Maloljetni mladići sanjare o tome da postanu nogometaši, liječnici, inženjeri, biznismeni raznih vrsta...
No, ne i sedamnaestogodišnji Splićanin Antonio Djirlić Lunić. On se bavi kolekcionarstvom te već sada posjeduje impresivnu zbirku starina. Učenik je klesarske škole u Pučišćima, a razlog je jednostavan. Želi upisati restauraciju te u ovoj školi vidi idealnu podlogu za ostvarivanje svojih ciljeva.
Impresivna kolekcija mladog Splićanina
- Ovo čime se bavim je dosta neobično za nekoga mojih godina. Moji vršnjaci ne razumiju vrijednost povijesti i ne poštivaju je koliko i ja. Povijest je tu da se čuva, pamti i ne zaboravlja. Već duže vrijeme skupljam razne starine, od kovanica, novčanica, markica, satova, militarije, fosila pa sve do ordena - kazuje nam ovaj nevjerojatni mladić na početku razgovora.
Vrlo važan dio njegove kolekcije su markice i knjige.
- Filatelija je skupljanje markica raznih godina i zemalja. Svaka markica je još jedan komad mozaika u mojoj kolekciji i svaka ima posebno mjesto u istoj. Bavim se i skupljanjem starih knjiga, koje su izdane od 1870. do 1945. godine. Od 1946. godine imam samo jubilarna djela. Izdvojio bih knjigu, koju sam nabavio u Zagrebu. Ona je prototip za štampu pod nazivom "Tajne harema iz 1936. godine". Dio moje kolekcije su djela iz Njemačke, Srbije i Rusije. Nabavio sam jednu koju je izdalo Srpskog književno društvo, na kojoj je njihov originalni pečat iz 1936. godine. Ponosim se ruskom lektirom o rovovskim borbama tijekom Drugog svjetskog rata, a na njoj je čak i autorov potpis. Uspio sam doći do njemačkog rječnika iz 1912. godine - otkriva nam Antonio.
Posjeduje brojne kovanice i novčanice.
- Ima ih previše, da bi ih svaku pojedino opisao. Izdvojio bih novčanice iz Nezavisne države Hrvatske, ali i cijelu zbirku kovanica Dalma et Alban. Što se tiče nabave, 90% kolekcije sam nabavio kupovinom po zalagaonicama i aukcijama. Ostatak sam razmijenio s ostalim numizmatičarima. Uspio sam doći do fosila iz mjesta Jabuka pored Trilja. Poklonio mi ih je jedan vrhunski čovjek i kolekcionar. Stari su 33 milijuna godina - poručuje.
"Svaki put kada razmišljam o tim predmetima, uvijek mi gane suza u oku"
Opisao nam je neke svoje starine.
- Moje stvari nemaju neku novčanu vrijednost. No, imaju ogromnu povijesnu vrijednost. Na primjer jatagan iz 16 st. pronađen u drvarnici pri rušenju zida, kojeg sam otkupio. Kubura iz 18.st. pronađena na tavanu, isto sam je otkupio i zbrinuo. Spomenuo bih i turski prsten iz 160.0 godine s pečatom na goruće srce - priča nam.
Smeta ga jedna stvar.
- Puno ljudi radi pogrešno restauraciju na predmetima. Tako se unište predmeti. Unište patinu, izgrebu ili čak razbiju predmet radi agresivnih metoda čišćenja. Patina je povijesna potvrda na predmetu, oni ju skinu te dovedu predmet u sjaj, koji ga trajno ošteti za barem 70 posto. Imam jednog prijatelja, koji je tako išao čistiti kovanicu te ih je uništio - upozorava Antonio.
O svom hobiju govori s velikim emocijama.
- Ljubav prema ovome sam stekao iz svoje ljubavi prema domovini, koja je tu svu povijest sačuvala i utkala u hrvatski barjak. Svaki put kada razmišljam o tim predmetima, uvijek mi gane suza u oku. Zamislim se i razmišljam o tome da su naši preci prije sto ili tisuću godina koristili ove predmete i time branili naš hrvatski dom - ponosno će nam.
Za prodaju nije zainteresiran, osim ako ima par istih predmeta te bi ih mijenjao za nešto što nema. No, ima jednu želju. Pokazati svojih 2.000 eksponata.
- Želim stupiti u kontakt s nekim muzejom s područja Splita, Klisa, Kaštela ili Trogira. Volio bih održati izložbu o dalmatinskoj i hrvatskoj povijesti - zaključio je Antonio Djirlić Lunić.
