Nema tomu tako ni davno. Ljeto 2012. Kolovoz. Uzvratna utakmica trećeg pretkola Europske lige. Stadion Giuseppe Meazza, 44 000 gledatelja na tribinama. Hajduk igra protiv milanskog giganta uzvratni susret nakon poraza na Poljudu od 0-3. U sastavu Intera top igrači, na vratima Hadnanović, zatim Samuel, Zanetti, Cambiaso, Milito, Sneijder, Coutinho i ostali.
Hajduk u sastavu: Blažević, Vršajević, Maloča (Jonjić), Milović, Jozinović, Oremuš, Andrijašević (Caktaš), Radošević, Milić, Vuković (Luštica), Vukušić. Trener Mišo Krstičević. Na San Siru 3 500 Torcidaša. Glasni su, navijaju.
Utakmica se zahuktala kada je u šesnaestercu Intera srušen Vuković. Penal za Hajduk. Vukušić puca, šalje Hadnanovića desno, loptu prizemno u njegov lijevi kut.
0-1. Igrala se 22. minuta. Ludnica.
Hajduk odličan, senzacionalan, spektakularan. Stvara prilike, igra, igra nogomet. Gogi Blažević brani kao Gigi Buffon. Ali brani i Hadnanović. Počinje drugo poluvrijeme, 58. minuta, brza kontra Hajduka, loptu na rubu 16 metara prima Giga Vuković, volej u suprotne rašlje. Kakva golčina! Jedan od najljepših golova Hajduka koje smo ikad vidjeli. Inter zatvara utakmicu, boje se trećeg pogotka. Vukušić ima šansu života u 79. minuti... Zamalo pogodak.
Nema trećeg gola za Hajduk. Kraj. Hajduk se u velikom stilu oprašta od Europe gledajući velebni stadion. Žele zapamtiti gdje su bili, kako su igrali, kako su dobili veliki Inter 2-0. U njihovom dvorištu. Nije tako davno bilo kad je Hajduk igrao nogomet. Pravi, europski, pobjednički. I razbio Inter na Giuseppe Meazza stadionu.
