[N]apunila sam pedeset i četiri godine. Nekako, prebrzo su mi došle. Čini mi se da sam još jučer išla u školu, a sad već ide moja unuka Naomi. Kad se okrenem unatrag, neke dijelove života bih najradije izbrisala iz sjećanja. Voljela bih da neke ljude nikada nisam srela, i da sam bila manje naivna. Uvijek sam tražila ono lijepo u ljudima, a to ''lijepo'' znalo je biti samo zakamuflirano zlo. Sa svakom godinom radim nekakvu inventuru svojeg života. Svaka je godina dar, svaki trenutak isto tako. Jedan je život, i svi nastojimo da od njega dobijemo što manje boli.
Bedemi oko srca
Da, ne što ljepše trenutke, nego što manje boli. A zna boljeti toliko, da se ponekad pitaš kakva je svrha takvog života? Ako ideš sa srcem u nešto, to isto srce postane nečija tabla za pikado. Ako ideš razumom, razuma nikad dosta, a najmanje ga ima kada nam najviše treba. Nema smisla žaliti, prošlost se ne može promijeniti. Živjela sam onako kako sam znala. Nešto je bilo plod mojeg lošeg izbora, a nešto mi je nametnuto. Imala sam više ružnih trenutaka nego lijepih. A to me je i ojačalo. Natjeralo me je da se okrenem prema samoj sebi, i da ljude ne puštam blizu sebe. Sagradiš bedeme oko srca, i sve lijepo funkcionira. Ono što ti u srcu nije, ne može te ni povrijediti, barem ne okrutno i sa posljedicama. I nikada me nisu mogli iznenaditi grubošću, jer sam je od ljudi očekivala. Ali su me mogli prevariti nježnošću, prijateljstvom, o, i te kako su mogli, i jesu. Od ljudi očekuješ grubost, a nježnost te ostavi bez riječi. I u trenutku kad si spreman pomisliti da još uvijek postoje nježna i draga bića, oni samo skinu masku i pokažu tko su.
Teško je vjerovati ljudima, a kako živjeti bez da ikome vjeruješ? To je nemoguće. Skupila sam puno poraza, neuspjeha, puno suza i besanih noći. Padala sam i ustajala, pa opet tonula u bezdan. Ponekad su mi trebale godine da dođem do površine, a ponekad puno manje. Svaki put kad ustaneš, daješ sebi obećanje kojeg ćeš se pridržavati bez obzira na cijenu. I pridržavam se. Život me je iskalio, i naučio da mogu bez svakog, bez svega, ali ne i bez sebe. Naučiš cijeniti sebe, naučiš voljeti sebe, i naučiš postaviti granicu koju nitko ne može prijeći. Naučiš i doći, ali i otići. Naučiš se opraštanju, ali iz svega iziđeš sa ponosom. Jer ponos je važan. Ako su te gazili, nećeš dozvoliti da te opet gaze. Paziš na sebe, jer nitko drugi neće. Čuvaš se novih razočarenja, jer si ih imala dovoljno. I raduješ se malim stvarima.
Prihvati što ne možeš promijeniti
Tražiš ljepotu života, a nje ima na svakom koraku. I naučiš ne tugovati, već prihvatiti ono što se ne može promijeniti. Skidaš sa sebe sve terete, jer je život previše dragocjen da bi se zamarala nebitnim ljudima, stvarima i situacijama. Lomili su me, ali me slomili nisu. Ondje gdje sam se zalijepila, tu sam i najčvršća. I nastojim dati više nego dobijem, a sa mrvicama se nikada ne bih zadovoljila.
Lažna dobrota, umišljenost, laži, prijevare, manipulacije… tome mjesta kod mene nema. Odanost, prijateljstvo, korektnost, dobrota, iskrenost, uvijek su dobrodošli. Da, postala sam izbirljiva. Čak se i otpad sortira, a kamoli neće ljudi koje puštaš u život. Neki sami izaberu kantu kojoj pripadaju, a neke sami stavimo ondje gdje im je mjesto. Većina otpada se može reciklirati, ali ne i neki ljudi.
A što bi život bio bez grešaka, bez suza i boli? Kako bi znali cijeniti lijepo, ako nismo prošli ono ružno? Ako nisi plakala, ne znaš ni vrijednost suza. I cijela životna filozofija se svodi na to da ne radiš ono što ne želiš da netko tebi radi. Mir u duši i čista savjest su mi najbitniji, a oboje imam.
I… nećete me iznenaditi grubošću, ali bih voljela da me netko iznenadi dobrotom.
