornost, volja i želja za radom te je odrađeni posao najbolji pokazatelj kvalitete majstora“, smatra vlasnika obrta TIP TOP.
„Ako građevina stane, sve će stati“
Iako polovica učenika upisuje strukovnu školu za koju nisu zainteresirani već nigdje drugo nisu 'upali', motivi bi im možda mogla biti iznadprosječna primanja.
„Pri upisu u srednju školu jako je bitno da dijete pokaže interes i želju za upisom bilo kojeg zanata. Prednost je što je posao siguran ako osoba ima volju za napretkom, nadalje zarada je iznad prosječna u našoj zemlji. Trebalo bi poraditi na educiranju mladih pred upis srednje škole jer iz dana u dan postajemo svjesniji da je manjak radne snage sve veći problem, posebice u Splitu. Ako građevina stane, sve će stati - općepoznata izjava u ekonomiji“, zaključuje naš sugovornik.
Zlatne ruke stolara
A da interes za upisom u srednje strukovne škole pada, pokazuje i podatak da upisa učenika za smjer Stolar nekoliko godina uopće nije bilo.
„Kvaliteta stolara se godinama, nekoliko godina nitko tu školu nije upisivao pa mladi nisu imali gdje izučiti zanat“, rekao nam je proizvođač stolarije Stipe iz Dugopolja.
Iako je posao zahtjevan i dugotrajan, Stipe smatra da je neprocjenjiv, jer kužina koju on svojim rukama napravi, trajat će dovika – garantira nam.
