Nikica Radonić odlazi u Francusku po naslov europskog prvaka: “Vjerujem u sebe i nadam se da ću donijeti pojas u Vrgorac”

Radonić je na posljednjem WAKO svjetskom prvenstvu u Budimpešti osvojio srebrnu medalju u full contactu u kategoriji do 81 kilograma, a ove subote pokušat će se domaći naslova europskog prvaka

 


21- godišnji Vrgorčanin Nikica Radonić ove subote u francuskom Yvetotu bori se za WAKO Pro naslov prvaka Europe u full contactu.

Protivnik u meču za upražnjeni naslov u kategoriji do 81.4 kilograma bit će mu domaći predstavnik Brice Duval.

Radonić je na posljednjem WAKO svjetskom prvenstvu u Budimpešti osvojio srebrnu medalju u full contactu u kategoriji do 81 kilograma. Nikica kondicijske pripreme radi u Vrgoracu, a u Splitu odrađuje sparing i tehničke treninge. Najviše radi s trenerima Davorom Jurićem i Zvonkom Giljanovićem iz Boksačkog kluba Split.

Uoči odlaska u Francusku, u Boksačkom klubu Split razgovarali smo s mladim i talentiranim hrvatskim borcem.


Kad si počeo trenirati boks i kickboxing i zašto si se počeo s time baviti?

– Počeo sam trenirati kickboks 2007. godine u klubu sv. Jure Vrgorac. Aktivno se bavim od 2013. godine, natjecanja i borbe. U 2014. godini sam uključio i boks i od tada sam aktivan i u boksu i kickboxingu.



Koja je glavna razlika između ta dva sporta? Je li se uopće može govoriti što je lakše, a što teže?

– Pa, oboje je teško. Stručnjaci tvrde da je boks teži i zahtjevniji od kickboksa. Ja sam probao boks čisto da usavršim ručnu tehniku za kickboxing i tako sam nastavio ići u borbe u oba sporta. Planiram za sada oboje.

 Je li smatraš da ti je znanje u boksu doprinijelo uspjesima u kickboksu?

– Naravno da je, dosta.

U kojem klubu treniraš?

– Kickboks sam u klubu sv. Jure Vrgorac a boks za boksački klub Split.

 Koliko često jedno, koliko drugo?

– Uglavnom dva puta dnevno imam treninge a nedjelja mi je za odmor.

 Tvoja borilačka karijera vezana je uz određene ljude. Koji su to ljudi?

– Tako je. Većina znate što se dogodilo s pokojnim trenerom Davorom Jovićem. On je jako utjecao na mene i sve što sam napravio. Jako mi nedostaje, bio je izvrstan terener, veliki čovjek.

 Je li on bio od početka s tobom? Koliko je utjecao na tebe?

– Da, od početka. Bio mi je kao drugi otac, moj uzor. Stalno smo bili zajedno, provodili treninge, sva putovanja zajedno. I to se dogodilo,  a imali smo velike planove ali ja ću nastaviti održati naša obećanja koja smo zacrtali.

 A to su?

– Osvojiti europski naslov i ako Bog da kvalificirati se na Olimpijadu u boksu 2020. godine.

 Koliko je to realno? Imaš li kakvih rezultata do sada u boksu?

– Bio sam drugi na kadetskom prvenstvu u Hrvatskoj. Onda sam prešao u seniore prvu godinu. Osvojio sam treće mjesto, trebao sam prekinuti borbu jer mi je pukla arkada, nisam mogao nastaviti natjecanje. Iza ovoga se više planiram posvetiti boksu.

Koje si najveće uspjehe postigao u kickboksu?

– Osvojio sam 2015. Svjetski kup u Mađarskoj. I 2016. sam osvojio Svjetski kup.

Kad si ga prvi put osvojio kako si se osjećao? Jesi to bilo očekivao, priželjkivao?

– Bio sam spreman i vjerovao sam u sebe. Svi su se iznenadili na moj uspjeh pošto sam iz malog grada, tako doći do takvog cilja. Prošle godine u studenom sam bio drugi na svjetskom prvenstvu u kickboksu. To mi je do sada najveći uspjeh u karijeri.

Koja je to kategorija, što to konkretno znači biti viceprvak svijeta?

– Ja se borim u poluteškoj kategoriji, do 81 kilogram. Zaista je bila velika konkurencija.

 Je li tu igraju ulogu i godine?

– Godine i kilaža. Seniori su od 19-te sve do 40-te.

Koja je po tebi država predvodnik kickboxinga?

– Rusija. Svjetska je velesila u kickboksu.

 Kako Dalmacija i Hrvatska kotiraju? Raste li broj ljudi u tom sportu.

– Mislim da smo u zadnjih par godina dosta napredovali što se tiče kickboksa i pripadamo samom vrhu što se tiče toga sporta.

 Kako to tumačiš? Zašto se netko odluči trenirati? Je li da se može obraniti na ulici ili je neki drugi motiv?

– Nije, totalno je drukčije. Ljudi misle da se mi volimo potući. Ali mi smo totalno drukčiji. Mirniji smo od drugih. Ispušemo se na treningu. Imamo taj svoj ventil gdje se ispušemo i uopće nam nije do nasilja.

 Svi u Splitu ističu probleme sparing partnera. Imaš li ti taj problem?

– Da, tako je. Uglavnom sad sam se pripremao u Čapljini, ima solidnih sparing partnera i u Splitu sam išao par puta. Ali uvijek je problem naći ih. Treba dalje putovati da se nađe neki.

 Kako ti je izgledala zadnja priprema za Svjetsko prvenstvo? Koliko su intezivnije pripreme?

– Zadnja dva mjeseca se konstantno trenira, pod velikim pritiskom. Treba skidati dosta kilograma. Malo me iscrpilo. Ali ostvario sam odličan uspjeh i nadam se, ako Bog da, da će ići sve po planu kako smo se dogovorili.

 Europsku titulu nemaš? Izazivač si?

– Da.

 S aktualnim prvakom. Što znaš o njemu?

– Francuz je, bit će domaćin. Ima 28 godina, ista je kilaža kao i ja i ima dosta iskustva. Ima i neke pojaseve po drugim organizacijama . Ali ja vjerujem u sebe i nadam se da ću donijeti pojas u svoj grad.

 Kako tumačiš da kickboxing još nije olimpijski sport?

– Ne znam hoće li do toga doći ikada. A smatram da bi trebao biti olimpijski sport.

 Koliko su česte ozljede i koliko si ti imao problema sa ozljedama?

– Nije da sam imao neke teške povrede, većinom uganuće stopala. Nema nekih težih ozljeda. To mi je za sada super.

 Koji su ti planovi za 2018.?

– Planovi za ovu godinu su osvojiti ovo u subotu ako Bog da, i onda se pripremati za prvenstvo Hrvatske u klasičnom boksu 24.05. Nakon toga je prvenstvo u kickboksu. Za sada mi je to u planu a iza u Francusku gdje sam jedan od kandidata za europsko prvenstvo u boksu. Ne znam hoću li stići sve to uskladiti, hoće li biti ozljeda, vidjet ćemo.

 Kako kombiniraš svoje druge obveze uz ove sportske? Ili si se iključivo posvetio sportu?

– Posvetio sam se sportu i ulažem puno truda u to. I dalje se namjeravam baviti time.

 Poruka za mlade ljude koji možda razmišljaju da ili ne ići u nekom tvom smjeru?

-Svakome bih poručio da se bave ovime. Stvarno su vrhunski sportovi i boks i kickbox. A što se tiče natjecanja, ne bih preporučio svakome jer stvarno treba puno truda i odricanja.

 

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0