"Muhara, muhara, u šumici stoji,
marljivo točkice na šeširu broji.
Ne dirajte molim vas, haljinicu moju,
najnoviji model po jesenskom kroju.
Svatko me poznaje sa sličica iz knjiga,
a što nisam jestiva nije moja briga.
Zato molim ne dirajte haljinicu moju,
najnoviji model po jesenskom kroju."
Ne uče djeca uzalud već u vrtiću pjesmicu Molba gljive muhare, ipak je riječ o gljivi koja je otrovna i nije naodmet znati da je bolje - ne dirati je.
I kod nas, u Hrvatskoj, postoje gljive koje su opasne za ljude. Zato je važno kada se jednom zaputite u šumu i odlučite ubrati koju gljivu, paziti da to ne budu upravo te otrovne. Možda je bolje vratiti se kući praznih ruku, negoli s plodovima koji vas mogu stajati zdravlja, ako ne i života.
Razgovarali smo s Predragom Grubišićem iz riječke udruge gljivara "Ožujka". Pojasnio nam je koje su gljive opasne.
"Najotrovnije su zelena pupavka, panterova muhara i muhara. Muhara je, to svako dijete zna, crvena sa bijelim točkicama. Zelena pupavka je, kao što i sama riječ kaže, zelena. Ima još neke karakteristike po kojima se prepoznaje - to je ovoj, vjenčić, zelena boja, dok je mlada raste iz jaja. Tako se kaže, ali to nije zapravo jaje. Panterova muhara isto ima ovoj i vjenčić, ali i bijele točkice. Početnici moraju paziti, ide se metodom isključivanja", kazao nam je sugovornik.
Također ima gljiva koje su zaštićene, poput gljive maglen. Treba naglasiti i da nije dozvoljeno ubrati baš koliko vas je volja gljiva. Tako je primjerice pravilnikom o zaštiti prirode dozvoljeno iz šume donijeti kući tri kilograma dnevno po osobi.
"U priobalju i na otocima ima šuma, ali je riječ uglavnom o hrastovim šumama. Tamo se mogu naći hajdinski vrganji, lisičice i druge stvari. Muhara nije raširena u Dalmaciji, možda je ima ispod Dinare", kaže nam sugovornik.
Posljedice konzumiranja otrovnih gljiva mogu biti kobne. Problem je u tome što se simptomi pokažu tek nakon nekoliko sati, ili čak dana. A do tada otrov "odradi" svoje.
"Pomoći ima, neće svatko umrijeti, ali se može dogoditi da čovjek mora presađivati jetru. Znakovi trovanja se znaju javiti nakon jedan ili više dana. Ljudi prežive, ali zašto biti deset dana u bolnici, u mukama i u neizvjesnosti hoćete li preživjeti ili nećete.
Simptomi su kao i kod ostalih trovanja - mučnina, proljev, povraćanje, temperatura, bolovi u želudcu. To su osnovni simptomi, kod zelene pupavke se simptomi javljaju nakon jednog do dva dana, a do tada je ona već napala jetru, ne ona nego otrovi koji su u njoj i koji se ne mogu ukloniti nikakvom termičkom obradom. Dolazimo u bolnicu gdje će nam ispumpavati želudac, dati infuziju,... Ali zašto bi riskirali? Samo treba obratiti pažnju i brati one plodove za koje smo sigurni da nisu otrovni", kaže nam za kraj sugovornik.
