Znate li da se po Hrvatskoj vozimo na 7,3 tisuća kilometara državnih cesta? To su one glavne prometnice poput DC1 ('stara' cesta Split – Zagreb) ili DC8, Jadranske magistrale, plus nešto manje od tisuću i pol kilometara autocesta... No, ono što mnogi ne znaju jest da Hrvatska skriva i još jednu mrežu dugačku više od šest tisuća kilometara, a u njoj se nalaze šumske protupožarne prometnice.
Upravo dok prolazimo tim prosjecima s elementima šumske ceste, doznajemo od naših sugovornika iz HŠ-a kako je samo u ovoj, 2025. godini planirano održavanje tih protupožarnih šumskih cesta u duljini od 1.130 kilometara, a po potrebi i više od toga...
- Nažalost, protupožarne prometnice same po sebi ne mogu spriječiti požar, one služe u prvom redu za komunikaciju i prolaz vatrogasnih vozila - kazuju nam stručnjaci Hrvatskih šuma, dodajući kako je na našim najugroženijim područjima i sama vegetacija ‘sklonija’ zapaljenju te kako požari najčešće nastaju na zapuštenim poljoprivrednim površinama odakle se šire na šumu.
- Požari su opasnost za sve nas, i prirodu oko nas, te su briga cijeloga društva. Dokazano je kako oni uglavnom nastaju na zapuštenim poljoprivrednim površinama, a ponekad je dovoljno samo pokositi suhu travu kako bi ih se izbjeglo. Kao posljedica ljudskog nemara i (ne)djelovanja stradaju šume, još jedan važan dio ruralnog prostora i stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Poseban problem predstavljaju i mediteranske šume, gdje su četinjače (borovi, čempresi i tise) zbog obilja smole posebno podložne vatri. - Najvažnije je pobrinuti se da do požara uopće ne dođe, - naglašavaju naši sugovornici. Između ostalog, jer oporavak šume traje jako dugo: nekad je dovoljno nekoliko godina, no u mnogim situacijama, kad je stradala kvalitetna tzv. visoka šuma, govorimo o desetljećima. U ponekim ekstremnim situacijama, kad dođe do ispiranja i nestanka tla na kršu, za potpuni povratak u prvobitno stanje potrebne su i stotine godina.
Svaka dojava građana o uočenom dimu ili vatri je prijeko potrebna, no u Hrvatskim šumama se ne oslanjaju samo na svijest prolaznika o važnosti pravovremenog ‘hvatanja’ požara...
Ukupno ste postavili 220 kamera na 110 lokacija koji se prate iz operativnih centara. Što kaže statistika, koje su lokacije najopasnije odnosno gdje je rizik od požara najveći? Uz prometnice, na osamljenim predjelima ili uz privatne parcele tijekom radova u polju?
- Svake sezone, uz naše ljude, zapošljavamo po dvjestotinjak motritelja uz sklapanje ugovora o motrenju s lokalnim DVD-ima. Projekt smo u ovom obliku počeli 2018. godine (prije je postojao sličan pilot projekt u Istri) i do sada je proveden u devet županija. Naglasak je na cijelu obalu i priobalje, odnosno područje krških šuma, ali je pokriveno i područje Like te u manjoj mjeri karlovačka regija i Slavonija. Možemo reći da je Hrvatska vrlo dobro opremljena i organizirana jer postoje čvrsti zakonski okviri za organizaciju protupožarne zaštite te suradnja svih subjekata u državi koji na bilo koji način gospodare prostorom, a takve akcije koordinira Vlada RH.
Najveću opasnost i dalje predstavljaju zapuštene poljoprivredne parcele zarasle u šumu. A tu su i turisti. - Samo u zadnje dvije godine imali smo slučajeve požara od žara iz roštilja, preko odbačenih opušaka do signalnih raketa s brodova koji su završili u suhom raslinju. Nažalost, ljudi se u prirodi ponašaju opuštenije nego u svakodnevici, što često vodi do nemara - otkrivaju eksperti iz HŠ-a.
Imaju i statističke podatke, postoji Registar šumskih požara koji se vodi od 1990. godine.
Statistika pokazuje kako u Hrvatskoj svake godine u prosjeku izbije oko 110 požara koji unište oko 12 tisuća hektara šuma i šumskog zemljišta. Čak 80 posto tih požara događa se u mediteranskoj regiji, najčešće tijekom srpnja i kolovoza. Uzroci su najčešće ljudske aktivnosti, od kojih prednjači nemarno rukovanje vatrom.
Zaključak nosi izazove, ali u Hrvatskim šumama vlada odlučnost i vjera da se oni mogu savladati.
- Današnji uvjeti, od globalnog zatopljenja i ekstremnih klimatskih promjena, do geomorfološkog položaja Hrvatske ne ulijevaju nadu u to da će požara u budućnosti biti manje. Naprotiv, požara će biti sve više na cijelom Mediteranu. Naš je zadatak da ih, koliko je moguće, zadržimo u što manjim razmjerima. Tomu služi i ovogodišnja protupožarna kampanja Ma neće biti ništa – Nemar je prva iskra.
Golemo je područje pod ingerencijom Hrvatskih šuma. Gospodare šumama i šumskim zemljištem na više od 2 i pol milijuna hektara u cijeloj Hrvatskoj. Od toga je više od 900.000 hektara područje krša, odnosno dalmatinskih županija.
Prema Registru šumskih požara, u 2024. godini zabilježeno je 106 šumskih požara koji su opožarili 14.607 ha šuma i šumskog zemljišta.
Godinu ranije, 2023., dogodilo se 48 šumskih požara na 1.837 hektara, dok je u 2022. godini došlo do 245 šumskih požara s 24.226 ha opožarene površine.
* Članak je nastao u suradnji Dalmacije Danas s Hrvatskim šumama
