Izložba Nike Petković otvara se u petak 25. ožujka s početkom u 19 sati u Galeriji MKC / Dom mladih. U svom radu Tok umjetnica polazi od percepcije i bilježenja svakodnevnih životnih situacija jednog postindustrijskog grada objektivom fotografske i video kamere, gradeći otvoreni koncept esejističkog izlaganja u formi galerijske instalacije.
Iz pozicije naizgled nepristranog promatrača umjetnica nastoji uokviriti prostor i vrijeme jednog inertnog grada i istražiti dinamiku između čovjeka i okoline. Predmet vizualnog narativa je neidentificirani prostor grada u kojem je moguće prepoznati karakteristike postindustrijske tranzicije. Namjera je prikazati stanje grada čiji prefiks post u epitetu postindustrijski ne nudi obećanje prosperitetne i razvijene sadašnjosti na temeljima industrijske prošlosti nego, naprotiv, ostavlja gorku opomenu na činjenicu da ta budućnost nikada nije stigla, a ako je nekada i bila moguća, izgubljena je još u prošlosti.
Nika Petković stavlja u odnos dva različita i istovremeno bliska medija - statičnu i pokretnu sliku, suprotstavljajući time trenutak i trajanje, prošlost i sadašnjost, kretanje i nepokretnost, sugerirajući aktualni tok grada koji se kako kaže umjetnica, “pretvorio u svakodnevnu čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja."
Tekst izložbe - Tok, foto-video esej (2020. - 2022.) tri fotografije u lightboxima i sedam video projekcija.
Industrijski gradovi sudbinski su vezani uz ekonomske cikluse svojih proizvoda i industrijskih grana. Nakon gašenja postrojenja i njihove selidbe u proizvodno jeftinije krajeve, često su prepušteni sami sebi i vjerovanju da ih potencijal vlastite samoregeneracije može spasiti. Osim manjka novca na računima, ponekad im nedostaju i planovi za budućnost, što otežava njihovu preobrazbu. Traženje promjena i raščišćavanja kako bi se spremno dočekao novi početak u osnovi je "utopijski impuls grada ili zahtjev za svojom idealnom slikom," koji danas "u doba turističke reprodukcije, progresivno slabi" (Groys, Art Power, 2008., p. 102). Jednostavnija mobilnost stanovnika među gradovima radikalno je promijenila naš odnos prema njima kao i njih same. Utopijski karakter grada danas polako nestaje, kao i budućnost kao mjesto utopije.
Nika Petković u svom radu Tok polazi od percepcije i bilježenja svakodnevnih životnih situacija jednog postindustrijskog grada objektivom fotografske i video kamere, gradeći otvoreni koncept esejističkog izlaganja u formi galerijske instalacije. Ne identificirajući točno grad po imenu i prezimenu, umjetnica adresira svoj rad na sve one gradove koji su prerasli industrijsku fazu razvoja i našli se u nestabilnom vremenu tranzicije.
Fragmentarna vizualna struktura ističe postupak izdvajanja malih vremensko prostornih isiječaka, situacija koje čine istinski život grada. Prizori otkrivaju postindustrijski krajolik, ostatke nekad razvijene tehnološke mreže koja i danas presijeca strukturu grada i njegove osnovne gradske funkcije stanovanja, prijevoza, odmora. Uočavamo radna postrojenja u pozadini, zaboravljena brda materijala, napuštene objekte, za gradski pejzaž neobičan teretni transport…
U tim se slikama gradskog života ne događa puno, ali nas ipak iznenađuje izostanak gradske dinamike. Čak je kretanje vozila i pješaka sporo, gotovo dirigirano. Odraz su stvarne gradske učmale i inertne sadašnjosti. Kako sugerira naslov izložbe, riječ je o bilježenju aktualnog toka grada, koji mada u sebi sadrži ideju kretanja zapravo zrači statičnošću, "sugerirajući nam," kaže umjetnica, "kako se pretvorio u svakodnevnu čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja."
Takvom doživljaju cjeline doprinosi i video slika tretirana na način proširene fotografije. Korištenjem statične kamere, s montažom svedenom na malobrojne rezove determinirane kretanjem osoba koje ulaze ili napuštaju kadar, video prizori izgledaju poput lagano pokrenutih fotografskih zapisa. Paralelnom upotrebom dva medija, čija je temeljna različitost u fokusiranju na trenutak odnosno na vremensko trajanje, umjetnica postiže napetost između ideje kretanja i u njoj umrtvljene statičnosti, skrivenog osjećaja nepokretnosti.
Snimljeni materijal nastaje naizgled iz pozicije nepristranog promatrača čiji je cilj dokumentiranje grada, no zapravo je posrijedi suptilan rukopis umjetnice koji se oslanja na snagu "nevidljivog," skrivenog u tenziji između objektivnosti dokumenta i subjektivnog autorskog govora i refleksija, što na koncu i definira esejistički pristup, koji objašnjava Biemann “nema za cilj dokumentiranje stvarnosti nego organiziranje kompleksnosti" (Stuff It! The Video Essay in the Digital Age, 2004., p. 83), posjedujući i snagu društvene kritike.
Nika Petković govori o postindustrijskom gradu koji ne traži preobrazbu u vidu obnove i arhitektonske revitalizacije napuštenih industrijskih zdanja. Gašenjem proizvodnje nestaju i migracije stanovništva koje predstavljaju pravu energiju grada. Protočnost stanovništva čini bit grada dok je zatvorenost svojstvo u suprotnosti s njegovim razvojem, problem koji spriječava njegovu prirodnu mogućnost rasta. Slici grada nedostaje dinamika kretanja, kao uostalom i glasni akustički elementi svedeni na tihi atmosferski zvuk. Taj izostanak zvuka očekivanog za gradsku vrevu širi ozračje tuge; kao da je odgovor samih stanovnika na sadašnje prilike koje šutljivo prihvaćaju prilagođavajući se stvarnosti, a u čekanju na neku novu, sjajniju, utopijsku sliku budućnosti.
Biografija
Nika Petković (rođ. 1992.) završila je preddiplomski studij Vizualnih umjetnosti, kazališta i glazbe te diplomski studij Filma, televizije i multimedijalne produkcije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni, u Italiji. U svojoj umjetničkoj praksi koristi fotografiju, arhiv, found-footage materijal i video pokazujući interes za istraživanje odnosa između pokretne i fotografske slike. Radila je kao istraživačica na nekoliko umjetničkih projekata i filmova, surađujući s filmskim arhivima, kinotekama, televizijama te produkcijskim kućama (Cineteca di Bologna, Archivio Nazionale del film di famiglia – Home Movies, MAST, RAI Televizija, Restart). Osim filmske umjetnosti njeno područje interesa posebno je fokusirano na fotografiju. Izlagala je na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2019. živi i radi u Zagrebu.
