Most Rakite u Žrnovnici sigurno vam je poznat. Morali ste barem jednom prijeći preko tog mosta koji je zapravo jedan od dva izlaza (ili ulaza, kako vam drago) iz Žrnovnice. Ono što vam možda nije poznato jest činjenica da most datira još od vremena Austro-Ugarske, a iako njime svakodnevno prolaze grdosije (čitaj šleperi) teži od 5.5 tona, pravo je čudo što je još uvijek u (relativno) dobrom stanju.
Inače, kamioni teži od 5.5 tona zapravo ne bi ni smjeli tim putem, ali valjda im je lakše preko povijesnog mosta negoli okolo, a i tko će ih zaustaviti. Policija bi tamo morala dežurati svakodnevno, a za takvo nešto ipak nema dovoljno resursa.
Od lani izgubio status zaštite, zašto?
Most je sve do prije točno godinu dana bio pod privremenom zaštitom Ministarstva kulture. Naime, privremena zaštita može trajati najviše četiri godine, a nakon isteka tog vremena, Mjesni odbor Žrnovnica, Udruga Žrvanj i Savez za Poljica potrudili su se učiniti sve što mogu ne bi li našli materijalne dokaze da je taj most zaista iz vremena Austro-Ugarske. Kao da sam pogled na njega nije dovoljan. Trebalo im je neko vrijeme, ali uspjeli su. Upravo 3. veljače poslali su Ministarstvu kulture zahtjev za trajnu zaštitu i upis mosta Rakite u registar kulturnog dobra nacionalnog značaja.
„Obraćamo se kao Vijećnici MO Žrnovnica kroz predstavku i zamolbu očuvanja mosta u Rakite, a u svrhu zaštite kao kulturnog dobra nacionalnog značaja te upisa kao nepokretne građevine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Most je pozicioniran u Žrnovnici (Split) na području Rakite, k.č.oznake 6357 te prilažemo evidencije katastra o lokalitetu i uvjerenje da je građevina-most prikazana na snimci iz zraka obavljenog 1952.g. te da je nastala prije spomenutog razdoblja.
Kultnoj građevini je nedavno istekla privremena zaštita kao spomenika povijesne vrijednosti od Konzervatorskog Zavoda te smo zbog nove zaštite upućeni na dostavljanje informacija, fotografija ili bilo kakve dokumentacije kojom bi se potvrdila autentičnost njegovog postojanja na temelju dokaza iz doba nastanka.
Most predstavlja važan element kulturno-povijesne baštine grada i regije te prema dostupnim povijesnim dokumentima iz doba Austro-Ugarske Monarhije, most se spominje kao značajna prometna i arhitektonska struktura te i u današnje vrijeme predstavlja jedan od dva izlaza iz Žrnovnice bez čije infrastrukturne postojanosti bi život bio itekako otežan.
Pretpostavlja se da ga je sagradio ili obnovio namjesnik Alfonso Pavić, istaknuti graditelj tog vremena, što dodatno potvrđuje njegov povijesni i umjetnički značaj. Most je služio kao ključna infrastrukturna poveznica o čemu svjedoče brojni spisi među kojima smo uspjeli pronaći pučke spise starostavne knjige „Poljica i Poljičani“ autora Mihovila Pavlinovića, evidentirano u zadarskoj arhivi Narodnog lista 1876.g. te kartografski prikaz Žrnovnice iz 1903.g gdje je vizualno uočljiva građevina mosta preko rijeke Žrnovnice, a čiji je autor u prinosima povijesti Poljica također Alfonso Pavić.
Premda je riječ o inicijativi zaštite nepokretne građevine, upravo zato što se mnogobrojni povijesni spisi vežu uz samu građevinu, promišljanja smo da isti ujedno predstavlja i nematerijalno kulturno dobro zbog zapisa, jezika, dijalekta te običaja i druge pučke vrijednosti koje se spominju uz navedeno.
Značajan je podatak da je most Rakite nastao u isto doba, a vjerojatno čak i prije Pavića mosta na Cetini kod Podgrađa koji je zaveden pod oznakom Z-5685 kao nepokretno kulturno dobro pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturna dobra, klasificirano kao „ javne građevine“. Na temelju podataka koji su čvrsti dokazi o vremenu postanka obaju mostova u similarnog doba smatramo da most Rakite mora uživati zaštitu na nacionalnoj razini kao i most na Cetini“, napisali su u svom zahtjevu iz MO Žrnovnica kojem je na čelu Mario Lolić te priložili dokaze koji potvrđuju sve njihove tvrdnje – povijesne spise u kojima se most spominje, kao i fotografije mosta među kojima je jedna koju je napravio upravo njegov graditelj Alfons Pavić.
U svom zahtjevu za zaštitu mosta iz Udruge Žrvanj su, među ostalim, napisali:
„Most je lani izgubio status zaštite, a mi u udruzi duboko smo zabrinuti zbog tog događaja, tim više jer smatramo da su jedinice lokalne samouprave i ostali nadležni subjekti trebali učiniti više na produljenje, odnosno trajnoj zaštiti mosta. Iz nama dostupnih spisa i podataka, most je nedvojbeno djelo Alfonsa Pavića koji je gradio mostove u isto vrijeme na području Poljica i prilazima Poljicima. Iako su se naši stanovnici “navikli” na most u Rakitama, jasno je da ovako tehnički lijep i isklesan most i nije mogao nastati prije druge industrijske revolucije. Danas u Žrnovnici postoje materijalni dokazi postojanja starijeg mosta u blizini sadašnjeg, a taj stari most bio je ucrtan u tadašnje karte.“
Prenijet ćemo vam i dio onoga što je o povijesno vrijednome mostu u Rakitama napisao Ante Mekinić.
„Na rječici Žrnovnici bio je rimski most preko kojega je cesta prelazila na njezinu istočnu obalu. Nema sumnje da se most nalazio na istom položaju podno brda Peruna gdje je i sada novi kameni most. To se može zaključiti iz konfiguracije okolnog terena i po mjestu postojanja kasnijih mostova. Napokon, i po cesti koja je odavle starim pravcem pod brdom išla prema Omišu. Kada su taj rimski most srušili po svoj prilici Avari, rječica se morala prelaziti brodom. Na to podsjeća i naziv Brod za lokalitet podno Peruna na zapadnoj obali te rječice. Spominje se u jednom dokumentu još 1178. godine. Nije poznato kada je i na koji način obnovljen taj porušeni most. Vjerojatno su tamo bile njegove ruševine još 1129. i 1225. god., kad se spominju u zemljišnim ispravama Samostana sv. Stjepana pod borovima u Splitu. Poslije se o tom mostu ponovo govori tek 1461. god. u popisu zemalja splitskog kaptolskog Beneficija sv. Marije od Žrnovnice pod nazivom „most od Peruna“. Po svoj prilici to je bio drveni most koji se kao takav spominje u jednom dokumentu iz 1577. godine. Preko toga malenog mosta (il picciol ponte) splitski su nadbiskupi u XVIII. st. dolazili iz Žrnovnice u Podstranu te iz nje odlazili prigodom svojih pastirskih pohoda. Kada je početkom XX. st. sagrađen novi kameni most preko rječice Žrnovnice, nešto niže od ove mlinice, bio je vrlo otežan njezin rad. Naime, masivna građevina mosta zaustavljala je velike količine zemlje, pijeska i kamena, pa je sve to zasipalo dovodni kanal i time sprečavalo normalni dotok vode u mlinicu“, tako je pisao don Danko Vlašić u knjizi „Prošlost Podstrane“ (Crkva u svijetu, Split 1988., str. 120).
Alfons Pavić u svojoj knjizi „Mosor“ (Društvo Poljičana “Sv. Jure“ - Priko 2006.) na strani 17. piše: „(…) Oko 5 sati i 20 časaka prispjesmo do novoga mosta preko rječice Žrnovnice. Tu je na domaku sagrađena na osami kuća Špira Mianovića.“, a na strani 38. piše: „Povrh mosta preko Žrnovnice, gdje vodi cesta kućama Špira Mianovića nema u rječici više morske ribe
(…)“. Na strani 16. autor objavljuje i fotografiju mosta u Rakitama ispod koje u potpisu stoji: „Novi most preko Žrnovnice. Raskršće prama Kunjevodu.“ (Slika 1.)
Za precizniju dataciju moguće izgradnje mosta važno je spomenuti da je prvo izdanje geološkog putopisa „Mosor“ Alfonsa Pavicha pl. Pfauenthala izašlo na talijanskom jeziku („Il Mosor“) u Zadru 1900. te da se prvi posjet Alfonsa Pavića Poljicima dogodio 3. kolovoza 1883. dok je Žrnovnicu pohodio 16. svibnja 1896. i 13. listopada 1900.
Razgovarali smo i sa Tanjom Soldić iz MO Žrnovnica koja je u ime Vijeća MO Žrnovnica potpisala poslani zahtjev Ministarstvu kulture.
„Mostu je istekla zaštita u veljači prošle godine, a mi smo naknadno upoznati s tim, baš kao i Udruga Žrvanj. Kad se baci pogled na jednu takvu građevinu zna se da to nije nešto moderno sagrađeno već je iz davnina i dok se svugdje u kultiviranom svijetu štite takve građevine nama su tražili da moramo naći fizički dokaz iz doba Austro-Ugarske da bi se uopće išlo izrađivat nekakav elaborat i nastaviti njegovu daljnju zaštitu. Smatramo da je to jedan važan dio naše povijesti, vezan je uz mnoge prapovijesne knjige, uspjeli smo pronaći nekakav dokaz, i zato smo se odlučili zauzeti za naše mjesto i naše povijesne građevine“, kaže nam Soldić.
O ovome smo poslali upit i načelniku Općine Podstrana Miji Dropuljiću te Konzervatorskom odjelu u Splitu. Zanimalo nas je što je konkretno Općina Podstrana učinila po ovom pitanju, kao i kakva je daljnja procedura Ministarstva kulture nakon predajte zahtjeva.
Evo što nam je o proceduri zaštite mosta kazala Zrinka Radunić, viša stručna savjetnica – konzervatorica za nepokretna kulturna dobra iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
"Zahtjev za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pokreće nadležni Konzervatorski odjel po službenoj dužnosti, ali bilo tko može uputiti zahtjev nadležnom tijelu za pokretanjem ovog postupka.
Na temelju stručnog vrednovanja, Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra pri Ministarstvu kulture i medija, utvrđuje ima li predmetna nekretnina svojstvo kulturnog dobra te se za istu donosi rješenje o zaštiti s mjerama zaštite, granicama kulturnog dobra, vrednovanjem, opisom i dr.
Možemo vas obavijestiti da je u postupku pripremanje dokumentacije za utvrđivanje ovog mosta zaštićenim kulturnim dobrom. Obzirom na zahtjevnost procedure, nismo u mogućnosti točno odrediti vremenski okvir za završetak cijele procedure niti možemo prejudicirati krajnji rezultat odluke Povjerenstva", kazala nam je Radunić.
Pojasnila nam je i da tegljači koji svakodnevno prolaze mostom nisu u nadležnosti Ministarstva kulture.
"Što se tiče obavljanja prometa preko mosta kao i postavljanja znakova ograničenja i kontroliranja ograničenja u prometu, to nije u našoj nadležnosti već nadležnog tijela za ceste, a to je u ovom slučaju, prema mojim saznanjima, Županijska uprava za ceste kao i u nadležnosti prometne policije", kaže nam.
Dropuljić nam do objave ovog teksta nije odgovorio na upit.
Što će biti ukoliko se ne zaštiti?
"Prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (69/99 i dr.), u članku 17., postoji mogućnost zaštite dobara od lokalnog značaja. Jedinice lokalne samouprave, predstavničko tijelo županija, grada ili općine mogu neku nekretninu na svom području, za koju smatraju da posjeduje određenu vrijednost, proglasiti zaštićenom kao dobro od lokalnog značaja, uz suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela. Zakon dopušta takvu mogućnost zaštite. Bez obzira ima li neko dobro formalnu zaštitu, najvažnije je podizanje svijesti sredine o njegovoj vrijednosti čime se najbolje čuva baština i njene spomeničke vrijednosti", kazala nam je Zrinka Radunić.
Ukoliko most ostane nezaštićen, ne želimo ni zamišljati što bi se moglo dogoditi. Već je sada poprilično oštećen, o čemu smo do sada već pisali. Više puta pisali smo i o kamionima koji prelaze preko mosta unatoč zabrani, no čini se da neki nikako da nauče... A da se kojim slučajem most uruši zbog nebrige vozača koji tim putem prolaze, a ne bi smjeli, došlo bi i do prometnog kolapsa na istoku grada.
