Tijekom prosinca najviše se družimo oko stola. Zajednički doručci, svečani obiteljski ručkovi, večere s prijateljima... Stol postaje centralno mjesto okupljanja i središte društvenog života. Bogatu blagdansku trpezu, koju domaćice danima prije Božića pripremaju najčešće čine razna jela među kojima francuska salata, razna pečenja, pašticada i kao šećer na kraju više vrsta kolača.
Tim povodom odlučili smo porazgovarati s profesoricom kineziologije iz Splita, Andrijanom Perković. Mnoge dame već poznaju Andrijanu, majku četvero djece, koja na svojim društvenim mrežama (Facebook, Instagram i YouTube) nesebično dijeli savjete svojoj publici. Kroz svoj privatni i poslovni put naša sugovornica prepoznala je moć vježbanja i njezin utjecaj na fizičko, emocionalno i mentalno zdravlje.
Autorica je knjige 'Fit i zadovoljna nakon 40-e' koja je izvrstan vodič svim generacijama, a posebice ženama nakon 40 godina - razdoblje velikih promjena u našem tijelu!
Intenzivno je proučavala oporavak žene nakon trudnoće i vraćanje snage trupa, osobito trbušnih mišića. S posebnom pažnjom je proučavala tzv. dijastazu trbuha, odnosno razdvojenost trbušnih mišića, koja je učestala pojava nakon trudnoće.
Andrijana nam otkriva kako je njezina strast prema zdravom načinu života i vježbanju proizašla iz osobnog iskustva, je li uredu imati grizodušje zbog hrane, svoje stajalište prema brojci na vagi, ali je i uputila motivacijsku poruku svim čitateljima portala Dalmacija Danas za 2024. godinu.
U blagdansko vrijeme stolovi su prepuni zasitne, visokokalorične, masne, slane i izrazito slatke hrane. S obzirom na to da je riječ o o izrazito stresnom razdoblju kupovine, čišćenja, priprema ili pak stresa na poslu koje na posljetku može rezultirati poteškoćama, a kao posljedicu ima smirivanje i tješenje s pomoću hrane. Kako održavati balans?
- Blagdani su period kada svi osjećamo da trebamo okupit svoju obitelj. Trenutci idile u kojima trebamo svi zajedno sjedit za stolom, a to nam stvara stres. Međutim, ono što se krije u pozadini su najčešće neiscijeljene traume ljudi koje vuku još iz djetinjstva kada smo očekivali u nekim trenutcima da nas netko čuje, sasluša ili da nam da podršku koju nismo dobili. Jednostavno, to se osjeća kroz ovakve trenutke kada ljudi osjećaju potrebu da to izgleda idilično i tako kao da rješavaju to što se godinama potiskivalo kroz godine. Blagdani bi prije svega trebali biti trenutci kada trebamo proniknut duboko u sebe, poradit na sebi kao osobi, na svom srcu analizirajući kako se možemo popravit u svakom smislu. Kakvi smo mi kao osobe, a prvenstveno kakvi smo prema sebi, a onda i prema drugima. To b trebali biti trenutci kada se približavamo istinskim vrijednostima.
I kad pogledate s aspekta vjere na blagdan, onda ne zahtijeva nikakav posebno obilje. Jer najveće obilje je kad obitelj razgovara, kad se otvorene neke teme, a ne kada se napravi dvadeset vrsta kolača, fotografira za društvene mreže, a nitko s nikim ne priča. Postoje teme o kojima se godinama ne priča ili pak postoji bol između ljudi, ali u tim danima se kroz obilje to nastoji zamaskirati. Blagdani bi trebali biti dominantno bez stresa, vrijeme kada trebamo oprostit jedni drugima, kada treba načeti teme koje dugo nisu načete, oprostiti, zagrlit osobu s kojom nismo dugo pričali - na tome bi trebali raditi u blagdanima, a ne na izobilju u materijalnom smislu.
Treba li se odreći uživanja u hrani?
- Gotovo svima se događa prejedanje. Samo što ljudi koji imaju problema s emotivnim prejedanjem, oni ga imaju to tijekom cijele godine. Samo što se to ne vidi. Postoje brojni ljudi koji kad dođu u svoj dom, primjerice s posla nakon što nisu riješili neke situacije ili nisu znali odgovorit nekome, to rješavaju utjehom - prejedanjem. Mnogi se dižu i ponoći jedu kekse, čokolade; visokokaloričnu hranu koja im daje prividnu utjehu. To se kroz blagdane samo dodatno manifestira jer se ljudi više druže pa možemo vidjet loše navike među članovima obitelj ili prijateljima.
Osoba koja je stekla dobre životne navike i u svoj život ubacila trening, rad na sebi, smanjivanju stresa, na kompletno nekim segmentima i sada je u miru sama sa sobom, zna da je u tim trenutcima normalno pojesti određenu hranu, a pritom se vratit u rutinu. Apsolutno je normalno pojesti, družiti se i ne biti izolirana osoba vezano za prehranu u tim danima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iza Vas su godine rada. Imate li nekad grizodušje i žaljenje zbog hrane? Kako prevladati taj, nazovimo ga, sindrom?
- Normalno je da nam se u životu događa da smo povrijeđeni, ne mora to bit nužno vezano uz hranu, nego uz općenite svakodnevne događaje. Život nije linearna crta. Postoje životni trenutci kada doživimo bol ili spoznamo da nismo dobro reagirali i(li) postupili, iz čega bismo trebali nešto naučiti. Tako isto je i s hranom.
Grizodušje je normalan osjećaj. I sama imam takve momente kada nastupaju prvenstveno loše reakcije mog tijela koje prepoznajem. U smislu bola u želudcu, migrena, nadutosti; koje osobno ja mogu prepoznati na svom tijelu i to mi je dovoljan pokazatelj da toga želim što manje svom tijelu i organima. Druga je stvar kada se ljudi konstantno prejedaju i imaju grižnju savjesti. TO je poremećaj kojeg moraju uz pomoć stručne osobe riješiti. Jako je bitno u životu, pa tako i za poremećen odnos prema prehrani, postati svjestan toga. Kao i postati svjestan da to nije normalno ako nam se mjesecima i godinama ponavljaju isti problemi koji rezultiraju nezadovoljstvom.
Pa čak i ako nam je cijela rodbina u tim istim obrascima, ako su pretili i svi imaju primjerice šećer u krvi, pa se provlači generacijama. U tom slučaju, moramo postati svjesni da mi promjenom svojih navika i životnog stila možemo bit osoba koja će prekinuti taj loš niz u obitelji, a pri tome biti uzor mlađim naraštajima u tome kako se hrani, živi i ostvaruju životne navike. Ako se niz ponavlja nevezano za blagdane, kroz godine i godine, moramo postati svjesni i vjerovati da mi to možemo. Svatko od nas može bit osoba koja će stariti vitalnije, a ne mora biti bolesna, debela i nefunkcionalna.
Najprije trebamo vjerovati, a potom pogledati koji su to ljudi koji bi nas mogli educirati. Kroz svoj program ja nudim mentorstvo gdje razgovaram s ljudima, primjerice dajem odgovore na to zašto ljudima nešto što jednu ne stvara osjećaj sitosti nego ih traži još takve hrane, zašto nemaju snage na treningu, zašto ne ostvaruju rezultate.... Mentor je najprije podrška koja će pomoći osobi da postane svjesna u čemu griješi da bi mijenjala svoje navike i onda kad dođu rezultati osoba više nema prepreka. Periodično će se opet pojaviti prejedanje, ali reakcija našeg tijela će biti dovoljna da nam ukaže da želimo imati toga što manje.
Mnogima je frustrirajuće stati na vagu. Kakvo je vaše gledanje na kilograme kao brojku?
I sama sam bila osoba vezana za broju na vagi, a mislim da su i mnoge žene. Međutim, učeći od čega je sastavljeno naše tijelo možemo shvatit da osim što postoje masne naslage, postoji i mišićna masa. Isto tako tijelo može povećati kilažu tako da veže tekućinu u ovisnosti jesmo li jeli slanije ili više ugljikohidrata pa se vežu molekulu vode...
Brojka na vagi kao takva nije pokazatelj naše tjelesne kompozicije jer osoba koja ima viši udio mišićne mase, može naizgled izgledati puno mršavije jer su mišići teži na vagi. Tako da ponekad težimo idealnoj težini, smanjujemo kile i onda kad smanjimo vidimo da to nije to. Zašto? Jer oblik tijelu daju mišići, a mišići se grade dobrim treninzima i hranjenjem, a ne izgladnjivanjem. Itekako je bitno periodično se mjeriti da se ne bi dogodilo da se opustimo pa odakle se nakupilo 20-30 kilograma viška. U tom smislu da, ali sama po sebi može itekako varirati pogotovo u ženskom organizmu koji ima menstrualni ciklus i tijekom ciklusa ta brojka može varirati ovisno o odnosu progesterona i estrogena i ostalih hormona koji se tijekom ciklusa mijenjaju.
Da bi se dobio jedan kilogram masnih naslaga potrebno je unijeti višak od sedam i pol tisuća kalorija. Dakle, kada bismo svaki dan unosili i 500 kalorija više potrebno je 15-ak dana da se zalijepi jedan kilogram masnih naslaga. Sve se računa; iz dana u dan, kroz tjedan, mjesec sve se zbraja i oduzima.
Ništa se ne događa preko noći, niti jedan obrok nam neće spasiti tjelesnu težinu niti ju narušiti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zbog čega se u svom radu obraćate populaciji 40+?
To je jedan specifičan period.iza 30-ih. Osobno sam, prvi put doživjela konkretne fiziološke i vanjske promjene, bez obzira na to što sam živjela kao prije. Vidjela sam da su se pojavili određeni simptomi. Nitko o tome nije pričao. Završila sam fakultet prije 20 godina i nitko nije spominjao da će doći do promjena, da trebamo neke stvari promijeniti općenito nije se objašnjavalo što se sa ženskim tijelom događa. U tom periodu su se pojavile ginekološki i metabolički problemi zajedno i vidjela sam nešto što je prije davalo rezultate više ne daje. Vidjela sam da imam žudnju za određenom hranom, da se ne mogu kontrolirat, da se pojavljuju promjene raspoloženja itd...
To je period kada žena najčešće osnuje već obitelj, ima djecu i nalazi se u raspelu između supruga, djece i roditelja koji su još živući, ali su ostarjeli i trebaju pomoć. Žena se također nosi s promjenama koje nitko ne uvažava i dalje se od nje očekuje rad oko djece i roditelja i to je uistinu jako teško. Zato se u svom radu obraćam 40-godišnjakinjama da znaju da se u tom periodu takozvanog pred klimaksa ili predmenopauze javlja otprilike 100 različitih simptoma. Moraju znat da ako žele popravit svoje metaboličko stanje i vanjski izgled, jer se masne naslage počnu deponirati na područje trbuha i to baš izraženo u kratkom periodu, da je vrijeme za promjenu prehrambenog pristupa i trening, a ako ga nisu imale da moraju krenuti trenirati minimalno dvaput tjedno kako bi održavale mišićnu masu koja propada i svoj metabolizam digne na višu razinu. Ako ne poduzmu 40-ima nešto simptoma će biti sve više; bolovi, depresija, anksioznost i drugi poremećajima. Moja je želja da žena u 40-ima shvati da može postati bolja verzija sebe i da može doći u najbolji formu života. Puno je lakše krenuti u balansiranje hormona i dobit želju za životom i energičnost.
Mentalna prepreka (što će drugi reći)
- Kada ćemo promijeniti nešto u svom životu teško da ćemo naići na ikakvo odobravanje i razumijevanje bliže okoline. Što prije to shvatimo, to je bolje. Ono što mi želimo za sebe i intuitivno osjećamo to drugi ljudi ne osjećaju. Naše ambicije i ciljeve dijelit s drugima je nemoguća misija jer nas oni ne razumiju, a najčešće i ne podržavaju. Oslobodi se misli što će drugi reći je jedan od načina da smo korak bliže cilju. I kad dođemo do rezultata upravo svi oni što su se čudili i odgovarali nas od našeg puta, upravo oni će doći i pitati nas kako smo to uspjeli. Moramo razumjeti da oni to uglavnom ne rade iz nikakve zlobe nego samo jer nemaju iste ambicije kao i mi i ne razumiju. Ali itekako ćemo im bit uzor ako dođemo do rezultata.
Možete li nam kazati vaše viđenje izjave krećem od ponedjeljka odnosno od Nove godine?
- To je nešto na čemu mnogi padaju jer promjena navika traži jako puno rada. Sve ono što imamo u svojoj rutini, od kako se ujutro ustanemo, sve radnje su stečene i ukorijenjene u naš mozak jer ih radimo jako gotovo automatizirano. Nismo svjesni da bismo promijenili neke navike trebamo ustajat i pokušat stvari napravit na drugačiji način. Ako smo odlučili da idemo na trening, unatoč tomu što smo prije imali izliku kiša je, puše, itd., kao i unutarnjem glasu koji nas odvraća u sigurnu zonu, ipak otići na trening. Ako se to dogodi dovoljno puta onda će to ući u naviku i postat dio života. Dakle, najveća je zabluda da ćemo se promijeniti određenog datuma ili na početku tjedna, bit ćemo potpuno ista osoba. Zato treba na promjeni navika radit konstantno i mijenjati malo po malo jednu naviku.
U videozapisu donosimo motivacijsku poruka za 2024. godinu prof. kineziologinje Andrijane Perković za portal Dalmacija Danas.
