Mario Jakša, član Sindikata administrativno-tehničkog osoblja u školama i učeničkim domovima ATOS i tajnik u učeničkom domu u Virovitici, u Newsroomu N1 televizije govorio je o statusu nenastavnog osoblja u sustavu obrazovanja nakon postignutog dogovora vlade i prosvjetnih sindikata.

– Članovi ATOS-a su administrativno-tehnički radnici: tajnici, voditelji računovodstva, računovodstveni referenti, administrativni referenti, kao i tehničko osoblje: spremačice, kuhari domari, portiri, medicinske sestre. To je ogromna grupacija zaposlena u sustavu obrazovanja – kazao je Mario Jakša.

Osvrnuo se na izjavu čelnika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimira Mihalinca, koji je, upitan o najavi štrajka administrativno-tehničkog osoblja, kazao da je “čuo da je to neki sindikat za koji ne zna koliko ima članova”, no da je poznato kakva je procedura za štrajk, odnosno da se mora najaviti na vrijeme, održati mirenje i tek onda ići u štrajk. Na upit hoće li u tome imati njihovu podršku, Mihalinec je kratko odgovorio: “Ne.”

“Nas ima oko 15.000 unutar sustava”

– ATOS je jak, možda ne toliko u broju članova, koliko ljudi ima zaposleno u sustavu obrazovanja na tim tehničkim poslovima – trenutno je zaposleno 12.000 ljudi na tehničkim poslovima i još 3.000 ljudi koji obavljaju administrativne poslove. Znači, nas ima oko 15.000 unutra sustava. Jednako kao što je bitan nastavnik, bitna je svaka spremačica, svaki kuhar – objašnjava Jakša.

Ipak, većina od spomenutih 15.000 članovi su Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Jakša očekuje da će se to promijeniti.

– Očekujem da ovaj jučerašnji dogovor pošalje ljudima poruku i da preispitaju kojem sindikatu zapravo pripadaju i zastupa li taj sindikat zaista njihove interese i stavove. ATOS istinski zastupa i sigurno neće ostaviti na cjedilu ni jednu spremačicu, ni jednog domara, ni jednog referenta. Borit ćemo se da se ova nepravda ispravi.

Na kapaljku izlaze informacije što je za koga ispregovarano. Znamo da je tehničko osoblje iz ovog dijela isključeno i da će njima biti povećana plaća kroz dodatak uz granski kolektivni ugovor. Znamo da će tajnicima i voditeljima računovodstva plaća rasti kroz dodatak koeficijenta složenosti poslova.

Međutim, ne mogu se složiti s tezom gospođe Sanje Šprem i ostalih sindikalnih čelnika prosvjetnih sindikata da trebamo biti zadovoljni jer je cilj postignut. Po meni cilj nije postignut jer cilj je bio rast koeficijenata složenosti poslova za sve u sustavu obrazovanja.

Na stranice sindikata ATOS jutros smo stavili prijedlog što su uopće sindikati tražili od Vlade, gdje se vidi da za svako radno mjesto traže rast koeficijenata od 6,11 posto – i za spremačice, i za kuhare i za domare koji rade u školama. Nakon prosvjeda, na pregovorima, stvari su se očito promijenile. Možda im više onda ne trebamo. Iskorišteni smo na jedan način. Ne slažemo se s postupanjem prosvjetnih sindikata.”

“Koeficijenti oduzeti 2013. nikada nam nisu vraćeni”

Jakša je situaciju u kojoj se nalazi nenastavno osoblje objasnio na primjeru kuhara.

– Kuhar u odgojno-obrazovnim ustanovama ima jedan koeficijent, u ustanovama socijalne skrbi drugi koeficijent. Razlika je oko 20 posto. Velika je razlika, a nije neka razlika u opisu posla.

Svom tehničkom osoblju Milanovićeva Vlada smanjila je koeficijente 1. ožujka 2013. godine, koeficijenti nam nikad nisu vraćeni, a pad je bio tri posto. Do danas to nitko nije ispravio.”

Šef sindikata nenastavnog osoblja je odgovarao i na pitanje jesu li ih sindikati izdali.

– Naravno da jesu. Nije to ni prvi put da se osjećamo izdano, prodano: ranije se isto to događalo, u raspravi o outsourcingu, o koeficijentima. Čovjek se uvijek nada, misli – neće nas izdati, idemo podržati štrajk. I podržali smo i štrajk i prosvjed, mnogo ljudi bilo je uključeno i u štrajk i u prosvjed, a na kraju smo izigrani. Prosvjed nismo najavili, proveli sve što je Zakonom o radu nužno da se štrajk provede, ali smo podržali nastavno osoblje da se izbore za veći koeficijent i veće plaće.

Imamo niz opcija, prvo je bitno vidjeti što su prosvjetni sindikati ispregovarali. Imamo prostora i z aprosvjed iza štrajk i za sve druge sindikalne aktivnosti. U komunikaciji smo sa sindikatom Preporod.

Do završetka pregovora nismo uključeni. Tražio sam da jedan čovjek bude na pregovorima ispred nenastavnog osoblja osoblja. Nisam naišao na razumijevanje i tu smo isključeni i izigrani. koeficijenti su trebali svima rasti. Nitko nije tražio dodatke. Na koncu, prosvjetni sindikati su na referendumu odbili povećanje plaće kroz dodatke, a za nas to ugovaraju. Zašto za nas to ugovaraju, a oni su to odbili?

– Ljudi se osjećaju nezadovoljno, gnjevno. Frustrirani su raspletom situacije. Velik broj ljudi učlanio se u naš sindikat. Voljni su boriti se za svoja prava. Postavlja se pitanje – tko će raditi u sustavu obrazovanja? Spremačice i domari imaju mizernu plaću, to su vam plaće na razini minimalca, 3.200, 3.000 kuna. Tko će raditi u sustavu obrazovanja na tim poslovima, ako se te ljude adekvatno ne plati kroz koeficijente, pita se.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime